DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 7     <-- 7 -->        PDF

toga dolazi i na koji se način u normalnoj godini vraća stara zajednica,
govorićemo drugom prilikom.


Prema razmeštaju podzemnih i nadzemnih biljnih organa prof. Aljohin
razlikuje otvorene i zatvorene grupe biljaka. Otvorene su grupe
takve, u kojima se biljke ne dodiruju i ne utiču jedna na drugu. Samo
zatvorene t. j . takve grupe biljaka, u kojima se biljke dodiruju, on zove
biljnim zajednicama. Sa svoje strane biljne zajednice (zatvorene grupe
biljaka) mogu biti nadzemno ili podzemno (ili istovremeno i nadzemno
i podzemno) zasićene ili nezasićene.


U nadzemno i podzemno zasićenu biljnu zajednicu ne može doći ni
jedna nova biljka, dok na primer u nadzemno nezasićenu biljnu zajednicu
može doći nova biljka ali ta biljka mora imati neki naročiti sistem korena.
koji bi njoj omogućio egzistenciju. Sem nadzemne i podzemne prof.
Aljohin razlikuje još i fenološku zasićenost t. j . zasićenost u vremenu.
Na primer jedna stepska biljna zajednica može biti nadzemno i podzemno
zasićena u leto, dok u proleće nije zasićena. Takvu biljnu zajednicu trebilo
bi zvati fenološki nezasićenom.


Otvorene grupe biljaka mogu postojati kao privremena prelazna
naselja na kakvim usled kalamiteta ogolelim površinama ili pod izuzetno
rdavim uslovima, na primer u pustinjama, na kršu, solončacima, solonecima
i t. d.


Ad 2. Kao drugu karakterističnu osobinu biljnih zajednica prof.
Aljohin ističe difuzni mozaični razmeštaj biljnih vrsta. Kulturu pšenice
on ne priznaje kao biljnu zajednicu, jer tu nema gore navedene druge
osobine biljnih zajednica.


Ad 3. Kao treći važan karakter biljnih zajednica prof. Aljohin navodi
stabilnost ili tačnije pokretnu stabilnost, jer potpuno stabilne zajednice
ne postoje. Pokretno stabilnom on zove takvu biljnu zajednicu, keja
se menja iz godine u godinu od meteoroloških prilika, ali uvek sačuva
mogućnost da se vrati k prošlom obliku, čim se pojave iste meteorološke
prilike u nekoj idućoj godini. Sada će nam biti razumljiva njegova podela
biljnih grupa i definicija biljnih zajednica. »Pod biljnom zajednicom
ražu memo skup biljaka, koji ima izvesnu strukturu,
koji je sastavljen od ekološki i fenološki različitih
elemenata (raspored po spratovima u prostoru
iu vremenu), te predstavlja potpuno stabilan sistem
(pokretna ravnoteža) i daje sliku f i z i č k o - g e o g r a is
k i h i i s t o r i j s k i h u s 1 o v a staništa.«


Pilina zajednica je prema prof. Pačoskom sasvim identična gore
navedenoj, samo što je njegova definicija manje precizna. >Pod biljnom
zajednicom treba razumeti kompleks biljaka,
koji je sastavljen od elemenata neekvivalentnih,
ko i i su među sobom u izvesnoj zakonom prirode utvrđenoj
vezi, a obrazuju stabilan skup, koji se održava
i z v e s n o v r e m e.«


Kao Aljohin tako i Pačoski ne ubraja u pojam biljne zajednice
otvorene biljne grupe, a od zatvorenih biljnih grupa naseobine i kulture.
Takva definicija teoretski je ispravna. Zaista mi nesmemo nazivati
biljnom zajednicom pojedinačno na velikoj površini razbacane biljke,
koje se ni nad zemljom, ni pod zemljom ne dodiruju i nikako ne utiču
jedna na drugu. Što se pak tiče drugih biljnih grupa, ja apsolutno ne


629