DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 19     <-- 19 -->        PDF

ma (visina i nizina). Kod V. Ilica otac traži sina, kojega je izgubio u ratu,
»od dola do dola, od brega do brega«. Nipošto tu ne bi moglo stajati
»od dola do dola, od gore do gore«, jer je gora za njega u prvom jedu
silva,. a tek u zadnjem redu mons. Različite su percepcije; uvijeK će
srpski pjesnik prije upotrijebiti riječ »gora« u značenju silva, nego u
značenju mons, a hrvatski obratno. Svakako će se i to izjednačiti s vre^
menom (i već se izjednačuje!), samo što neće tako brzo. Šta se pak tiče
naše stručne terminologije, ovdje (u ovom naime slučaju) ne smije biti
nikakvih poteškoća. Narod u istočnom dijelu Jugoslavije rade upotrebljava
riječ gora (== silva), ali mu je dobro poznata i riječ »šuma«, šta
više potonja riječ u književnom jeziku i ondje prevlađuje. Na zapadu
narod (tj. i Srbi i Hrvati) mnogo češće upotrebljava riječ »šuma«, a ne
gora, a u hrvatskoj stručnoj literaturi nalazimo svuda »šuma«.


Kod izjednačivanja šumarske terminologije treba započeti sa riječi
»šuma« i osigurati toj riječi ne samo sva građanska prava (ona ih već
davno ima od Kastva do Caribroda), nego i nastojati da to pravo ne
ometa (u stručnim izrazima i književnosti) nijedan drugi izraz. Ponavljam:
možda je to jedna žrtva, ali žrtva malena i neznatna u okviru velikog
zadatka, koji su preuzeli na sebe jugoslovenski šumari pod vodstvom
terminološke komisije Ministarstva Šuma i Rudnika.


2. Pitanje izjednačenja i uređivanja šumarske terminologije, koje i
onako spada u najteže i najdelikatnije probleme, otežano je još i time,
što mi zaista nemamo na koga da se ugledamo. Sličan problem, kao što
ga mi sada imamo, nisu imali ni Nijemci ni Francuzi. Šumarstvo je mlada
disciplina, mnogo mlađa od političkih formacija — država, gdje je ona
ponikla i razvijala se. U Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Švedskoj i drugd;
e, šumarska se znanost (a uporedo sa njom i šumarska terminologija)
razvijala u već prostorno određenim, više manje stalnim granicama. Nijedan
dakle od spomenutih naroda nije radio na izjednači va nju
šum. terminologije..Međutim Jugoslavija kao samostalna država j o š je
mlađa od šumarstva kao znanosti: — ona je istom postala. Jedan narod
mora imati jedinstvenu terminologiju, ali se ta stvar ne da tako brzo
i na prečac urediti. Braća Poljaci rade na tome od svoga ujedinjenja,
ali nije ni kod njih taj posao ni izdaleka svršen. Dakle ni oni ne mogu
biti našim učiteljima (u tom sam smislu rekao, da nemamo na koga da
se ugledamo), ali su već izvjesni rezultati na tom polju kod njih postignuti,
te neće biti na odmet kratak prikaz pojedinih momenata u radu
njihovog »komitetu terminologu lešnoj«.
U tom komitetu sarađuju najistaknutiji članovi Poljskog šumarskog
udruženja, najugledniji teoretičari i praktičari šumarske struke. Komitet
je podijeljen u nekoliko sekcija (grupv): za uzgoj, uporabu, lovstvo, administraciju,
prometala (grupa inzvnierji) i t. đ. Najveća se pažnja posvećuje
terminima uređivanja i uzgoja šuma. Interesantan je u tom pogledu
zapisnik sedme sjednice komiteta (protokol z VII posiedzenja komitetu
terminologji lešnoj). Na toj su sjednici definitivno prihvaćeni izrazi
»las nasienny«, »las odroslony« i »las po la.cz on y«. Ta
tri termina imaju svoju istoriju. Odavna se čuju glasovi, da izrazi »visoka
«, »srednja« i »niska« šuma ne odgovaraju duhu slovenskih jezika,
niti su narodu razumljivi i pristupačni. Da li ta konstatacija vrijedi samo
za poljski jezik ili se odnosi u ravnoj mjeri na sve slovenske jezike?
Interesantno je to pitanje i na njega ćemo se još vratiti. Zasada hoću


705