DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 14 <-- 14 --> PDF |
sjeći u starosti od ca 25 godina. Na visokim južnim položajima (1600— 1700 m), gdje se zbog velikog snijega u zimi sječa mora obavljati ljeti, siječ« se tako da se prigodom sječe ostavlja na svakom panju po jedan izbojak. Fosc o Tricc a iznio je na šumarskom kongresu u Napulju 1914. godine referat o niskim bukovim prebirnim šumama na toskansko-rim skim Apeninima. U tome referatu on ističe da se ond´e sječa vodi u ophodnjici od 8—10 godina. Dobiveno drvo služi za produkciju uglja. Oko posječenih panjeva bujno raste trava podesna za ispašu stoke. Eventualno prekinut sklop lako se upotrebljava izbojcima koji pužu po zemji. U Njemačko j niska prebirna šuma dolazi kao raritet u Spessartu (Bavarska), i to u kraju Lohr-Aschaffenburg, na strmim padinama rijeke Main u visinama od 180—520 m. To su parcelisani privatni šumski posjedi. Glavna vrst je bukva. Primješan joj je grab i hrast. Ophodnjica je 5—10 godina. Ukupna površina ovih šuma iznosi 1200 ha. Izbojna snaga panjeva nalazi se u znatnom opadanju, a tlo je obraslo vrijeskom i borovnicom. U Švicarsko j po južnim stranama kantona Tessin niska bukova prebirna šuma sačinjava veće komplekse. Ona je ondje zapravo glavni šumsko-gospodarski oblik. U kantonu Tessin, prema statističkim podacima od 1930 g., od ukupne površine šuma u iznosu od 73.350 ha. (neproduktivno 13,9%) otpada na niske šume 32.840 ha. U niskim šumama prevladavaju u zoni od 200—700 rh pitomi kesten i hrastovi (Ou. pedunculata i Qu. cerris, manje Ou. sessilifora i On. pubescens), , zatim obični i crni jasen, bukva, hmeljasti grab, negnjil i1 koprivić, te johe, breze, lijeska itd. U ovim se šumama siječe čistom sječom na malim površinama, ali se pri tom ostavljam rezervna stabalca u među sobnim razmacima od 5—10 m. U regionima iznad 700 m prevladava bukva, a između 1000—1500 m dolazi ona u posve čistim sastoimama. U ovim šumama vrši se odvajkada prebirna sječa, i Nakon sječe redovno preostaju stabalca od 1—8 cm debljine u prsnoj visini. Na toplijim položajima oporavi se šuma nakon 20—25 g. toliko da je spo sobna za novo prebiram´e. U svojim izlaganjima o .prvašnjem i sadanjem načinu prebiranja u niskim šumama kantona Tessin oslanja se F 1 u r y na radnju šum. insp. Merz a »O gospodarenju u niskim prebirnim šumama kantona Tessin«1 i radnju šum. insp. P o m e 11 e »O prebiranju u niskim bukovim šumama «." Oba ova autora slažu se u tome da pravovaljano njegovane niske prebirne šume mogu biti vrlo povoljan gospodarski oblik u područjima nepovoljnih klimatskih i edafskih prilika. Tlo u ovakvim šumama nije nikad golo, što je za kamenite, strme i sušne padine veoma važno. Međutim ovakav se oblik šume može u pravoj mjeri postići jedino onda ako se sječa stabalaca vodi po nekom unaprijed određenom planu. Kao granica za sječu ovih šuma uziman je ranije promjer od 5 cm u visini od 1 m iznad zemlje. Prigodom sječe vađeni su svi izbojci od 5 cm pa dalje, a ostajao je materijal od 1—4 cm. Prema tome ovakve se sječe nisu mnogo razlikovale od čistih sječa. üod. 1908 utvrđena je granica sječe sa 8 cm debljine u visini od 1 m. Iste su godine izdane posebne 1 Referat na šumarskoj skupštini u Lugauu 1895. - Referat na šumarskoj skupštini u Bellinzoni 1928. 700 |