DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 15     <-- 15 -->        PDF

štu, dokazuje već i ta okolnost, da je na ovaj način bilo nađeno 6 tipova
na istom mestu, gde je po drugoj metodi izdvojeno samo 3 tipa.


Sem toga je izdvajanje tipova prema zemljištu teže izvodljivo, jer
do sada još nemamo detaljno razrađenu klasifikaciju zemljišta. Postoji još
i jedna otežavajuća okolnost kod utvrđivanja tipova po zemljištu, a to
je, da na istovetnom zemljištu zbog nekih drugih faktora može biti 2 i
više sasvim različitih tipova. Takvi prema zemljištu utvrđeni tipovi i
dali su prof. Orlovu pravo da tvrdi, da je bonitet mnogo detaljnija jedinica
od tipa i bolje izražava taksacione osobine sastojina.


Metodika, koju daje V. N. Kutše u knjizi »Nauka o tipovima šuma«,
teži da izmiri pravac šumsko-uzgojni sa pravcem fitosociološkim. Toliko
detaljna istraživanja, kako ih predlaže V. N. Kutše, bila bi naravno, od
koristi i tipovi tako izdvojeni bili bi najtačnije utvrđeni,, ali takav je
posao suviše težak i skup. Toliko detaljna istraživanja mogu se vršiti
samo u naučne svrhe, kad se ne traži da uloženi kapital bude što pre
amortizovan i da praksa što pre dobije potrebna za nju upustva.


Za što veći i brži uspeh mislim da je najbolje uzeti način utvrđivanja
tipova sličan onom, što ga primenjuje G. I. Poplavskaja, osim toga
podelu rada A. Turundajevskog, više klasifikacione jedinice klimatskopedološkog
karaktera slično G. F. Morozovu, a nomenklaturu i podelu
na grupe asociacija V. Sukačeva.


Flora nekog mesta (ne u smislu pojedinih biljaka, već u celini, t. j .
biljno udruženje) je najosetljiviji instrumenat za određivanje uslova
spoljne sredine. Za našu šumarsku praksu potpuno je dovoljna tačnost
očitanja, koju mi sada možemo da postignemo. Kao što smo pre videli,
»čitanje po fitosociološkoj metodi G. I. Poplavske dva, puta je tačnije
od očitanja po zemljištu B. I. Ivanjenka. Sa napretkom tipologije i ekologije
biljaka naša očitanja biće sve tačnija, lokalni karakter klasifikacije
tipova sve više će se gubiti i ona će se sve više približavati prirodnogenetičkoj
klasifikaciji u svetskom maštabu, slično onoj koju zamišlja
prof. Sukačev.


Koliko je važno unapred izraditi tačan program rada, imao sam
prilike da se uverim. Prvi opis borove sastojine, koji sam izradio na
Avali, bez tačno određenog plana, morao sam baciti, jer kad sam kroz
neko vreme hteo da ga sredim, nisam mogao da se snađem u tom opisu.
Da se takvi slučajevi ne bi ponavljali, izradio sam tablice prema metodici
V. N. Kutšea. Spoljni oblik tablica takode je od velike važnosti,
jer one moraju biti tako sastavljene, da budu pregledne i zgodne za
upoređivanje.


Ceo opis treba podeliti prema Kuntšeu u dva dela: 1. Uslovi staništa
i 2. opis šumske asociacije.
Biogenetski pak uslovi, u koliko su poznati i od važnosti, mogu biti
uneseni u rubriku »primedba« na kraju formulara.
U rubrici »datum« mora biti tačno označen dan istraživanja, jer
je to od velikog značaja po sastav travnog pokrova.


Mesto gde je probna površina uzeta označuje se sa približnom
tačnošću, ali tako da može biti nađeno, jer to može biti potrebno u trećoj
fazi rada, detaljnog utvrđivanja znakova i osobina tipa.


Oblast, podoblast i grupu asociacija označivao sam prema šemi
prof. Stebuta iz pomenutog njegovog dela. Nadmorska visina može se
uzeti iz karte. Nagib terena određuje se sa najvećom mogućom tačnošću,


637