DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 8     <-- 8 -->        PDF

vidim razloga, zašto ih ne bismo zvali biljnim zajednicama, jer tu postoji
glavni karakter svake zajednice, t. j . uzajamni odnosi i! uticaj između
elemenata, koji tu zajednicu sačinjavaju. Ja nalazim da bi za tipološku
praksu bila potpuno dovoljna ovakva definicija biljne zajednice:
»Biljna zajednica je grupa biljaka sastavljena od
biljnih individua, koji se nalaze u međusobnoj vezi,


t.
j. utiču jedan na drugi.«
Prof. Sukačev, u svojem delu »biljne asociacije«, ostavlja ovo
pitanje nerešeno i podjednako naziva biljnom zajednicom kako otvoreno
tako i zatvorene biljne grupe. Za praktične ciljeve mislim da je ipak
korisno otvorene biljne grupe odvojiti od biljnih zajednica i proučavati
ih zasebno. Podela biljnih grupa po prof. Aljohinu teoretski je potpuno
opravdana, ali praktično je skoro nemoguće istu sprovesti, a sem toga
nema ni potrebe za ovakim detaljiziranjem kod proučavanja biljnih
zajednica, bar za sadašnje praktične ciljeve.


III. Tipološka klasifikacija.
Odnos između biljne zajednice i asociacije prof. Sukačev određuje
ovako: »Između pojmova biljna zajednica i asociacija postoji isti odnos
kao i između biljke i vrste.«


Kao što vidimo za klasifikaciju biljnih zajednica prof. Sukačev
uzima isti princip, koji se primenjuje i u botaničkoj klasifikaciji. Da
klasifikacija biljnih zajednica bude dosledna ovom principu, trebalo bi
da i veće klasifikacione jedinice odgovaraju pojmovima rod, red i t. d.
Kako i sam prof. Sukačev priznaje, sada kad biljne zajednice još nisu
dovoljno proučene, takvu klasifikaciju ne možemo da postignemo.


Prema prof. Sukačevu: »Klasifikacija svih prirodno-istorijskih
predmeta može biti trojaka: veštačka, prirodna i genetička.« Veštačka
klasifikacija bazira na jednom karakteru, često slučajnom ali za dati
momenat važnom (napr. klasifikacija kukaca po vrsti drveća, na koje
napadaju). Prirodna klasifikacija oslanja se na više karaktera i govori


o sličnosti predmeta u celosti. Genetička klasifikacija bazira na poreklu
i razviću predmeta. Idealna klasifikacija morala bi biti prirodna i genetička.
Zadržaćemo ovu podelu klasifikacija i prema njoj proučićemo sada
postojeće klasifikacije i klasifikacione jedinice prvog stepena t. j .
asociaciju ili tip.
Baron A. Krjudener daje tipu ovaku definiciju: »Tip je biljn a
zajednica, koja je postala pod izvesnim klimatskim
i edafskim uslovima i koja bez uticaj a čoveka zadržava
konstantan karakter.«


Najpre ova definicija nikako ne određuje pravi pojam tipa, jer ne
ujedinjuje više ekvivalentnih biljnih zajednica t. j . ne izražava zbirni
karakter pojma tip (vrsta). Ali pređimo preko toga i pogledajmo, kako
i na osnovu čega Krjudener izdvaja ovu klasifikacionu jedinicu.


Izdvajanje tipova baron Krjudener bazira na jednom karakteru t.


j . zemljištu (mehaničkom sastavu, vlažnosti zemljišta i kiselosti humoznog
horizonta). Takav način izdvajanja tipova je donekle opravdan
za severnu Rusiju jer su tamo ove osobine zemljišta zaista od presudnog
značaja po život biljne zajednice. Navedimo zamerku prof. Morozova,
koji govori, da treba »posmatrati mogućnost postojanja jednog te istog
630