DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 22     <-- 22 -->        PDF

leži u tome, što gotovo nijedna ,zemljišna zajednica nema za tu svrhu
novaca.
U Zakonu L> šumama, izdanje Ministarstva šuma i rudnika, dolazi
kod tumačenja § 59. pasus: »Dok se ne donese zasebni pravilnik o ure


đenju šuma, u kojem će se pobliže odrediti, što je privredni plan, privredni
program odnosno inventarisanje, važe u tom pogledu dosadanji
propisi«. To znači, da će biti izmenjena spomenuta naredba glede sastavka
gospodarstvenih osnova za šume stojeće pod osobitim nadzorom,
nu samo donešenje tog pravilnika izgleda da će dijeliti istu sudbinu
kao i donešenje spomenutog naputka, jer je sada već četvrta godina,
što se u šumarskim krugovima iščekuje sa znatiželjom njegovo donešenje.


Pošto se nadam, ma i kao penzioner, da ću imati prilike sastavljati
gospodarstvene osnove, zapravo sada po novom zakonu privredne planove,
privredne programe i inventarisanje šuma po željno iščekivanom
pravilniku, moram da upozorim već sada, da će uspjeh sastavka privrednih
planova, naročito za šume zemljišnih zajednica, biti i u buduće vrlo
slab ili nikakav, ako se kod zemljišnih zajednica ne uvede poseban način
za osiguranje troškova skopčanih sa sastavkom privrednih planova.


S razloga što je iz financijskih razloga uopće jako teško kod zemljišnih
zajednica pobuditi interes za sastav privrednih planova, a pogotovo
sada za vriieme opće krize, predlažem ovirrii svoje mišljenje, na
koji bi se način moglo postići, da i zemljišne zajednice rado pristanu na
sastav privrednih planova. Stojim na stanovištu, da se nikako ne može
zahtijevati od sadanjih ovlaštenika zemljišnih zajednica, da oni podmire
sve troškove, koji su skopčani sa sastavkom privrednih planova. Privredni
plan ne sastavlja se naime za »ovlaštenike« zemljišne zajednice,
već za »zemljišnu zajednicu« kao cjelinu, pa je dosljedno tomu dužna
zemljišna zajednica da dade doprinos za pokriće troškova oko sastavka
privrednih planova, a ne »ovlaštenici«. A kako gotovo nijedna zemljišna
zajednica, osim par rijetkih iznimaka, nema raspoloživog novca za sastav
privrednih planova, predlažem (i držim, da će na to u većini slučajeva
pristati ovlaštenici i interesirane zemljišne zajednice), da se putem
glavne skupštine ovlaštenika zemljišne zajednice stvori zaključak, kojim
ovlaštenici pristaju, da se za podmirenje troškova unovči potrebna količina
drvne mase, čiji bi utržak imao teći za spomenute troškove. Količinu
drvne mase, koja se ne smije izlučiti od godišnjeg etata, imao bi ustanoviti
nadležni sreski šumarski referent. Odobrenje toga zaključka potpada
nadležnom sreskom načelstvu u smislu ustanova § 50. zakona o
uređenju zemljišnih zajednica.


Sličan način osiguranja troškova za sastav privrednih planova ima
se primjeniti i za šume crkvenih velikodostojnika i župnih nadarbina. U
tom slučaju ima prethodno dati svoj pristanak nadležna viša crkvena
vlast kao primjerice Nadbiskupski duhovni stol, stolni kaptol i t. d. a
samo odobrenje ovisi o nadleznoq upravnoj vlasti. Točan obračun u pogledu
prihoda određenog za unovčenje uslijedio bi prigodom sastavka
samog privrednog plana. Da bi nadležni stručnjaci mogli ustanoviti barem
približnu visinu glavnice potrebne za sastav privrednih planova,
predlažem, da se u tu svrhu, bar za sada dok ne postoji nikakav cijenik
za tu svrhu, upotrijebe cijene označene na strani 181 spomenute Kernove
knjige »Praksa uređenja šuma uopće, a kod zemljišnih zajednica napose«.


644