DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 13 <-- 13 --> PDF |
oxyacantha, Ligustrum vulgare, Jasminum fruticans. Travni pokrov veoma raznolik, sa veoma velikim varijacijama, sastavljen od sledećih vrsta: Brachipodium pinnatum (L), Dactilis glomerata (L). Bromus variegatus (M; B. i t. d.). Svega nabraja 43 vrste. Dalje daje najtačnije taksacione podatke u dve tablice. Na kraju krajeva nalazim se u nedoumici o tome, gde se svršava utvrđivanje tipa, a gde počinju stacionarna istraživanja. Ili možda uopšte stacionarna istraživanja nisu vršena, a taksacione podatke autor ubraja u faktore za određivanje tipa. Da vidimo, u koliko ovaj opis zadovoljava prvu polovinu rada t. j . u koliko nam daje jasnu predstavu o opisanom tipu i njegovim spoljnim vidljivim znacima. Po takvom opisu je sasvim nemoguće prepoznati tip. Zemljište i matična stena opisani su suviše opštim recima, pa prema tome ne mogu biti pouzdanim znakom tipa. Pa i ako bi zemljište bilo jasno okarakterisano, odrediti rasprostiranje tipa po zemljištu nije lak posao, a sem toga zemljište nikako ne može biti ubrojeno u spoljne lako vidljive znakove. Pretpostavimo sada, da zemljište nije glavni znak tipa. Onda stvar stoji još gore, jer fitosociološki opis tipa još manje nas zadovoljava. Ovaj opis ne daje nam nikakve predstave o izgledu šume, o međusobnom odnosu spratova, karakteru smeše glavnog sprata, karakteru smeše, sastavu i sklopu drugih spratova, ni o gustini travnog pokrova i značaju pojedinih vrsta za aspekt. Ja sumnjam, da tako utvrđen tip može imati iste uzgojne i šumsko-gospodarske osobine na čitavom arealu njegovog rasprostiranja. Otaj je tip suviše subjektivnog i lokalnog karaktera, jer kao što smo videli, izdvajanje njegovo je bilo osnovano na subjektivnoj bazi —´ pregledu masiva putem ekskurzija, a opis ne daje ni jednog karakterističnog znaka, koji bi omogućio pronalaženje istog takvog tipa u sličnim uslovima spoljne sredine na nekom drugom mestu. Jednu od najoriginalnijih metodika tipoloških istraživanja, koja se sada primenju;e u nekim mestima evropske Rusije, predlaže A. Turundajevski. Već iz samog naziva članka u kojem A. Turundajevski izlaže osnove svoje metodike, vidi se da dva posla, t. j . pronalaženje tipova i istraživanje njihovih osobina, spaja u jedno. Autor ne pretenduje na nepogrešivost svoje metodike, nego je predlaže kao najprostiju, gde se ne traži da istraživač bude naročito spreman, a u isto vreme daje mogućnost da se tome radu privuku najširi šumarski krugovi. Prema svojoj suštini ova je metodika kombinacija fitosociološke i šumsko-uzgojne metodike, ali jako uprošćena. Kao veoma korisnu novost ove metodike smatram podelu rada oko utvrđivanja tipa u tri faze: 1. faza — sakupljanje podataka na terenu; 2. faza — sređivanje terenskih podataka i izdvajanje tipova; 3. faza — konačno istraživanje znakova i osobina tipa na terenu po nekoj tačnijoj metodici (autor predlaže metodiku prof. Sukačeva). Ja bih dodao još i četvrtu fazu — ograničavanje tipova. Za sakupljanje terenskih podataka autor predlaže naročite tabele, u kojima istraživač mora da popuni sve rubrike po naročitom uputstvu. Uvođenje tabela, propraćenih uputstvom bezuvetno je korisno, jer na taj način dobiveni rezultati mogu biti upoređivani. U drugoj fazi rada ispunjene se tabele sakupljaju u centralnom nadleštvu i onda se slažu po unapred, još na terenu, naznačenim tipovima. Zatim se tabele, koje se odnose na isti tip, upoređuju i ponovo sortiraju; od ovih posljednih izdvajaju se one, koje se slažu po svima faktorima. Ove poslednje uzimaju se kao najkarakterističnije za tip. 0 samom pro fit |