DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Sječom, krčenjem i podbjeljivanjem stabala stvorene su bezbrojne čistine u državnim šumama i uzurpirane istovremeno. Šumski su kompleksi na taj način isprekidani i ispresjecani. Gospodarenje i čuvanje u tim šumama ne samo da je poskupljeno nego u dosta slučajeva i potpuno iluzorno postalo. Neprestanim proširivanjem starih i stvaranjem sve novih i novih uzurpacija smanjuje se sve više i više površina državnih šuma. Što će pako biti, kad se bude jedanput konačno pristupilo otcjepljenju mjere i baltalika, kad dođe do realizacije § 184. Zakona o šumama, do čega mora jedanput ipak doći. Koje i kakve će se površine moći dodijeliti seljacima odnosno opštinama u ime šumskih i pašarinskih pripadnosti, kad su svi kompleksi državnih šuma naročito u blizini sela, koji jedino i mogu doći u obzir da se u tu svrhu odcjepe, ispresjecani i isprekidani, a što je najglavnije i smanjeni ogromnim brojem uzurpacija. Riješenje toga pitanja staviće upravu državnih šuma pred težak i ogroman zadatak, koji će u mnogo slučajeva biti i nemoguće riješiti. Naročito su velikog maha uzele uzurpacije baš u onim predjelima, gdje su harali potkornjaci, koji su svojim razornim djelovanjem proredili guste sklopove visokih državnih šuma. Državni šumarski organi i stručnjaci energičnim radom i najvećim samopregorom i sa velikim troškom (20,000.000.— Din. samo na području Sarajevske direkcije) uspjeli, su da definitivno suzbiju navalu potkornjaka koja je bila eksplozivno- katastrofalnog karaktera i na Balkanu dosada nezapamćena. Pa umjesto da se poslije ove katastrofe ovako proređene sastojine popune i podmlade prirodnim a po potrebi i umjetnim putem, došao je čovjek, taj praiskonski neprijatelj šuma, da te progale i čistine, nastale od potkornjaka, uzurpira i da ih dalje proširuje i tako nastavi razorno djelovanje, koje je potkornjak započeo. To uzurpiranje državnog šumskog zemljišta ne vrše samo oni seoski stanovnici, koji nemaju potreban minimum zemlje za svoju egzistenciju, nego u prvom redu i u većini slučajeva bogati i najbogatiji ljudi sela — seoske gazde. Kao najbolji dokaz, koliko je ogromne razmjere to zlo zauzelo, navodimo, da je na području samo jedne Šumske uprave na teritoriji Sarajevske direkcije šuma u toku jedne i po godine dana podneseno 416 prijava proti uzurpanata a za 4310 ha državnog šumskog zemljišta. Dosada, kroz nekoliko posljednjih godina samo na području Sarajevske direkcije šuma uzurpirano je oko 30.000 ha a to je više nego cijela površina svih šuma Apatinske direkcije (24.711 ha) a iznosi jedan veliki postotak od oko 2.*% od površine svih šuma Sarajevske direkcije (1,248.330 ha). Uz nedovoljnu aktivnost i labavost upravnih vlasti obzirom na primjenu zakonskih kaznenih odredaba, jedan od velikih, a možda i od glavnih razloga, da su uzurpacije zauzele tako velikog maha, jest ta činjenica, što se pitanje unutarnje kolonizacije nije do danas provelo niti definitivno skinulo sa dnevnog reda. U nadi, i očekivanju da će putem kolonizacije dobiti željenu zemlju, uzurpirali su državno šumsko zemljište ne samo oni, koji bi ga mogli eventualno putem unutarnje kolonizacije i dobiti, nego u prvom redu i najviše oni, koji nemaju potrebe za zemljom, pa je prema tome ne bi mogli ni dobiti. Odugovlačenjem i odlaganjem likvidiranja pitanja unutarnje kolonizacije, ne samo da su oni, koji su bespravno uzurpirali državno šumsko zemljište navodno radi kolonizacije, isto dugi niz godina obrađivali, nego su te uzurpirane površine neprestano na štetu šume i šumskog zemljišta proširivali, a uz to su sve novi i novi uzurpanti u vidu samovoljne kolonizacije zauzimali daljnja državna šumska zemljišta. Neokončavanje kolonizacije imalo je osim navedenih posljedica, još i tu negativnu stranu, da su se zauzimale velikim dijelom i takove površine, koje se iz šumsko gospodarskih razloga nikada ne bi smjeli izdvojiti iz sklopa državnih šuma, a da Zakon i primjene zakonskih odredaba budu potpuno izigrani, rezultirala je iz svih tih činje 675 |