DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 13     <-- 13 -->        PDF

oxyacantha, Ligustrum vulgare, Jasminum fruticans. Travni pokrov
veoma raznolik, sa veoma velikim varijacijama, sastavljen od sledećih
vrsta: Brachipodium pinnatum (L), Dactilis glomerata (L). Bromus variegatus
(M; B. i t. d.). Svega nabraja 43 vrste. Dalje daje najtačnije taksacione
podatke u dve tablice. Na kraju krajeva nalazim se u nedoumici


o tome, gde se svršava utvrđivanje tipa, a gde počinju stacionarna
istraživanja. Ili možda uopšte stacionarna istraživanja nisu vršena, a
taksacione podatke autor ubraja u faktore za određivanje tipa. Da vidimo,
u koliko ovaj opis zadovoljava prvu polovinu rada t. j . u koliko
nam daje jasnu predstavu o opisanom tipu i njegovim spoljnim vidljivim
znacima. Po takvom opisu je sasvim nemoguće prepoznati tip. Zemljište
i matična stena opisani su suviše opštim recima, pa prema tome ne mogu
biti pouzdanim znakom tipa. Pa i ako bi zemljište bilo jasno okarakterisano,
odrediti rasprostiranje tipa po zemljištu nije lak posao, a sem
toga zemljište nikako ne može biti ubrojeno u spoljne lako vidljive znakove.
Pretpostavimo sada, da zemljište nije glavni znak tipa. Onda stvar
stoji još gore, jer fitosociološki opis tipa još manje nas zadovoljava.
Ovaj opis ne daje nam nikakve predstave o izgledu šume, o međusobnom
odnosu spratova, karakteru smeše glavnog sprata, karakteru smeše, sastavu
i sklopu drugih spratova, ni o gustini travnog pokrova i značaju
pojedinih vrsta za aspekt. Ja sumnjam, da tako utvrđen tip može imati
iste uzgojne i šumsko-gospodarske osobine na čitavom arealu njegovog
rasprostiranja. Otaj je tip suviše subjektivnog i lokalnog karaktera, jer
kao što smo videli, izdvajanje njegovo je bilo osnovano na subjektivnoj
bazi —´ pregledu masiva putem ekskurzija, a opis ne daje ni jednog
karakterističnog znaka, koji bi omogućio pronalaženje istog takvog tipa
u sličnim uslovima spoljne sredine na nekom drugom mestu.
Jednu od najoriginalnijih metodika tipoloških istraživanja, koja se
sada primenju;e u nekim mestima evropske Rusije, predlaže A. Turundajevski.
Već iz samog naziva članka u kojem A. Turundajevski izlaže
osnove svoje metodike, vidi se da dva posla, t. j . pronalaženje tipova
i istraživanje njihovih osobina, spaja u jedno. Autor ne pretenduje na
nepogrešivost svoje metodike, nego je predlaže kao najprostiju, gde se
ne traži da istraživač bude naročito spreman, a u isto vreme daje mogućnost
da se tome radu privuku najširi šumarski krugovi. Prema svojoj
suštini ova je metodika kombinacija fitosociološke i šumsko-uzgojne
metodike, ali jako uprošćena. Kao veoma korisnu novost ove metodike
smatram podelu rada oko utvrđivanja tipa u tri faze: 1. faza — sakupljanje
podataka na terenu; 2. faza — sređivanje terenskih podataka i
izdvajanje tipova; 3. faza — konačno istraživanje znakova i osobina tipa
na terenu po nekoj tačnijoj metodici (autor predlaže metodiku prof. Sukačeva).
Ja bih dodao još i četvrtu fazu — ograničavanje tipova. Za
sakupljanje terenskih podataka autor predlaže naročite tabele, u kojima
istraživač mora da popuni sve rubrike po naročitom uputstvu. Uvođenje
tabela, propraćenih uputstvom bezuvetno je korisno, jer na taj način
dobiveni rezultati mogu biti upoređivani.


U drugoj fazi rada ispunjene se tabele sakupljaju u centralnom nadleštvu
i onda se slažu po unapred, još na terenu, naznačenim tipovima.
Zatim se tabele, koje se odnose na isti tip, upoređuju i ponovo sortiraju;
od ovih posljednih izdvajaju se one, koje se slažu po svima faktorima.
Ove poslednje uzimaju se kao najkarakterističnije za tip. 0 samom pro


fit