DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 11 <-- 11 --> PDF |
lako izvodljiya blagodareći jako izraženoj zonalnosti kako pedološkoj, tako i biljno-geografskoj i klimatskoj. U Jugoslaviji takvu je podelu nemoguće izvesti, jer se tu kao otežavajuća okolnost javlja reljef, a u vezi s njime i jaka nepravilnost u raspodeli biljno-geografskih i klimatskih oblasti. Mislim da za osnovu podele Jugoslavije na oblasti i podoblasti može sa uspehom poslužiti podela. koju da´e profesor A. Stebut u svojoj knjizi »Nauka o poznavanju zemljišta«. U granicama podoblasti mogle bi se izdvajati grupe asociacija i u njima tipovi šuma. Njegova podela na klimatske oblasti i podoblasti naročito je zgodna još u tom, što se podudara sa podelom pedološkom i fitogeografskom. Ova podela ne može biti priznata konačnom. U toku rada ona se mora menjati i detaljizovati, jer podoblast, onakva kako je predlaže prof. Stebut, sadrži suviše mnogo najraznovrsnijih grupa asociacija. Ostaje nam još da bacimo pogled na to, kako stoji sa tipološkom nomenklaturom. Do sada još nije postignut sporazum, čak i u Rusiji većina autora koristi se najraznovrsnijim nomenklaturama. Tako na primer nomenklatura prof. Aljohina više liči na kratku diagnozu tipa, nego na nomenklaturu. Biljke različitih spratova on upisuje redom, a između njih stavlja znak —; biljke istih spratova spaja znakom + . Na primer: hrast—>lješnik — Aegopodium Podagraria + Ehinops risto + + Jurinea mollis. Većina autora uzima genus po glavnoj biljki jedne asociacije i dodaje njemu nastavak — etum, na taj način dobivenoj prvoj reci dodaje drugu reč sastavljenu od genus -nog naziva druge karakteristične biljke. (Pinetum cladinosum, pincetum herbosum i t. d.). Neki pak upotrebljuju skraćene nazive, napr. Cladopinetum mesto pinetum cladinosum. B. N. Gorodkov predlaže, da se dodaje na gornji način sastavljenim nazivima još i naziv areala, (napr. hipnopicetum betulosum polariuralense, Cladopinetum betulosum jurgicum). Prof. Sukačev predlaže ovakvu nomenklaturu:´ prva reč naziva je imenica sa dodatkom -etum izvedena od glavnog genusa asociacije; ako je rod od nekoliko vrsta, onda se može uzeti naziv vrste, ako je taj naziv karakterističan (mesto pinetum i populetum uzimati cembretum i tremuletum, a nikako excelsetum mesto picetum jer postoji i pinus excelsa). Druga reč naziva uzima se prema drugoj karakteristično´ vrsti ili prema staništu (cembretum vaccinosum, Pharagmitetum litorale). Ali ako asociacije istog naziva, koje su uzrasle na različitim mestima, mogu biti sasvim različite, onda ovim dvema reč´ma treba dodati još i naziv mesta (Cembretum vaccinosum uralense). Ako su pak asociacije sa ista dva prva naziva odrasle u istom arealu, ali se prema svojim osobinama razlikuju, onda se one smatraju kao varijeteti i naziv dobiva ovakav oblik: Pinetum vaccinosum ingricum var. ladogense (subasociacija). Ovo je sada najbolja i najrasprostranjenija nomenklatura. IV. Metodika tipoloških istraživanja. Tipologija daće praktičke rezultate tek onda, kad tipovi šuma budu utvrđeni i proučeni sa uzgojnog i gospodarskog gledišta. Dakle čitav posao tipologa možemo podcliti u dva dela: 1. utvrđivanje tipova i 2. proučavanje njihovih uzgojnih, šumsko-gošpodarskih i taksacion-´h osobina. 633 |