DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 20 <-- 20 --> PDF |
samo naglasiti, da su Poljaci (sve do 1928 god.) imali izraze »las wysoki«, »niski« i »sredni« ili »las wysokopienny«, niskopienny« i sredniopienny«. Prv^ je grupa izraza doslovni prijevod njemačkih riječi Hoch-, Niederi Mittelwald. Druga grupa stvorena je vjerojatno pod utjecajem ruskih termina vysokostvoljnik, niskostvoljnik i srednjestvoljnik, a ovi potonji su također modifikovan nrijevod sa n´emačkog i duhu ruskog jezika ne odgovaraju. Sad su kod Poljaka uvedeni izrazi, koje sam gore naveo, a to su »las nasienny«, »las odroslony« i »las pola.czony«. Komitet se nije ograničio samo na to, da te izraze pronađe, analizira i predloži mjerodavnima (Ministarstvu Poljoprivrede), već konsekventno referiše o svakom odstupanju od nove terminologije, bilo od strane stručne kn.´iževnosti bilo od strane legislative i naredbodavstva, i neumorno protestuju, kada se koji odbačeni izraz povampiri. Résumé. Quelques propositions a l´égard de l´unification de la terminologie fore stiere yougoslave, probleme actuel de notre économie forestiere. Prof. DR-A. LEVAKOV1Ć {ZAGREB): O SREDNJOJ POGREŠKI SUME (SUR L´ ERREUR MOYENNE D´ UNE SOMME) U vezi s mojim člankom štampanim na str. 265 —283 Š. L. od 1930. god. kao i sa kritikama g. proî. Ahakumova (S. L. 1930, str. 373—379) i g. ing. Andrejeva (Š. L. 1932. str. 719—724), te sa mojim odgovorima na te kritike štampanim odmah iza njih smatram potrebnim da se na pitanja, o kojima se tu raspravljalo, osvrnem još jednom. I. Teorija pogrešaka dot. njihova izjednačavanja po metodi najmanjih kvadrata odnosi se na tzv. neizbjeziv e pogreške mjerenja (opažanja), poznate i pod nazivom slučajni h pogrešaka, t. j . kojih su pozitivni iznosi jednako vjerojatni kao i jednako veliki negativni izno i To je prv a značajka, koja se s pravom pripisuje ovim pogreškama. Kao drug a njihova značajka navodi se (opet s pravom), daje manja pogreška vjerojatnija od veće — uz pretpostavku naravski da su sva (opetovana) opažanja izvjesne veličine vršena „s jednakom točnošću" (na kojoj će se pretpostavci osnivati i svi ovdješnji izvodi). Posljedica je ove druge značaj e, da je pogreška E0 = 0 vjerojatnija od ma kuje druge, ma da se i njezina vjerojatnost, s obzirom na ogroman (teoretski beskonačan) broj raznih pri izmjeri veličine uopće mogućih pogrešaka, smatra s pravom kao vanredno (teoretski beskonačno) malena. Kao treć a značajka slučajnih pogrešaka, koja je zapravo posljedica prvih dviju, pridolazi izvjesno simetrično ograničenje cijelog područja pogrešaka pri izvjesnom mjerenju uopće mogućih, t. j . da maksimalno moguća (bilo pozitivna ili negativna) pogreška izvjesnog niza opažanja ne prekoračuje, pa čak ni ne do.-tiz va izvjesnu — i u pozitivnom i u negativnom smjeru jednaku — skrajnju granicu. Ta se granica ( + g) ne da doduše pobliže odrediti, ali kod mjerenja 706 |