DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 17 <-- 17 --> PDF |
nakon 10-god. ophodnjice velik broj izbojaka, povećana je temeljnica* i masa —i ali neznatno. Kod iskorišćavanja mase sa 70% i stabala sa 52% u istim razredima postignut je na koncu ophodnjice manji broj Aabala, ali je povećana temeljnica i osobito masa. U prvom slučaju od ukupnog prirasta mase išlo je na dva najdeblja razreda 43%, a u drugom slučaju 60%. Résumé. L´importance d´introduction, a titre intérimaire, de cette forme de traitement de forets dans quelques de nos montagnes ou se trouvent encore des grandes superficies couvrées exclusivement des bosquets. Ing. A. PANOV (ZAGREB): TERMINOLOŠKE BILJEŠKE (NOTICES TERMINOLOGIQUES) 1. Jedan od najvećih autoriteta u oblasti naše šumarske terminologije nesumnjivo je g. Jovan M. Jekić. Njegov autoritet sâm bio bi dovoljan, da se jedan termin usvoji ili odbaci. Urođeni dar za takovu analizu, dugogodišnja praksa vršena u mnogim (nećemo se sigurno prevariti, ako kažemo u svim) krajevima predratne Srbije dobro poznavanje svih njezinih dijalekata — to troje čini, da g. Jekić nema premca na tom polju. Pa kad bi se radilo o sređivanju srpske terminologije (t. j. terminologije Srbije prije ujedinjenja sa Hrvatima i Slovencima), to bi djela i članci g. Jekića mogli i trebali da budu dovoljnom bazom za taj rad. Međutim za uređivanje i izjednačenje srpsko-hrvatske (u doglednom vremenu jugoslavenske) terminologije potražilo je Ministarstvo Šuma i Rudnika širu bazu. Naša će se naime terminologija uređivati komisijskim putem, biće produkat kolektivnog stvaranja šumarskih stručnjaka cijele Jugoslavije. Time je indirektno dopušteno i učešće ostalih šumara u rješavanju tog problema, u koliko im je stalo do što bržeg i što povoljnijeg riješenja; tada je dopuštena i kritika pojedinih izraza, koji su se udomaćili u jednom kraju i koji su ondje osvećeni možda i po najvećim autoritetima. Jer težište je prve faze rada na izjednačenju dviju terminologija, a tek će se poslije to težište prebaciti na problem uređivanja već izjednačenih terminologija. Za ljubav toga jedinstva u stručnoj terminologiji mogu se i moraju doprinijeti i izvjesne žrtve kako s jedne tako i s druge strane. Odbaciće se dakle možda i po koja dobra riječ, da se zamijeni s drugom, koja je zajednička za cijelu zemlju. Navešću jedan konkretan primjer i pokušaću braniti stanovište onog dijela šumara, koji smatra da bi trebalo zauvijek izbaciti iz znanstvenog srpskohrvatskog šumarskog riječnika riječ »gora« u značenju »šuma«, a pogotovu za već posječeni materijal, gradu. Na to me je potakla na jednoj strani činjenica, da se u našem novom (1929), pa čak i najnovijem (1933) zakonod- .. stvu upotrebljava ta riječ baš u pomenutom smislu, a na drugoj strani 703 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 18 <-- 18 --> PDF |
što je i sam g. Jekić, koji se u svojim »odlomcima iz šumarsko-poljoprivrednog rečnika«1 naročito zadržao na tom užem značenju riječi »gora«, temeljitim obrazloženjem sankcijonisao njezinu upotrebu u gornjem smislu. Kratak osvrt na tu bilješku g. J. Jekića poslužiće mi kao uvod. »Gora je pojam za prostraniju zajednicu potpuno i jednolično razvijenog šumskog drveća...« Razvivši tu definiciju g. Jekić je ilustruje primjerima iz narodnog govora, koji imaju da potvrde raison d´etre toga značenja. Evo nekoliko tih primjera: »to je naše gore list«, »u Moravi je kukuruz kao gora«, »potrebno mi je gore« i t. d. Po g. Jekiću »šuma« i »gora« nisu apsolutni sinonimi (vidi sem toga njegovo tumačenje riječi gaj), ali ipak (ukratko) »gora« znači »šuma«, kao što uostalom i braća Bugari imaju to isto značenje, možda u još pojačanoj mjeri, tako da se i njihov šumarski časopis zove »Gorski pregled«. Koliko znamo, nijedan drugi slavenski jezik nema toga značenja za riječ gora. Nalazimo ga dakle samo u bugarskom (narodnom kao i književnom) jeziku i u istočnom dijelu srpskohrvatskog jezičnog područja. Riječnik hrvatskog ili srpskog jezika J, A. veli, da gora znači mons, brdo i da je to »značenje starije«. Gora = Mons: a) u prvom smislu »kao snijeg na gori«, ravna polja, tvrde gore«; b) u prenosnom smislu: 1) kao hrpa, gomila; zatim 2) kao morski val i najzad 3) kao zaštita. Ali riječnik spominje i značenje »gora« = »silva« »koje je rašireno po svemu primorju i još dalje i ne može se svagda razabrati jedno značenje od drugog«. Hrvatska stručna literatura ne poznaje ovo značenje. To ne znači, da je srpskohrvatski jezik s ove strane (t. j . »preko«) potpuno izgubio to tipično južnoslavensko (t. j . modifikovano2) značenje imenice »gora«, ali za pojam »silva« uzeta je riječ šuma kao podesnija i (što je glavno) kud i kamo je raširenija ovdje, »preko«, kod Srba kao i kod Hrvata. Akad. riječnik veli, da je značenje gora = mons starije. Je li to zaista tako? Među mnogim primjerima iz »šumarsko-poljoprivrednog rečnika« g. Jekića, koji potvrđuju ispravnost i logičnost značenja gora = silva, naišao sam na jedan primjer odnosno jednu poslovicu, koja tom zadatku poslužiti ne može, već naprotiv gornje značenje pojma donekle obara. »Gora se sa gorom ne sastaje, a čovek sa čovekom vazda«. Čini mi se, da se ta srpska poslovica pojavila u doba, kad je »gora« značila samo mons, a ne silva. Jer se gora sa gorom (brdo sa brdom) zaista ne sastaje i »gora« samo u tom značenju (brdo) može biti uspjelom personifikacijom nečeg stalnog, trajnog, nepomičnog. Šuma se sa šumom sastaje, pa čak i spaja: prostrane paljevine i krčevine zarašćuju opet šumskim drvećem. Narod nije mogao stvoriti poslovicu »gora se sa gorom (u značenju šuma sa šumom) ne sastaje, a čovjek sa čovjekom vazda« ; naprotiv on je uvijek instinktivno osjećao, da je šuma jedan veoma složeni, ali ži v organizam, koji može da posluži simbolom bilo čega drugoga, samo ne simbolom ukočenosti i apsolutne nepomičnosti. Ako se dva ogranka jednog te istog jezika razvijaju pod sasvim različitim političkim, kulturnim itd. uvjetima, nikakvo čudo nije, ako pojedina značenja divergiraju. Preradović kaže : »ocvalo je prvo cvieće dolom gorom«; za njega su dakle »gora« i »dô« dva suprotna, dva oprečna poj 1 »Glasnik Ministarstva Poljoprivrede«, br. 39. Beograd 1*332. 2 Smatramo tu modifikaciju tipičnom južnoslovcnskom, jer se nalazi samo . južno-slovenskim jezicima (ne u svima doduše: jer slovenački jezik toga nema): za Ruse, Poljake, Čehe i dr. — gora jest i uvijek je bila samo la montagne, der Berg, mons. 704 > |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 19 <-- 19 --> PDF |
ma (visina i nizina). Kod V. Ilica otac traži sina, kojega je izgubio u ratu, »od dola do dola, od brega do brega«. Nipošto tu ne bi moglo stajati »od dola do dola, od gore do gore«, jer je gora za njega u prvom jedu silva,. a tek u zadnjem redu mons. Različite su percepcije; uvijeK će srpski pjesnik prije upotrijebiti riječ »gora« u značenju silva, nego u značenju mons, a hrvatski obratno. Svakako će se i to izjednačiti s vre^ menom (i već se izjednačuje!), samo što neće tako brzo. Šta se pak tiče naše stručne terminologije, ovdje (u ovom naime slučaju) ne smije biti nikakvih poteškoća. Narod u istočnom dijelu Jugoslavije rade upotrebljava riječ gora (== silva), ali mu je dobro poznata i riječ »šuma«, šta više potonja riječ u književnom jeziku i ondje prevlađuje. Na zapadu narod (tj. i Srbi i Hrvati) mnogo češće upotrebljava riječ »šuma«, a ne gora, a u hrvatskoj stručnoj literaturi nalazimo svuda »šuma«. Kod izjednačivanja šumarske terminologije treba započeti sa riječi »šuma« i osigurati toj riječi ne samo sva građanska prava (ona ih već davno ima od Kastva do Caribroda), nego i nastojati da to pravo ne ometa (u stručnim izrazima i književnosti) nijedan drugi izraz. Ponavljam: možda je to jedna žrtva, ali žrtva malena i neznatna u okviru velikog zadatka, koji su preuzeli na sebe jugoslovenski šumari pod vodstvom terminološke komisije Ministarstva Šuma i Rudnika. 2. Pitanje izjednačenja i uređivanja šumarske terminologije, koje i onako spada u najteže i najdelikatnije probleme, otežano je još i time, što mi zaista nemamo na koga da se ugledamo. Sličan problem, kao što ga mi sada imamo, nisu imali ni Nijemci ni Francuzi. Šumarstvo je mlada disciplina, mnogo mlađa od političkih formacija — država, gdje je ona ponikla i razvijala se. U Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Švedskoj i drugd; e, šumarska se znanost (a uporedo sa njom i šumarska terminologija) razvijala u već prostorno određenim, više manje stalnim granicama. Nijedan dakle od spomenutih naroda nije radio na izjednači va nju šum. terminologije..Međutim Jugoslavija kao samostalna država j o š je mlađa od šumarstva kao znanosti: — ona je istom postala. Jedan narod mora imati jedinstvenu terminologiju, ali se ta stvar ne da tako brzo i na prečac urediti. Braća Poljaci rade na tome od svoga ujedinjenja, ali nije ni kod njih taj posao ni izdaleka svršen. Dakle ni oni ne mogu biti našim učiteljima (u tom sam smislu rekao, da nemamo na koga da se ugledamo), ali su već izvjesni rezultati na tom polju kod njih postignuti, te neće biti na odmet kratak prikaz pojedinih momenata u radu njihovog »komitetu terminologu lešnoj«. U tom komitetu sarađuju najistaknutiji članovi Poljskog šumarskog udruženja, najugledniji teoretičari i praktičari šumarske struke. Komitet je podijeljen u nekoliko sekcija (grupv): za uzgoj, uporabu, lovstvo, administraciju, prometala (grupa inzvnierji) i t. đ. Najveća se pažnja posvećuje terminima uređivanja i uzgoja šuma. Interesantan je u tom pogledu zapisnik sedme sjednice komiteta (protokol z VII posiedzenja komitetu terminologji lešnoj). Na toj su sjednici definitivno prihvaćeni izrazi »las nasienny«, »las odroslony« i »las po la.cz on y«. Ta tri termina imaju svoju istoriju. Odavna se čuju glasovi, da izrazi »visoka «, »srednja« i »niska« šuma ne odgovaraju duhu slovenskih jezika, niti su narodu razumljivi i pristupačni. Da li ta konstatacija vrijedi samo za poljski jezik ili se odnosi u ravnoj mjeri na sve slovenske jezike? Interesantno je to pitanje i na njega ćemo se još vratiti. Zasada hoću 705 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 20 <-- 20 --> PDF |
samo naglasiti, da su Poljaci (sve do 1928 god.) imali izraze »las wysoki«, »niski« i »sredni« ili »las wysokopienny«, niskopienny« i sredniopienny«. Prv^ je grupa izraza doslovni prijevod njemačkih riječi Hoch-, Niederi Mittelwald. Druga grupa stvorena je vjerojatno pod utjecajem ruskih termina vysokostvoljnik, niskostvoljnik i srednjestvoljnik, a ovi potonji su također modifikovan nrijevod sa n´emačkog i duhu ruskog jezika ne odgovaraju. Sad su kod Poljaka uvedeni izrazi, koje sam gore naveo, a to su »las nasienny«, »las odroslony« i »las pola.czony«. Komitet se nije ograničio samo na to, da te izraze pronađe, analizira i predloži mjerodavnima (Ministarstvu Poljoprivrede), već konsekventno referiše o svakom odstupanju od nove terminologije, bilo od strane stručne kn.´iževnosti bilo od strane legislative i naredbodavstva, i neumorno protestuju, kada se koji odbačeni izraz povampiri. Résumé. Quelques propositions a l´égard de l´unification de la terminologie fore stiere yougoslave, probleme actuel de notre économie forestiere. Prof. DR-A. LEVAKOV1Ć {ZAGREB): O SREDNJOJ POGREŠKI SUME (SUR L´ ERREUR MOYENNE D´ UNE SOMME) U vezi s mojim člankom štampanim na str. 265 —283 Š. L. od 1930. god. kao i sa kritikama g. proî. Ahakumova (S. L. 1930, str. 373—379) i g. ing. Andrejeva (Š. L. 1932. str. 719—724), te sa mojim odgovorima na te kritike štampanim odmah iza njih smatram potrebnim da se na pitanja, o kojima se tu raspravljalo, osvrnem još jednom. I. Teorija pogrešaka dot. njihova izjednačavanja po metodi najmanjih kvadrata odnosi se na tzv. neizbjeziv e pogreške mjerenja (opažanja), poznate i pod nazivom slučajni h pogrešaka, t. j . kojih su pozitivni iznosi jednako vjerojatni kao i jednako veliki negativni izno i To je prv a značajka, koja se s pravom pripisuje ovim pogreškama. Kao drug a njihova značajka navodi se (opet s pravom), daje manja pogreška vjerojatnija od veće — uz pretpostavku naravski da su sva (opetovana) opažanja izvjesne veličine vršena „s jednakom točnošću" (na kojoj će se pretpostavci osnivati i svi ovdješnji izvodi). Posljedica je ove druge značaj e, da je pogreška E0 = 0 vjerojatnija od ma kuje druge, ma da se i njezina vjerojatnost, s obzirom na ogroman (teoretski beskonačan) broj raznih pri izmjeri veličine uopće mogućih pogrešaka, smatra s pravom kao vanredno (teoretski beskonačno) malena. Kao treć a značajka slučajnih pogrešaka, koja je zapravo posljedica prvih dviju, pridolazi izvjesno simetrično ograničenje cijelog područja pogrešaka pri izvjesnom mjerenju uopće mogućih, t. j . da maksimalno moguća (bilo pozitivna ili negativna) pogreška izvjesnog niza opažanja ne prekoračuje, pa čak ni ne do.-tiz va izvjesnu — i u pozitivnom i u negativnom smjeru jednaku — skrajnju granicu. Ta se granica ( + g) ne da doduše pobliže odrediti, ali kod mjerenja 706 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 21 <-- 21 --> PDF |
kakvegod veličine i kod bilo kojeg načina mjerenja svakako postoji.1 Vjerojatnost pogreške + g i svih od nje većih iznosa izlazi prema tome kao jednaka nuli. Ove značajke neizbježivih pogrešaka predočuje priložena slika, gdje je vjerojatnost p (4; L») kojegod pogreške + .., (i = 0, 1, 2, -, n), predočena u smislu druge značajke kao funkcija njenog iznosa. Cijelo područje pogrešaka razdijeljeno je na slici u 2n jednakih intervala, kojima teorija pripisuje beskonačno malenu veličinu de. S obzirom na to se npr. vjerojatnost, da je — nepoznata naravski — pogreška izvjesnog opažanja pala u interval između Ei i L.4_! (t. j . da joj je veličina ograničena iznosima et i Li-|-i), smatra zapravo vjerojatnošću donje od tih dviju granica, dakle vjerojatnošću pogreške e*. Ujedno se s obzirom na suponiranu veličinu intervala i nezavisna varijabila . i njena funkcija p (e) smatraju kontinuitetnim varijabilama. Prema osnovnoj definiciji vjerojatnosti izlazi za vjerojatnost ma koje pogreške izvjestan, u teoriji (pored analitičkog izraza za vjerojatnost pogreške) / . «(*«) (1-) P (L. ) = -.^- gdje N naznačuje teoretski skrajnje mogući broj opetovanih opažanja izvjesne veličine dot. ukupni broj pogrešaka s njima skopčanih, a z(Si) broj pogrešaka, koje pri tom padaju u interval između .. i et -f- 1, gdje je dakle JV 2 2 Z(E) = 2 (z(e0) + s(e,) H \- 2(e._i)) (2.) 1 Teorija izjednačivanja određuje za g principijelno iznos -j - oo , što međutim i najglavniji predstavnici teorije priznaju kao faktički neispravno, jer „pogreške, koje bi prekoračile izvjestan umjereni iznos, ne mogu uopće da pridođu" (C z u b e r : Theorie der Beobachtungsfehler, str. 51). 707 |