DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 8 <-- 8 --> PDF |
vidim razloga, zašto ih ne bismo zvali biljnim zajednicama, jer tu postoji glavni karakter svake zajednice, t. j . uzajamni odnosi i! uticaj između elemenata, koji tu zajednicu sačinjavaju. Ja nalazim da bi za tipološku praksu bila potpuno dovoljna ovakva definicija biljne zajednice: »Biljna zajednica je grupa biljaka sastavljena od biljnih individua, koji se nalaze u međusobnoj vezi, t. j. utiču jedan na drugi.« Prof. Sukačev, u svojem delu »biljne asociacije«, ostavlja ovo pitanje nerešeno i podjednako naziva biljnom zajednicom kako otvoreno tako i zatvorene biljne grupe. Za praktične ciljeve mislim da je ipak korisno otvorene biljne grupe odvojiti od biljnih zajednica i proučavati ih zasebno. Podela biljnih grupa po prof. Aljohinu teoretski je potpuno opravdana, ali praktično je skoro nemoguće istu sprovesti, a sem toga nema ni potrebe za ovakim detaljiziranjem kod proučavanja biljnih zajednica, bar za sadašnje praktične ciljeve. III. Tipološka klasifikacija. Odnos između biljne zajednice i asociacije prof. Sukačev određuje ovako: »Između pojmova biljna zajednica i asociacija postoji isti odnos kao i između biljke i vrste.« Kao što vidimo za klasifikaciju biljnih zajednica prof. Sukačev uzima isti princip, koji se primenjuje i u botaničkoj klasifikaciji. Da klasifikacija biljnih zajednica bude dosledna ovom principu, trebalo bi da i veće klasifikacione jedinice odgovaraju pojmovima rod, red i t. d. Kako i sam prof. Sukačev priznaje, sada kad biljne zajednice još nisu dovoljno proučene, takvu klasifikaciju ne možemo da postignemo. Prema prof. Sukačevu: »Klasifikacija svih prirodno-istorijskih predmeta može biti trojaka: veštačka, prirodna i genetička.« Veštačka klasifikacija bazira na jednom karakteru, često slučajnom ali za dati momenat važnom (napr. klasifikacija kukaca po vrsti drveća, na koje napadaju). Prirodna klasifikacija oslanja se na više karaktera i govori o sličnosti predmeta u celosti. Genetička klasifikacija bazira na poreklu i razviću predmeta. Idealna klasifikacija morala bi biti prirodna i genetička. Zadržaćemo ovu podelu klasifikacija i prema njoj proučićemo sada postojeće klasifikacije i klasifikacione jedinice prvog stepena t. j . asociaciju ili tip. Baron A. Krjudener daje tipu ovaku definiciju: »Tip je biljn a zajednica, koja je postala pod izvesnim klimatskim i edafskim uslovima i koja bez uticaj a čoveka zadržava konstantan karakter.« Najpre ova definicija nikako ne određuje pravi pojam tipa, jer ne ujedinjuje više ekvivalentnih biljnih zajednica t. j . ne izražava zbirni karakter pojma tip (vrsta). Ali pređimo preko toga i pogledajmo, kako i na osnovu čega Krjudener izdvaja ovu klasifikacionu jedinicu. Izdvajanje tipova baron Krjudener bazira na jednom karakteru t. j . zemljištu (mehaničkom sastavu, vlažnosti zemljišta i kiselosti humoznog horizonta). Takav način izdvajanja tipova je donekle opravdan za severnu Rusiju jer su tamo ove osobine zemljišta zaista od presudnog značaja po život biljne zajednice. Navedimo zamerku prof. Morozova, koji govori, da treba »posmatrati mogućnost postojanja jednog te istog 630 |