DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Uprava i čuvanje rezervisanih šuma povjereni su četirima šumskim upravama
i petorici šumskih referenata sa 6 inžinjera, 6 stručnih i administrativnih činovnika i
40 pomoćnih i čuvarskih organa, koji su smješteni u 26 upravnih i stanbenih zgrada
sa 3.366 m2, izgrađene površine. Za eksploataciju i kulturne radove potrebno je šumskim
upravama prosječno 20.000 nadnica svake godine.


Za eksploataciju ovih šuma izgrađeno je 338 km šumskih industrijskih željeznica,
koje služe i za javni saobraćaj i 244 km šumskih izvoznih željeznica i čekrka. Od
ovih poslednjih je u prometu 133 km, a 110 km je napušteno. Osim toga stoji u prometu
prosječno svake godine 120 km pomoćnih pruga i čekrka. Za spuštanje vodom
regulisana je rijeka Sana u dužini od 60 km (sa uređajem grabalja) do Čaplja, a odatle
do Dobrljina 90 km idu splavi.


Za promet na industrijskim željeznicama služi 560 vagona sa 5600´ tona nosivosti,
za promet na ostalim linijama 600 pari vagona sa 6000´ tona nosivosti. Za vuču
služi 41 lokomotiva i tankova sa 5000 HP.


Za željeznički promet je sagrađeno prometnih i stanbenih zgrada 5000 m2.


Za prerađivanje drveta i održavanje posla izgrađeno je 10.000 m2 fabrika i
radionica sa 200 mašina od 2000 HP pogonske snage. Za trgovački promet izgrađena
je posebna luka u Šibeniku sa kapacitetom od 30.000 m3 izrezane robe.


Za radove u šumi sagrađeno je poslovnih i. stanbenih zgrada 15.000 m2, i stalno
se održava 5.000» m2 baraka za radnike. Za izvlačenje drveta uposleno je prosječno
svake godine 40O pari konja (volova).


U eksploataciji šuma, prerađivanju i prometu drveta stalno je uposleno 10 inžinjera,
10O ostalih činovnika, pomoćnog osoblja i stalnih radnika 2.700. Radničkih
nadnica troši se osim toga prosječno 1,200.000 svake godine.


Za eksploataciju i održavanje industrijskih željeznica uposlena su 3 inžinjera,
30 ostalih činovnika, 600´ pomoćnog tehničkog osoblja i stalnih radnika.


Vrijednost produkata ovoga preduzeća koji se svake godine stavljaju u promet,
cijeni se prosječno na 100» miliona dinara.


Kako se iz gornjeg vidi u preduzeću Dobrljin-Drvar su angažovane neobično
velike množine kapitala i radne snage, pa je vrijednost toga preduzeća i apsolutno
velika, a naročito je velika za područje ovih komora, jer čini veliki dio narodnog
imanja, izvor rada je za veliki dio siromašnog stanovništva, uslov je saobraćaja u
neprohodnim planinskim krajevima i što posredno što neposredno bitno utiče na cio
privredni život zapadnog dijela Vrbaske banovine. Razumljivo je stoga da potpisane
komore i čitavo stanovništvo ovih krajeva moraju imati naročitog interesa, da se
ovaj dio narodnog imanja na kršu Vrbaske banovine što bolje očuva, a šumsko industrijsko
preduzeće, koje odatle izvire što bolje razvije i unapredi da bi trajno sačuvalo
svoj značaj u narodnoj privredi. To nije samo naš lokalni interes, nego i interes cijele
zemlje.


Procijeni li se objektivno razvitak ovoga preduzeća u zadnjih 15 godina naoijonalnog
života, dolazi se do neugodnog zaključka, da pravi narodni interesi koji su
morali biti mjerodavni za taj razvitak nisu uočeni i da preduzeće ide vrlo nesigurnoj
budućnosti; da ne rečemo i što teže. Rezerve narodnog imetka naslijeđene iz prošlosti
ne čuvaju se i ne održavaju nego troše bez pravog računa i poštede. Šume u kojima
preduzeće radi smanjuju se rapidno: prekomjernim sječama preduzeća, navalom neprosvjećenog
seoskog stanovništva (naročito traženjem cjepkog drveta) i zbog elementarnih
šteta (insekti, vjetrolomi, požari). Inventar drveta naglo se smanjuje, a
za obnavljanje šuma čini se vrlo malo. Radi primjera navodimo, da je u glavnom
eksploatacionom objektu Klekovači-Osječnici posječeno redovnim sječama za 11 godina
onoliko, koliko se smjelo posjeći za 24^ godine. U području Plive još je gore.
Nije bolje ni sa investicionim kapitalom. Preduzeće troši što je naslijedilo, a skoro


678