DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Rezoluciju : Uzurpacije, ta tako rekuć rak-rana na tijelu naših, ne samo u mnogo slučajeva neracijonalnom sječom, nego i napadom svih mogućih štetočina izmrcvarenim šumama, zauzele su toliko maha da ozbiljno prete, da će dovesti u pitanje opstanak jednog velikog dijela državnih šuma. Ono, što nije neracijonalnom eksploatacijom uništeno, ono što potkornjak, duvna, gubar i druge šumske štetočine nisu mogli uništiti, sprečcni represivnim i preventivnim mjerama stručnjaka — šumara, — došao je da uništi čovjek, taj vjekovni i najveći šumski štetočinjac. Došao je, da granu na kojoj sjedi, odsječe, da opstanak, kako svoj tako i novih pokoljenja, koja iza njega dolaze, dovede u pitanje i onemogući ne samo racionalnu šumsku privredu, nego i svoje vlastito trajno snabdijevanje sa drvetom iz državnih šuma. Naš neprosvešteni, kulturno i socijalno zaostali seljak u svojoj zaslijepljenosti i pohlepi za momentalnim koristima, potpomognut u većini slučajeva demagoškim radom i uplivom političkih ljudi, ne pozna granice svoje gramzljivosti za zemljom. Ne vodi računa, da će kroz kratko vrijeme od te zemlje, gdje je dosad rasla lijepa i tako svima nama potrebna šuma, postati u većini slučajeva goli krš, postati pusto neproduktivno tlo. Upravitelji državnih šuma, kao i svi državni šumarski organi radili su, rade i radiée da tome zlu stanu na kraj. Ali sav taj ogromni trud i napor bio je dosada najvećim dijelom od slabe ili nikakove koristi; pozitivni se rezultati nisu postigli, jer mi šumari nismo u tom teškom radu naišli na potporu onih, koji s"i nam je s obzirom na važnost ovoga pitanja trebali zakonski u punoj mjeri da pruže, — nismo naišli na potporu od upravnih vlasti. Ta nedovoljna aktivnost i labavost upravnih vlasti bila je, a i sad je od nedogledno štetnih posljedica po državne šume i po državno šumsko gospodarstvo. Sa jedne strane oni, koji su zauzeli dijelove šuma i šumskog zemljišta, ostali su nesmetani u svom bespravnom posjedu uzurpiranog zemljišta, a sa druge pak strane na njih §u se ugledali sve novi i novi uzurpanti, videći, da im vlast ne čini skoro nikakove smetnje. Na taj način neprimjenjivanjem Zakona i zakonskih odredaba samo se je potkrepljivalo kod našeg naroda čvrsto staro vjerovanje, da je šuma svačija i ničija i šume su se nemilosrdno upropašćivale i dalje upropašćuju. Narod se je sve više i više utvrđivao u svome uvjerenju, da za državne šume ne vrijede zakonske odredbe o pravu vlasništva, koje je zakonodavac inače strogo predvidio. Uvjerenje naroda da krađa, a pogotovo uzurpacija u državnim šumama nije iste prirode kao krađa ili uzurpacija privatne imovine, učvršćena je kod naroda do maksimuma i time mu je imputirano, da je dapače to njegovo pravo. Uzurpacije su zauzele toliko maha, da im nisu pale žrtvom samo šumske čistine i okrajci državnih šuma, nego su u ogromnom broju i sa velikim površinama zašle i u visoke državne šume stvarajući tako enklave, čije se granice i ograde sve to više pomiču i raširuju na štetu i´ teret državnih šuma. Uzurpacije se nisu zadržale samo na relativnom, nego su u glavnom raširene na apsolutnom šumskom tlu, odnosno na tlu, koje bi bilo eventualno sposobno samo za vrlo kratko vrijeme za koju drugu vrstu kulture. Od tih ogromno velikih površina uzurpiranog državnog šumskog zemljišta kroz najkraće vrijeme stvoriće se otvoren krš i golet, jer će onaj tanki sloj zemlje i humusa što ga je šuma kroz vjekove stvorila i sačuvala, biti potpuno sapran. Mnogobrojni primjeri napuštenih uzurpacija koje su postale golet i krš jasno i bjelodano nam to dokazuju. 674 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Sječom, krčenjem i podbjeljivanjem stabala stvorene su bezbrojne čistine u državnim šumama i uzurpirane istovremeno. Šumski su kompleksi na taj način isprekidani i ispresjecani. Gospodarenje i čuvanje u tim šumama ne samo da je poskupljeno nego u dosta slučajeva i potpuno iluzorno postalo. Neprestanim proširivanjem starih i stvaranjem sve novih i novih uzurpacija smanjuje se sve više i više površina državnih šuma. Što će pako biti, kad se bude jedanput konačno pristupilo otcjepljenju mjere i baltalika, kad dođe do realizacije § 184. Zakona o šumama, do čega mora jedanput ipak doći. Koje i kakve će se površine moći dodijeliti seljacima odnosno opštinama u ime šumskih i pašarinskih pripadnosti, kad su svi kompleksi državnih šuma naročito u blizini sela, koji jedino i mogu doći u obzir da se u tu svrhu odcjepe, ispresjecani i isprekidani, a što je najglavnije i smanjeni ogromnim brojem uzurpacija. Riješenje toga pitanja staviće upravu državnih šuma pred težak i ogroman zadatak, koji će u mnogo slučajeva biti i nemoguće riješiti. Naročito su velikog maha uzele uzurpacije baš u onim predjelima, gdje su harali potkornjaci, koji su svojim razornim djelovanjem proredili guste sklopove visokih državnih šuma. Državni šumarski organi i stručnjaci energičnim radom i najvećim samopregorom i sa velikim troškom (20,000.000.— Din. samo na području Sarajevske direkcije) uspjeli, su da definitivno suzbiju navalu potkornjaka koja je bila eksplozivno- katastrofalnog karaktera i na Balkanu dosada nezapamćena. Pa umjesto da se poslije ove katastrofe ovako proređene sastojine popune i podmlade prirodnim a po potrebi i umjetnim putem, došao je čovjek, taj praiskonski neprijatelj šuma, da te progale i čistine, nastale od potkornjaka, uzurpira i da ih dalje proširuje i tako nastavi razorno djelovanje, koje je potkornjak započeo. To uzurpiranje državnog šumskog zemljišta ne vrše samo oni seoski stanovnici, koji nemaju potreban minimum zemlje za svoju egzistenciju, nego u prvom redu i u većini slučajeva bogati i najbogatiji ljudi sela — seoske gazde. Kao najbolji dokaz, koliko je ogromne razmjere to zlo zauzelo, navodimo, da je na području samo jedne Šumske uprave na teritoriji Sarajevske direkcije šuma u toku jedne i po godine dana podneseno 416 prijava proti uzurpanata a za 4310 ha državnog šumskog zemljišta. Dosada, kroz nekoliko posljednjih godina samo na području Sarajevske direkcije šuma uzurpirano je oko 30.000 ha a to je više nego cijela površina svih šuma Apatinske direkcije (24.711 ha) a iznosi jedan veliki postotak od oko 2.*% od površine svih šuma Sarajevske direkcije (1,248.330 ha). Uz nedovoljnu aktivnost i labavost upravnih vlasti obzirom na primjenu zakonskih kaznenih odredaba, jedan od velikih, a možda i od glavnih razloga, da su uzurpacije zauzele tako velikog maha, jest ta činjenica, što se pitanje unutarnje kolonizacije nije do danas provelo niti definitivno skinulo sa dnevnog reda. U nadi, i očekivanju da će putem kolonizacije dobiti željenu zemlju, uzurpirali su državno šumsko zemljište ne samo oni, koji bi ga mogli eventualno putem unutarnje kolonizacije i dobiti, nego u prvom redu i najviše oni, koji nemaju potrebe za zemljom, pa je prema tome ne bi mogli ni dobiti. Odugovlačenjem i odlaganjem likvidiranja pitanja unutarnje kolonizacije, ne samo da su oni, koji su bespravno uzurpirali državno šumsko zemljište navodno radi kolonizacije, isto dugi niz godina obrađivali, nego su te uzurpirane površine neprestano na štetu šume i šumskog zemljišta proširivali, a uz to su sve novi i novi uzurpanti u vidu samovoljne kolonizacije zauzimali daljnja državna šumska zemljišta. Neokončavanje kolonizacije imalo je osim navedenih posljedica, još i tu negativnu stranu, da su se zauzimale velikim dijelom i takove površine, koje se iz šumsko gospodarskih razloga nikada ne bi smjeli izdvojiti iz sklopa državnih šuma, a da Zakon i primjene zakonskih odredaba budu potpuno izigrani, rezultirala je iz svih tih činje 675 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 54 <-- 54 --> PDF |
nica i ta posljedica, da oni, koji su uživali i uživaju ne evidentirana uzurpirana zemlji šta, ne samo da nisul plaćali i ne plaćaju za ta zemljišta poreze i prireze nego dapače država je morala za ista ta zemljišta plaćati a i sada plaća i sve opštinske poreze i prireze. Jedan jasan i očit paradoks, kojem nije potreban nikakav komentar. Kada se pako konačno mislilo, da će se pitanje kolonizacije defitivno riješiti na osnovu § 59 tačka 8. Finansijskog zakona za 1933/34 god. i tako to po šumarstvo i šumarsku privredu važno pitanje definitivno skinuti sa dnevnog reda, provedbena naredba Ministarstva šuma i rudnika po ovom pitanju onemogućila je potpuno spro vođenje kolonizacije, jer se je u odredbama naredbe previdilo da se uzme u obzir tehničku nemogućnost državnog šumarskog aparata. Nemoguće je i zamisliti, da će moći šumski upravitelji (u doglednom vremenu) definitivno riješiti i dati´ stručno mišljenje za sve molbe za kolonzaciiu i to samo kabinetski iz kancelarije, kad se zna, da ih pojedine šumske uprave imaju preko 3.000 komada. Pitanje je u koliko će slučajeva prilike pojedinih zatraženih parcela šefu uprave biti u toj mjeri poznate, da bi mogao dati svoje mišljenje bez izlaska na teren. Nejasno je i nerazumljivo, kako i na osnovu čega, sve ako mišljenje šefa uprave bude povoljno, kako će šumska uprava iz kancelarije bez izlaska na teren priložiti i preglednu skicu u mjerilu 1 : 6250!, opisati zemljište i šumu i dati procjenu drveta. Treba tome dodati, da i kad bi se ovakova parcela snimala, da je to težak i ogroman posao jer katastralne karte nisu od početka rata ispravljene, iz razloga što katastarske uprave nisu ni jednu od provedenih korekcija dostavljale šumarskim nadleštvima. Da je nemoguće, da se taj posao na ovaj način i sa ovako abnormalno malim brojem stručnog osoblja provede, mislimo, da nije potrebno dokazivati, tim više što površine bosanskih šumskih uprava zauzimaju prosječno oko 40—50.000 ha, pa i više, a ima ih i preko 100.000 ha s kojim upravlja jedan ili najviše dva kvalifikovana šumara. I ako je nadležnim od strane pojedinih šumskih uprava kao i od strane Direkcije šuma skretana pažnja na teško pitanje uzurpacija, i ako su od strane Banskih uprava kao i samog Ministarstva unutarnjih dela izdavani strogi propisi i naređenja organi upravnih vlasti ne trude se i ne nastoje da spreče uzurpacije onako, kako to sama važnost ovog predmeta zahtjeva. Možda je tome uzrok i politička pozadina i uplivi i intervencije narodnih poslanika i banskih vijećnika. Mi šumari smo pozvani da vodimo opšte narodnu odnosno u konkretnom slučaju šumarsku politiku. Nas rukovode šumsko gospodarstveni motivi, dočim upravne vlasti u većini sluqajeva rukovode se sasvim drugim motivima Ali kod takovog stanja stvari šumarski organi u nemogućnosti su da zaštite i očuvaju šume, jer ne nalaze zaštite i potpore kod upravnih vlasti onako i u onolikoj mjeri, koliko to važnost ovog pitanja iziskiva. Narod potpomognut demagogijom i demagoškim radom političara navalio je na šume pa ih nemilosrdno uništava. Događa se dapače, da su kod uredovanja oko uzurpacija šumarski organi izloženi tvornim napadima, da im je i sam život u opasnosti, pa i pored svega toga ne mogu šume da sačuvaju. Šumari, kao i svi ostali šumarski organi radili su s veliki n požrtvovanjetn i energijom, rade i radiée, da tome zlu stanu na kraj. Ali pošto u svom djelovanju i radu ne nalaze potpore kod Upravnih vlasti sav njihov trud i na or je uzaludan. Na ovaj način ne samo da državni šumarski organi gube svaki autoritet kod naroda, jer narod stiče uvjerenje, da sve njihove prijave i sav trud ništa ne vrijedi, nego i sama državna vlast kao takova sve više i više gubi svoj toliko potrebit a to 676 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ritet kod naroda, a od kakovih to nedoglednih posljedica može da bude, nije potrebno na ovome mjestu naglašavati. Događaju se čak i takovi slučajevi, da uzurpanti prodaju uzurpirane površine odnosno to svoje »uzurpaciono pravo«, i da organi upravnih vlasti prisustvuju tim prodajama i dapače ovjeravaju kupoprodajni ugovor. Ni ovome nije potrebit nikakav komentar. Skrećući pažnju na sve ovo Vašem Gospodstvu, Glavna skupština Jugoslovenskog šumarskog udruženja želi i moli da se sa šumara iz rečenih razloga skine veliki i teški teret odgovornosti, uvjerena i svjesna, da su šumari i šumarski organi učinili, i više nego su njiihove sile dopuštale, ali da su prilike i okolnosti bile jače od njih, pa da pored svega svoga truda i napora nisu mogli da sačuvaju šume onako i u onolikoi mjeri, kako je to trebalo i kako to Zakon i zakonske odredbe imperativno traže. Iznoseći prednje Vašem Gospodstvu, Glavna skupština Jugoslovenskog šumarskog udruženja kao legalni predstavnik cjelokupnog Jugoslovenskog šumarstva moli Vas, Gospodine Ministre, i nada se, da ćete učiniti sve, što je moguće da se ovome zlu stane definitivno na kraj. Svojim autoritetom i energičnim zauzimanjem kod mjerodavnih, uvjereni smo, da ćete postići da upravne vlasti svoju dužnost u pogledu zaštite državnih šuma ispune potpuno, i da sa potrebnom brzinom i energičnom strogom primjenom svih zakona i zakonskih propisa u zajednici s šumarskim vlastima i organima spreče to veliko zlo i nevolju po naše šumarstvo. Jer samo u potpunoj saradnji opšte upravne vlasti i uprave državnih šuma moguće je postići u tom smislu pozitivan rezultat. Isto tako Glavna skupština Jugoslovenskog šumarskog udruženja nada se, Gospodine Ministre, da ćete sprovedbene naredbe za sprovadanje unutarnje kolonizacije podvrći reviziji, promijeniti i akomodirati stvarnosti i tehničkoj mogućnosti, da bi se to važno i goruće pitanje definitivno skinulp sa dnevnog reda, jer je inače sprovođenjc po postojećim propisima apsolutno nemoguće. Gosp. Dr. Z u b o v i ć razlaže, kako se uzurpiranje šumskog zemljišta u Bosni za vrijeme turskih vremena nije smatralo´ prekršajem već obratno-. Ako je netko krčenjem priveo šumsko zemljište poljoprivredi, smatralo se je to zemljište njegovim. Dakle u tom starom pravu imaju korijen i današnje uzurpacije. Uzurpacije su često upravo ekonomska nužda. Stoga rezolucija u mnogom smjeru ne odgovara. Nakon debate prima skupština gornju rezoluciju (sa svim osim jednog glasa) u cijelosti s time, da se po predmetu apeluje i na Ministra predsjednika i Ministra unutrašnjih poslova. XII. Tajnik čita slijedeći dopis Trgovačko-industrijske i zanatske komore za Vrbasku banovinu: »Jugoslovenskom šumarskom udruženju Na području ovih komora, koje se podudara u glavnom i sa područjem banjalučke Direkcije šuma radi veliko Šumsko-industrijsko preduzeće Dobrljin Drvar a. d. Značenje toga preduzeća je od tolike opće i od tolike naročite važnosti za privredu ovih krajeva, da su privrednici Bosanske Krajine već odavno a Komore od svog osnivanja, činile sve moguće pokušaje u smjeru njegovog podesnijeg razvitka i reorganizacije. Preduzeće Dobrljin-Drvar drži pod ugovorom 9 šumskih područja na teritoriju Vrbaske banovine sa površinom šuma, koje su rezervisane za eksploataciju od 90.067 ha i sa masom prema stanju od 1922. god. od 28,618.805 m3 četinjastog i 13,360.196 m3 lisnatog drveta. Množina drveta, koja bi se mogla trajno svake godine sječi u tim šumama iznosi 361.191 m3. 677 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Uprava i čuvanje rezervisanih šuma povjereni su četirima šumskim upravama i petorici šumskih referenata sa 6 inžinjera, 6 stručnih i administrativnih činovnika i 40 pomoćnih i čuvarskih organa, koji su smješteni u 26 upravnih i stanbenih zgrada sa 3.366 m2, izgrađene površine. Za eksploataciju i kulturne radove potrebno je šumskim upravama prosječno 20.000 nadnica svake godine. Za eksploataciju ovih šuma izgrađeno je 338 km šumskih industrijskih željeznica, koje služe i za javni saobraćaj i 244 km šumskih izvoznih željeznica i čekrka. Od ovih poslednjih je u prometu 133 km, a 110 km je napušteno. Osim toga stoji u prometu prosječno svake godine 120 km pomoćnih pruga i čekrka. Za spuštanje vodom regulisana je rijeka Sana u dužini od 60 km (sa uređajem grabalja) do Čaplja, a odatle do Dobrljina 90 km idu splavi. Za promet na industrijskim željeznicama služi 560 vagona sa 5600´ tona nosivosti, za promet na ostalim linijama 600 pari vagona sa 6000´ tona nosivosti. Za vuču služi 41 lokomotiva i tankova sa 5000 HP. Za željeznički promet je sagrađeno prometnih i stanbenih zgrada 5000 m2. Za prerađivanje drveta i održavanje posla izgrađeno je 10.000 m2 fabrika i radionica sa 200 mašina od 2000 HP pogonske snage. Za trgovački promet izgrađena je posebna luka u Šibeniku sa kapacitetom od 30.000 m3 izrezane robe. Za radove u šumi sagrađeno je poslovnih i. stanbenih zgrada 15.000 m2, i stalno se održava 5.000» m2 baraka za radnike. Za izvlačenje drveta uposleno je prosječno svake godine 40O pari konja (volova). U eksploataciji šuma, prerađivanju i prometu drveta stalno je uposleno 10 inžinjera, 10O ostalih činovnika, pomoćnog osoblja i stalnih radnika 2.700. Radničkih nadnica troši se osim toga prosječno 1,200.000 svake godine. Za eksploataciju i održavanje industrijskih željeznica uposlena su 3 inžinjera, 30 ostalih činovnika, 600´ pomoćnog tehničkog osoblja i stalnih radnika. Vrijednost produkata ovoga preduzeća koji se svake godine stavljaju u promet, cijeni se prosječno na 100» miliona dinara. Kako se iz gornjeg vidi u preduzeću Dobrljin-Drvar su angažovane neobično velike množine kapitala i radne snage, pa je vrijednost toga preduzeća i apsolutno velika, a naročito je velika za područje ovih komora, jer čini veliki dio narodnog imanja, izvor rada je za veliki dio siromašnog stanovništva, uslov je saobraćaja u neprohodnim planinskim krajevima i što posredno što neposredno bitno utiče na cio privredni život zapadnog dijela Vrbaske banovine. Razumljivo je stoga da potpisane komore i čitavo stanovništvo ovih krajeva moraju imati naročitog interesa, da se ovaj dio narodnog imanja na kršu Vrbaske banovine što bolje očuva, a šumsko industrijsko preduzeće, koje odatle izvire što bolje razvije i unapredi da bi trajno sačuvalo svoj značaj u narodnoj privredi. To nije samo naš lokalni interes, nego i interes cijele zemlje. Procijeni li se objektivno razvitak ovoga preduzeća u zadnjih 15 godina naoijonalnog života, dolazi se do neugodnog zaključka, da pravi narodni interesi koji su morali biti mjerodavni za taj razvitak nisu uočeni i da preduzeće ide vrlo nesigurnoj budućnosti; da ne rečemo i što teže. Rezerve narodnog imetka naslijeđene iz prošlosti ne čuvaju se i ne održavaju nego troše bez pravog računa i poštede. Šume u kojima preduzeće radi smanjuju se rapidno: prekomjernim sječama preduzeća, navalom neprosvjećenog seoskog stanovništva (naročito traženjem cjepkog drveta) i zbog elementarnih šteta (insekti, vjetrolomi, požari). Inventar drveta naglo se smanjuje, a za obnavljanje šuma čini se vrlo malo. Radi primjera navodimo, da je u glavnom eksploatacionom objektu Klekovači-Osječnici posječeno redovnim sječama za 11 godina onoliko, koliko se smjelo posjeći za 24^ godine. U području Plive još je gore. Nije bolje ni sa investicionim kapitalom. Preduzeće troši što je naslijedilo, a skoro 678 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 57 <-- 57 --> PDF |
ništa ne obnavlja i ne investira. Netaknute, objekte ne privodi eksploataciji, nego siječe samo što mu je najbliže na dohvatu gotovih pruga u otvorenim područjima. Ni iz vremena najbolje konjunkture i kad je eksploatiralo najbliže i najbolje šume, nema nikakovih rezerva, šta više duguje državi preko 25 miliona za račun neplaćene šumske takse. Svoje viškove plasiralo je u preduzeće Durmitor koje je po saznanju izgubilo sav svoj akcijski kapital, ali koje je ipak svoje šume procjenjene i kupljene za 4 i .. miliona dinara preprodalo konačno za 18 miliona dinara. 1 sad se sprema slična transakcija sa Ustipračom, medu ostalim i radi toga da se može kazati kako je preduzeće razgranalo svoje poslove oko Sarajeva da bi tamo mogla ostati i njegova centralna uprava. I dok se tako špekuliše daleko oko centrale, stvarno poslovanje preduzeća zapinje, fabrika celuloze prestala je da radi i propada a drugorazredno tehničko drvo ostavlja se u šumi ili pali u masama. U isto vrijeme i dok je preduzeće pasivno, eksploatacija bližeg, drveta forsira se po stručno nedopuštenim metodama. Niko odavde ni jedno tijelo i ni jedan čovjek daljih pogleda nema ni ingerencije ni uviđaja u ovo poslovanje i mi svi zabrinuto gledamo u budućnost. Uslijed svega napred rečenog apeliramo na Jugoslovensko šumarsko udruženje, da ovaj predmet na svom predstojećem kongresu iznese, da podupre naše težnje koje idu za reorganizacijom preduzeća Dobrljin Drvar i da nas kao stručna organizacija potpomogne. Naše su težnje: 1) Da se preduzeće Dobrljin Drvar oslobodi od eksternih pasivnih i nepodesnih poslova (Durmitor, Ustiprača) i da se sistematski reorganizira i osposobi za daljojO razvitak i stalan rad u granicama prihodne sposobnosti šuma; 2) Da se centrala preduzeća prenese iz Sarajeva bliže stvarnom poslovanju preduzeća na teritorium Vrbaske banovine; 3) Da se formira dovoljan broj šumskih uprava i čuvarskog osoblja, da bi se poslovi održavanja, obnavljanja i eksploatacije šuma vršili bolje i urednije; 4) Da se preduzmu sudske i administrativne mjere za zaštitu narodnog imanja u područjima preduzeća, napose da se zabrani trgovina sa cjepkim drvetom, a izdavanje cjepkog drveta za Servitut ograniči samo na sjecišta redovnih servitutnih sječa. U punom uvjerenju, da će se Jugoslovensko šumarsko udruženje, saglasvti sa našim gledištem, mi se nadamo, da će onda i sva javnost stupiti na našu stranu i da će se tako postići cilj za kojim idemo u općem državnom i specijalnom interesu naše banovine.« Predsjedni k daje predmet na debatu. Razlaže, kako je najveće Jugoslov. drvno preduzeće, koje je osim toga u rukama države, pozvano da nastupa kao regulator tržišta, da uredi svoju eksploataciju prema potrebama tržišta. Preduzeće ovakovog značaja ima i uzgojnih te socijalnih zadaća, koje može ispunjavati samo, ako je potrajnost rada potpuno garantirana. Ako dođe takova konjunktura, da preduzeće gubi na radu, treba rad smanjiti do pokrića minimalnih stalnih režija. Ing. M i k 1 a u pita, da li se može potrajno koristiti godišnji etat od 36O.0OO m3 Dr. Zubovi ć kaže, da je to po stanju od god. 1922. Do danas se je stanje pogoršalo. Ing. Ko s razlaže, da to nije trajni već prelazni etat. Ako se previše siječe i time ugrožava potrajnost, krivo je tomu Ministarstvo šuma, koje odobrava takove sječe, a koje može da upliviše na stvar ne samo kao vlasnik tih eksploatisanih šuma, već i kao vlasnik samog preduzeća. Svota, koju je navela komora, da Šipad duguje državi, ne odgovara, već je manja.. Predsjedni k predlaže, da se odašalje Ministarstvu šuma predstavka ko 679 |