DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 11 <-- 11 --> PDF |
La sélection par les semis directs actuellement n´ est pas possible. Ainsi il iaut s´adresser a la plantation des hautes tiges éduquées dans nos pépinieres, provenants des bonnes graines. Planter en automne dans des trous des dimensions 100 X 70 cm, espacés de 12 a 15 m. Soutenir les jeunes arbres par des tuteurs. Éviter les cultures intermédiaires des céréales ou autres plantes annuelles. Élaguer progressivement les jeunes Noyers, afin d´obtenir un fut droit et exempt des branches au dessous de 3 m au moins de hauteur. Étudier le greffage des especes résistantes aux diverses tares du bois. Au manque de la fertilité du sol remédier par des apports des engrais appropriés au sol. L´ auteur. Inj. MILAN ANIĆ (ZAGREB): O NISKIM PREBIRNIM BUKOVIM ŠUMAMA (TAILLIS SOUS FUTAI JARDINES DE HETRE) Među gospodarskim oblicima niskih šuma spominju se u literaturi, iako rjeđe, prebirne niske šume. Prigodom svakog prebiranja, koje se na istu površinu vraća u određenim vremenskim razmacima, sijeku se kod ovog načina gospodarenja u glavnom samo najjači izbojci. lskorišćuje se dakle sav deblji materijal, a time se daje bolja mogućnost rastenju tanjeg materijala. Prebiranje se vrši na sličan način kao i u visokim prebirnim šumama. Glavna se razlika između prebirnih visokih i prebirnih niskih šuma sastoji u tome, što se kod visokih^ šuma vadi prebiranjem u normalnim prilikama ca 10 do najviše 20% od ukupne mase, dok je procenat prebiranjem izvađene mase kod niskih šuma znatno veći. Kod jakog intenziteta sječe može se on popeti na 80—8>5%> od ukupne mase. Glavna je prednost prebirnog gospodarenja u niskim šumama sadržana u stalnoj zaštiti tla, a to je od osobite važnosti za strma i ispiranju izložena zemljišta. U našoj literaturi govori o prebirnim niskim šumama g. prof. dr. A. Petračić u svojoj knjizi »Uzgajanje šuma« II dio (Zagreb, 1931, str. 279), te napominje da se ovaj oblik niskih šuma kod nas dosta provodi u seljačkim šumama zagrebačke okolice. Prilično jasnu sliku o stanju prebirnih šuma u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Švicarskoj dao je dr. Ph. F 1 u r y u svojoj radnji »Untersuchungen aus dem geplenterten Buchen- Niederwald«, štampanoj u Mitteilungen der Schweizerischen Centralanstalt für das forstliche Vresuchswesen, Zürich, 1931 (Bd XVII, Hft 1, str. 35—74). U toj radnji prikazao je pisac u prvom redu značenje niskih prebirnih šuma, njihov pridolazak u pomenutim zemljama, pa ranije i sadanje njihovo gospodarenje. U većem dijelu radnje bavi se on prikazivanjem rezultata dobivenih raznim izmjerama u takvim šumama švicarskog kantona Tessin. Naročito upadaju u oči razlozi koje aulor ističe, a zbog kojih se ovaj gospodarski oblik održao u pomenutim naprednim zemljama sve dosad. G 97 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Mnogim prijedlozima za poboljšavanje šumarskih prilika u Švicarskoj, Italiji i Francuskoj nastojalo se da se prebirne niske šume prevedu vr visoke. Ta nastojanja nisu mogla naići na potpun uspjeh. Napose to važi za planinske krajeve, gdje se šuma jednako, ako ne i više, cijeni za potrebe paše kao i drva. U krajevima ekstenzivnog poljoprivrednog gospodarstva i gdje postoji nestašica obradivog tla daje ovaj način gospodarenja mogućnost života ondješnjem žiteljstvu. Siromašni planinski žitelji prehranjuju pomoću ovakovih šuma svoju stoku. Oni iz njih dobivaju ogrjev, listinac, brst i dr. Šume ove vrste predstavljaju u ovakvim krajevima vezu između šumskog, poljoprivrednog i planinskog gospodarenja. Osim toga one štite tlo od ogoljenja. Predstavljaju dakle gospodarski oblik, koji s obzirom na podržavanje šuma i zaštitu tla u ovakvim prilikama vrlo dobro odgovara, naravno uz pretpostavku da se gospodarenje u ovim šumama vodi po izvjesnom planu. Iz istih razloga prebirni način gospodarenja u niskim šumama bio bi možda od važnosti i za naše prilike. Kod nas ima golemih površina šuma-šikara, na čije se racionalno gospodarenje još ni ne pomišlja. Imamo ovaj čas pred očima u prvom redu mnogobrojne, u glavnom bukove šikare unaokolo naših planinskih naselja. Tamošnji stanovnici vjekovima vrše u tim šumama pašarenje, sijeku ogrijevno drvo — neograničeno i bez ikakova reda, sabiru u njima listinac i krešu brst. Oni su upućeni na njih i kad se hoće ogrijati i kad trebaju stoku nahraniti. Naravno da u takvim prilikama moraju pomenute šikare očajno izgledati. One su čak često puta morale uzmaknuti ne mogavši se odrvati stalnoj navali čovjeka i njegovih pratilaca (stoke). Na njihovu m´estu caruje danas golijet i pustoš. Na drugoj strani vidimo ih, kako ipak donekle odolijevaju — iako iscrpljene, iznakažene i izmorene — navali očvjeka, daju mu iz sebe sve i štite ga od vjetra i vode. Niko međutim o njima ne vodi ozbiljnijeg računa, premda su one od naročite važnosti baš za onaj dio našeg naroda, koji provađa najbjedniji i najmukotrpniji život. Uređivanje pomenutih šuma-šikara predstavlja u budućnosti velik problem našeg šumarstva. O njihovu uređivanju s čisto šumarskog gledišta neće naravno moći biti ni govora, sve dok u onim krajevima obitavaju ljudi. Prevađanjc šuma-šikara u visoke šume ne može pod saadnjim okolnostima uopće doći u obzir. O tom bi se moglo govoriti tek onda, kad bi se valjanom kolonizatornom politikom raselili stanovnici iz siromašnih planinskih krajeva u prikladnije krajeve. Pri rješavanju ovog pitanja trebat će voditi naročitog računa o tome, da se dovedu u sklad i narodno-gospodarski i šumsko-gospodarski interesi. Međutim svakako je važno da se što prije započne s uvađanjem nekog reda u gospodarenju naših šuma-šikara. One ne bi smjele ostati i dalje prepuštene same sebi. Prigodom njihovog uređivanja držim da bi iz gore pomenutih razloga bilo možda umjesno zadržati ih u niskom uzgojnom obliku i zavesti u njima prebirno gospodarenje na sličan način, kao što je to u drugim zemljama, kako će se iz daljnjega vidjeti. Prema navodima Flurva u francuski m Pirinejima ima mnogo šuma ovog oblika s bukvom kao glavnom vrstom. Prema statističkim podacima od 1883. g. bilo je u Francuskoj niskih prebirnih šuma 43.550 ha (od toga državnih 14.045 ha, općinskih 29.505 ha). Posljednjih 50 godina smanjena je donekle ta površina pretvorbom u visoke šume. 698 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 13 <-- 13 --> PDF |
´1 J Današnja površina niskih prebirnih šuma u Francuskoj ne može se točno iskazati, jer je ovaj oblik šuma u statistici od 1913. uvršten u niske šume. Napominje se, da razna servitutna prava ondje priječe naglije prelaženje ovog oblika u viši uzgojni oblik. Ophodnjica iznosi u ovim šumama prosječno 10 godina. 1 s privatnim se šumama gospodari dosta u ovom obliku. Tako dobro Morvan (dep. Nievre) ima 16.000 ha ovakovih šuma. Šumsko-pašnjački problem zajedno sa šumsko-gospodarskim momentima upućuje na to, da će se prebirni niski oblik ondje i nadalje zadržati. Gospodarenje u niskim prebirnim bukovim šumama Francuske opisao je pobliže F. G u ini er 1893 g. Opisao je dotadanje prebirne tipove, razložio gospodarsku važnost tih šuma, te na osnovu svojih opažanja izgradio nove tipove ovog načina gospodarenja. Od starijih načina prebiranja u niskim bukovim šumama ističe G u i n i e r u glavnom nekoliko. Tako na pr. onaj kod koga se prigodom prebiranja ostavljaju neposjećena sva stabalca s promjerom od 10—5 cm, nadalje način kod koga se ostavljaju neposječena sva stabalca s promjerom ispod 6 cm, pa svi uz zemlju savijeni i samostalni izbojci, a uz to na svakom panju po jedan izbojak preko 6 cm debljine. Pored toga ističe i način kod koga se prigodom prebiranja ostavljaju sva stabalca debela od 4—2 cm promjera, zatim na ha po 50—60 najboljih i najljepših stabalaca. te uz zemlju savinuti izbojci. G u i n i e r skreće pažnju, kako je prigodom sječe potrebno da se ostavlja barem po jedan izbojak neposječen, jer on služi kao regulator u kretanju sokova (sisač sokova, tirant de seve). Čistom s´ečom nastaju znatne poremetnje između apsorpcionih i transpiracionih organa, izazivlje se stalno izilaženje sokova, tako da na toplim i prisojnim položajima lako dolazi do propadanja panjeva. To vrijedi naročito za bukvu, koja proizvodi — protivno od pitomog kestena i hrasta — malo adventivnih i proventivnih pupova. Na osnovu toga opažanja predlaže G u i n i e r da se zavede u ovakvim šumama poseban gospodarski oblik, jedne vrste srednja šuma, sa donjom i gornjom etažom (taillis sous futaie modifié), kod kojeg se donja etaža ne bi sjekla čistom sječom. U takovoj bi šumi imalo ostati prigodom sječe neposječeno: od gornje etaže dio stabala sa jednostrukom do najviše četverostrukom ophodnjicom (u = 20—30 god.), zatim sva podstojna stabla ko;a su u visini od 10 cm iznad panja tanja od 2—5 cm, te nadalje svi grmoliki izbojci ili pak od podstojnog drveća samo izbojci sa debljinom od 2—5 cm. Broj nadstojnih stabala svršetkom ophodnjice smije iznositi po ha 1001—300. Kako se vidi, cilj je Guinierovog načina da se niske šume putem srednjih pretvore u visoke. Prema podacima prof. di Teli a (Firenze) niske pebirne šume javljaju se u cijeloj Italiji , ali nigdje u većim suvislim površinama. Njihova površina iznosi ca 30.000 ha. tj. 1% od svih niskih šuma (Italija ima 5,3 mil. ha šumske površine). Prebiranje se vrši jedino u niskim bukovim šumama. Od pomenutih 30.000ha ide 18.000 na općinske, a 12.000 ha na privatne šume. Prebirne niske šume prekrivaju u Italiji kamenite i sušne padine pokrajina Abruzzi, Toskana i Romagna, pa visoke gorske položaje pokrajine Molise i dr. Njima je i ondje najbolje riješen šumsko-stočarski problem. Niske prebirne šume uređuju se prema podacima ,prof. di Teli a tako da se svaka gospodarska jedinica razdijeli na 6 podjednakih sekcija. Svake šeste godine vraća se sječa na istu sekciju. Izbojke treba 6.9.9 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 14 <-- 14 --> PDF |
sjeći u starosti od ca 25 godina. Na visokim južnim položajima (1600— 1700 m), gdje se zbog velikog snijega u zimi sječa mora obavljati ljeti, siječ« se tako da se prigodom sječe ostavlja na svakom panju po jedan izbojak. Fosc o Tricc a iznio je na šumarskom kongresu u Napulju 1914. godine referat o niskim bukovim prebirnim šumama na toskansko-rim skim Apeninima. U tome referatu on ističe da se ond´e sječa vodi u ophodnjici od 8—10 godina. Dobiveno drvo služi za produkciju uglja. Oko posječenih panjeva bujno raste trava podesna za ispašu stoke. Eventualno prekinut sklop lako se upotrebljava izbojcima koji pužu po zemji. U Njemačko j niska prebirna šuma dolazi kao raritet u Spessartu (Bavarska), i to u kraju Lohr-Aschaffenburg, na strmim padinama rijeke Main u visinama od 180—520 m. To su parcelisani privatni šumski posjedi. Glavna vrst je bukva. Primješan joj je grab i hrast. Ophodnjica je 5—10 godina. Ukupna površina ovih šuma iznosi 1200 ha. Izbojna snaga panjeva nalazi se u znatnom opadanju, a tlo je obraslo vrijeskom i borovnicom. U Švicarsko j po južnim stranama kantona Tessin niska bukova prebirna šuma sačinjava veće komplekse. Ona je ondje zapravo glavni šumsko-gospodarski oblik. U kantonu Tessin, prema statističkim podacima od 1930 g., od ukupne površine šuma u iznosu od 73.350 ha. (neproduktivno 13,9%) otpada na niske šume 32.840 ha. U niskim šumama prevladavaju u zoni od 200—700 rh pitomi kesten i hrastovi (Ou. pedunculata i Qu. cerris, manje Ou. sessilifora i On. pubescens), , zatim obični i crni jasen, bukva, hmeljasti grab, negnjil i1 koprivić, te johe, breze, lijeska itd. U ovim se šumama siječe čistom sječom na malim površinama, ali se pri tom ostavljam rezervna stabalca u među sobnim razmacima od 5—10 m. U regionima iznad 700 m prevladava bukva, a između 1000—1500 m dolazi ona u posve čistim sastoimama. U ovim šumama vrši se odvajkada prebirna sječa, i Nakon sječe redovno preostaju stabalca od 1—8 cm debljine u prsnoj visini. Na toplijim položajima oporavi se šuma nakon 20—25 g. toliko da je spo sobna za novo prebiram´e. U svojim izlaganjima o .prvašnjem i sadanjem načinu prebiranja u niskim šumama kantona Tessin oslanja se F 1 u r y na radnju šum. insp. Merz a »O gospodarenju u niskim prebirnim šumama kantona Tessin«1 i radnju šum. insp. P o m e 11 e »O prebiranju u niskim bukovim šumama «." Oba ova autora slažu se u tome da pravovaljano njegovane niske prebirne šume mogu biti vrlo povoljan gospodarski oblik u područjima nepovoljnih klimatskih i edafskih prilika. Tlo u ovakvim šumama nije nikad golo, što je za kamenite, strme i sušne padine veoma važno. Međutim ovakav se oblik šume može u pravoj mjeri postići jedino onda ako se sječa stabalaca vodi po nekom unaprijed određenom planu. Kao granica za sječu ovih šuma uziman je ranije promjer od 5 cm u visini od 1 m iznad zemlje. Prigodom sječe vađeni su svi izbojci od 5 cm pa dalje, a ostajao je materijal od 1—4 cm. Prema tome ovakve se sječe nisu mnogo razlikovale od čistih sječa. üod. 1908 utvrđena je granica sječe sa 8 cm debljine u visini od 1 m. Iste su godine izdane posebne 1 Referat na šumarskoj skupštini u Lugauu 1895. - Referat na šumarskoj skupštini u Bellinzoni 1928. 700 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 15 <-- 15 --> PDF |
norme za sječu, iskorišćavanje i prodaju ovih šuma. U tim se normama ističe da se sječa smije vršiti jedino pod nadzorom šumarskih stručnjaka. Sječu treba voditi tako da se nutarnjim preostalim izbojcima privede dovoljno svjetla. Periferni dio izbojaka treba po mogućnosti ostaviti netaknut, jer on služi kao zaštita protiv stoke, a ujedno i pokriva tlo. Na svakom panju mora se ostaviti najmanje jedan izbojak kao sisač sokova. Prodaja drva iz ovih šuma vrši se po težini. Vaganje se obavlja na stovarištima. Po M e r z u treba niske bukove šume u položajima iznad 1200 m pretvarati u visoke šume, i to preko srednjih šuma (podržavanje stabala uzraslih iz sjemena — njih 50—200 po ha — kao i ljepših izbojaka). Obilježavanje stabala za sječu vrši se malim kolobrojem i zadiračem odnosno bojom. Prigodom sječe valja ostaviti izbojke tanje od 8 cm, zatim po nekoliko izbojaka debljih od 8 cm koji će služiti kao sjemenjaci, i konačno izbojke savijene uz zemlju. Prilikom sječe potrebno je da se prorijede izbojci na svakom panju, ako ih ima više. Nijedan panj ne smije ostati posve gô. Sjeći treba oštrom sjekirom, kosim zasjekom i što niže. Sjeći se može samo od 1 oktobra do t aprila. Čišćenje grana s panjeva ima se svršiti do početka maja. Izvadanje prebirne sječe u niskim šumama vrši se postepeno. Prvo označivan´e i sječa izbojaka počinju na stablima najdebljih razreda. Daljnje označivanje odnosno sječa preduzima se tek nakon odstranjenja ranije označenih stabala. Niska prebirna šuma u Tessinu isključivo služi za produkciju ogrijevnog drva. U njoj se ujedno vrši ispaša stoke. Pomlađivanje niskih prebirnih bukovih šuma provada se izbojcima iz panjeva i korijenja, pa sjemenom i položnicama (valjnicima, grebenicama). Grane horizontalnog rasta savije snijeg uz zemlju. Prignječi li ih zemlja i lišće, to one na tom mjestu razviju korijenje. Izbojci se nakon sječe javljaju tokom 1—2 godine. Narednog proljeća iza sječe pokaže se tek jedan dio izbojaka. Velik dio izbojaka javlja se idućeg proljeća, a manji ostatak drugog proljeća nakon sječe. F 1 u r y drži da bi bilo umjesno u čiste niske bukove sastojine unašati ariš i bor, kojima bi ondje klima, položaja i tlo odgovarali. U tu svrhu naglašuje potrebu da se uvede 5-god. prekid ispaše. Preporuča nadal1´e izgradnju putova, kako bi se pridigla vrijednost šuma. Nakon opisa stanja niskih prebirnih bukovih šuma u pomenutim zemljama donosi F 1 u r y rezultate interesantnih istraživanja, koja vrši od 1919 pa ovamo Švicarski centralni institut za šumske pokuse. Svrha je tim istraživanjima da se na osnovu raznih stepena intenziteta sječe u pojedinim debljinskim razredima prosudi, koja je sječa najpovoljnija s obzirom na produkciju mase. Metodika rada pri obavljanju ovih istraživanja sastoji se u slijedećem: Postavljaju se pokusne plohe u veličini od 0,25 ha. Na njima se vrše sječe razne jakosti, a prije toga mjere *se debljine svih stabalaca u visini od 1,30 m iznad zemlje. Na osnovu tih mjerenja razvrstavaju se stablaca na slijedeće debljinske razrede: 1. razred 1—3 cm (0,5—3,4 cm), 2. razr. 4—5 cm (3,5—6,4 cm), 3. razr. 8—!14 cm (6,5—14,4 cm), 4. razr. 16—24 cm (14,5—24,4 cm). Budući da predzadnji razred počinje sa ca 7 cm, to dva posljednja razreda obuhvataju deblovinu, a dva prednja granjevinu. Prigodom ozna čivanja materijala za sječu postupa se ovako: Ostavljaju se sitni izbojci i tzv. puzajuće grane, vade se — i to djelomično pa do gotovo posve svema — stabalca iz dvaju posljednjih, najdebljih razreda, a usto se 701 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 16 <-- 16 --> PDF |
vade suvišna stabalca iz dvaju prednjih razreda. U preostaloj, neposječenoj sastojini vršene su izmjere tako da su sva stabalca počevši od 2,5 cm numerirana i unakrsno mjerena. Pri tom su izbo;"ci debljine od 1 i 2 cm označeni crnom bojom (u visini od 1,30 m). Koncem 1924, dakle 5 god. kasnije, ponovo su vršene izmjere u sastojini, pa su pri tom izbojci debljine od li 2 cm označeni crvenom bojom. Prigodom izmjere u 1929 godini izbojci jednake debljine označeni su bijelom bojom. Izračunavanje drvne mase vrši se na sličan način kao u prebirnoj visokoj šumi, dakle u prvom redu pomoću obaranja primjernih stabala unutar pojedinih debljinskih razreda. U pogledu ocjene intenziteta sječe značajno je, u kom će se opsegu vaditi stabla u dva posljednja debljinska stepena (14—24 i 8—14). Sječa u nižim razredima, naročito sječa u razr. 4—6, ima uzgojni karakter. U svrhu diferenciranja intenziteta sječe utvrđen je na osnovu pomenutih istraživanja slijedeći odnos (prema stanju prije sječe): Kod slabe Kod srednje Kod jake sječe: jake sječe: sječe: vadi se u razr. od 8—14 i 16—24 cm od stabala 40% 70%- 100% ili od svih stabala (1—24 cm) . . 12—(14% 14—16%! 16— 18% od svih kružnih temeljnica ... . 44—46%! 55—60% 70— 75% od ukupne mase 45—50% 60% 75— 80% ili od stabala sa debljinom 4—24 cm . 30% 40—44%´ 50% od kružnih temeljnica 45—50% 60—65% 80— 82% od ukupne mase 50—52% 65% 85% U razr. 8—14 i 16—24 cm ne smije se ići sa sječom ispod 40%´ od njihovog broja stabala, jer u tom slučaju tanji izbojci trpe zasjenu. U općinskim šumama kantona Tessin preporučivano je, kao najpodesnije mjerilo u pogledu valjanosti sječe, da se prigodom prebiranja vadi 1/3 stabala unutar debljinskih razreda 4—6, 8—14 i 16—24 cm. Isto to su zagovarali i šum. inspektori Pomett a i Forni , pretpostavljajući da se kod ovakvog prebiranja vadi oko 50f^ sastojinske mase. Međutim F 1 u r y nalazi da je kod raznih stepena sječe vadeno unutar pomenutih debljinskih razreda kako slijedi: Od broja Od zbroja Od ukupne stabala: temeljnica, drvne mase: Na 2 pok. plohe sa slabim do srednje jakim stepenom sječe . 35 i 38% 60 i 64% 61 i 67% Na 1 pok. plosi sa srednje jakim stepenom sječe 39% 60% 63% Na 1 pok. plosi sa jakim stepenom sječe 50% 81% 85 %i Na osnovu ovih opažanja zapljučuje se, da se kod gore spomenutog vađenja, tj. vađenja 1/3 stabala, uistinu vadi oko 60% od ukupne mase, a ne samo 50%. Vađenje 1/3 stabala ne može se ubrojiti u slabu sječu, nego se ono približuje srednje jakom stepenu sječe. U pogledu obrazovanja viših debljinskih razreda tokom ophodnjice od važnosti je količina izvađene mase, odnosno broj izvađenih stabala u najdebljim razredima. Kod iskoriščavanja mase sa 81% i stabala sa 69% unutar debljinskih razreda od 8—24 cm proizveden je u sastojini 702 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 17 <-- 17 --> PDF |
nakon 10-god. ophodnjice velik broj izbojaka, povećana je temeljnica* i masa —i ali neznatno. Kod iskorišćavanja mase sa 70% i stabala sa 52% u istim razredima postignut je na koncu ophodnjice manji broj Aabala, ali je povećana temeljnica i osobito masa. U prvom slučaju od ukupnog prirasta mase išlo je na dva najdeblja razreda 43%, a u drugom slučaju 60%. Résumé. L´importance d´introduction, a titre intérimaire, de cette forme de traitement de forets dans quelques de nos montagnes ou se trouvent encore des grandes superficies couvrées exclusivement des bosquets. Ing. A. PANOV (ZAGREB): TERMINOLOŠKE BILJEŠKE (NOTICES TERMINOLOGIQUES) 1. Jedan od najvećih autoriteta u oblasti naše šumarske terminologije nesumnjivo je g. Jovan M. Jekić. Njegov autoritet sâm bio bi dovoljan, da se jedan termin usvoji ili odbaci. Urođeni dar za takovu analizu, dugogodišnja praksa vršena u mnogim (nećemo se sigurno prevariti, ako kažemo u svim) krajevima predratne Srbije dobro poznavanje svih njezinih dijalekata — to troje čini, da g. Jekić nema premca na tom polju. Pa kad bi se radilo o sređivanju srpske terminologije (t. j. terminologije Srbije prije ujedinjenja sa Hrvatima i Slovencima), to bi djela i članci g. Jekića mogli i trebali da budu dovoljnom bazom za taj rad. Međutim za uređivanje i izjednačenje srpsko-hrvatske (u doglednom vremenu jugoslavenske) terminologije potražilo je Ministarstvo Šuma i Rudnika širu bazu. Naša će se naime terminologija uređivati komisijskim putem, biće produkat kolektivnog stvaranja šumarskih stručnjaka cijele Jugoslavije. Time je indirektno dopušteno i učešće ostalih šumara u rješavanju tog problema, u koliko im je stalo do što bržeg i što povoljnijeg riješenja; tada je dopuštena i kritika pojedinih izraza, koji su se udomaćili u jednom kraju i koji su ondje osvećeni možda i po najvećim autoritetima. Jer težište je prve faze rada na izjednačenju dviju terminologija, a tek će se poslije to težište prebaciti na problem uređivanja već izjednačenih terminologija. Za ljubav toga jedinstva u stručnoj terminologiji mogu se i moraju doprinijeti i izvjesne žrtve kako s jedne tako i s druge strane. Odbaciće se dakle možda i po koja dobra riječ, da se zamijeni s drugom, koja je zajednička za cijelu zemlju. Navešću jedan konkretan primjer i pokušaću braniti stanovište onog dijela šumara, koji smatra da bi trebalo zauvijek izbaciti iz znanstvenog srpskohrvatskog šumarskog riječnika riječ »gora« u značenju »šuma«, a pogotovu za već posječeni materijal, gradu. Na to me je potakla na jednoj strani činjenica, da se u našem novom (1929), pa čak i najnovijem (1933) zakonod- .. stvu upotrebljava ta riječ baš u pomenutom smislu, a na drugoj strani 703 |