DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 7 <-- 7 --> PDF |
toga dolazi i na koji se način u normalnoj godini vraća stara zajednica, govorićemo drugom prilikom. Prema razmeštaju podzemnih i nadzemnih biljnih organa prof. Aljohin razlikuje otvorene i zatvorene grupe biljaka. Otvorene su grupe takve, u kojima se biljke ne dodiruju i ne utiču jedna na drugu. Samo zatvorene t. j . takve grupe biljaka, u kojima se biljke dodiruju, on zove biljnim zajednicama. Sa svoje strane biljne zajednice (zatvorene grupe biljaka) mogu biti nadzemno ili podzemno (ili istovremeno i nadzemno i podzemno) zasićene ili nezasićene. U nadzemno i podzemno zasićenu biljnu zajednicu ne može doći ni jedna nova biljka, dok na primer u nadzemno nezasićenu biljnu zajednicu može doći nova biljka ali ta biljka mora imati neki naročiti sistem korena. koji bi njoj omogućio egzistenciju. Sem nadzemne i podzemne prof. Aljohin razlikuje još i fenološku zasićenost t. j . zasićenost u vremenu. Na primer jedna stepska biljna zajednica može biti nadzemno i podzemno zasićena u leto, dok u proleće nije zasićena. Takvu biljnu zajednicu trebilo bi zvati fenološki nezasićenom. Otvorene grupe biljaka mogu postojati kao privremena prelazna naselja na kakvim usled kalamiteta ogolelim površinama ili pod izuzetno rdavim uslovima, na primer u pustinjama, na kršu, solončacima, solonecima i t. d. Ad 2. Kao drugu karakterističnu osobinu biljnih zajednica prof. Aljohin ističe difuzni mozaični razmeštaj biljnih vrsta. Kulturu pšenice on ne priznaje kao biljnu zajednicu, jer tu nema gore navedene druge osobine biljnih zajednica. Ad 3. Kao treći važan karakter biljnih zajednica prof. Aljohin navodi stabilnost ili tačnije pokretnu stabilnost, jer potpuno stabilne zajednice ne postoje. Pokretno stabilnom on zove takvu biljnu zajednicu, keja se menja iz godine u godinu od meteoroloških prilika, ali uvek sačuva mogućnost da se vrati k prošlom obliku, čim se pojave iste meteorološke prilike u nekoj idućoj godini. Sada će nam biti razumljiva njegova podela biljnih grupa i definicija biljnih zajednica. »Pod biljnom zajednicom ražu memo skup biljaka, koji ima izvesnu strukturu, koji je sastavljen od ekološki i fenološki različitih elemenata (raspored po spratovima u prostoru iu vremenu), te predstavlja potpuno stabilan sistem (pokretna ravnoteža) i daje sliku f i z i č k o - g e o g r a is k i h i i s t o r i j s k i h u s 1 o v a staništa.« Pilina zajednica je prema prof. Pačoskom sasvim identična gore navedenoj, samo što je njegova definicija manje precizna. >Pod biljnom zajednicom treba razumeti kompleks biljaka, koji je sastavljen od elemenata neekvivalentnih, ko i i su među sobom u izvesnoj zakonom prirode utvrđenoj vezi, a obrazuju stabilan skup, koji se održava i z v e s n o v r e m e.« Kao Aljohin tako i Pačoski ne ubraja u pojam biljne zajednice otvorene biljne grupe, a od zatvorenih biljnih grupa naseobine i kulture. Takva definicija teoretski je ispravna. Zaista mi nesmemo nazivati biljnom zajednicom pojedinačno na velikoj površini razbacane biljke, koje se ni nad zemljom, ni pod zemljom ne dodiruju i nikako ne utiču jedna na drugu. Što se pak tiče drugih biljnih grupa, ja apsolutno ne 629 |