DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 39 <-- 39 --> PDF |
A. Iglice sive, plavkasto-zelene do plavo-bjelkastc, a nikad čisto zelene boje. /. Pasirane grane otklonjene ili u spravljene: 1.) Forme sa iglicama više ili manje plavkaste boje. One se dijele na: a) Forme posve normalnoga uzrasta sa iglicama plavkasto-zelene boje: Ps. glauca var. euglauca sa koso uspravljenim postranim granama (tipičn a forma kontinentalnih duglazija), var. brevifolia i var. Fâberi; b) Forme posve normalnog uzrasta sa sivo-zelenim odnosno tek malo plavkastim iglicama, koje po boji stoje između tipičnih forma zelene i plave duglazije: Ps. glauca var. caesia sa gotovo vodoravno otklonjenim granama, var. caesia-erecta i var. crispa; c) Forme sa gustim uz deblo priklonjenim granama, dakle sa krošnjama piramidalnog odnonsno čunjastog oblika: Ps. glauca var. elegans i var. compacta-glauca: 2.) Forme sa iglicama bjelkasto-plave boje (slične srebrnasto-sivim formama Picea pungens): Ps. glauca var. argentea-compacta, var. argentea, var. appressa i var. Moerheimii. > //. Postrane grane vise. Ovamo spadaju: Ps. glauca var. glauca-pendula i var. argenteapendula. B. Iglice svjetlo-zelene ili tamno-zelene boje. Ovamo spadaju: Ps. glauca var. laeta i var. Fretsii. U prednjem opisu istaknute su glavne značajne razlike između zelene i plave duglazije odnosno njihovih formi. Upada u oči da u svrhu razlikovanja pojedinih formi zelene duglazije dolazi u obzir kao glavna značajna razlika položaj postranih grana, dok je kod plave duglazije markantno obilježje za pojedine forme boja iglica i položaj postranih grana. Gore pomenutc forme imaju više manje tek dendrološku važnost. Nas interesuje u glavnom tipična forma zelenih (Ps. tax. var. viridis) i tipična forma plavih (Ps. glauca var. euglauca) duglazija, od kojih se — kako vidimo — prva odlikuje gotovo vodoravno otklonjenim postranim granama, a druga koso uspravljenim postranim granama. Prema novijim istraživanjima kod razlikovanja američkih duglazija dolazi u obzir i vrijeme tjeranja i z b o j a k a. Karakteristično je, da kontinentalne vrste ranije otpočinju sa tjeranjem izbojaka nego primorske vrste (10). Ta je okolnost od osobite važnosti, kako će se to iz daljnjega vidjeti. S obzirom na uzgajanje duglazija u budućnosti od naročitog je značenja pojava njihove bolesti osipanja iglica, koju — kako je u najnovije vrijeme utvrđeno (11) — prouzrokuje gljiva Rhabdoclin e pseudotsuga e Sydow iz grupe Ascomycetes. Pojava ove do nedavna nepoznate bolesti popraćena je u novijoj i najnovijoj šumarskoj literaturi mnogobrojnim člancima odnosno raspravama. Za praksu su od osobite važnosti rezultati opažanja J. Liese a (10), koja su vođena u proljeću 1932 na kulturama u Eberswaldeu. Tek na osnovu tih opažanja upoznata je pobliže biologija ove bolesti. Bolest Rhabdocline zapažena je zapravo već 1911 g. u Sjed. američkim državama, kad je u većem opsegu prouzročila opadanje iglica na tamošnjim duglazijama. Poslije rata prenesena je ona u Evropu i to 59? |