DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ističe, da je kod uzgajanja biljaka zelene duglazije u rasadnicima važno imati na umu, da su klice odnosno mlade biljke vrlo osjetljive na sunčanu žegu i mraz, te da ih je stoga potrebno dobro zaštićivati drvenim ljesama, granjem i si. Klijavost sjemena kreće se oko 50%. Za sadnju se upotrebljavaju 3—4 god. sadnice (9). Kod sadnje duglazijinih biljaka potrebno je pripaziti da one budu zasađene u prikladnim razmacima (1´30—.50 m). Kod preguste sadnje stradaju mnoge biljke zbog naglog širenja postranih grana u jačih biljaka, a kod odviše rijetke sadnje čišćenje donjih grana dosta kasno nastupa i sporo napreduje. Podizanje kultura zelene duglazije može se na smrekovom staništu kombinovati sa uzgajanjem smreke. Kod kvadratne sadnje biljaka sa razmakom od 1,5 m preporuča Dengler sadnju duglazijinih1 biljaka u međusobnim razmacima od 3, a neki i od 4 m. Smrekova stabalca, koja zaostanu u prirašćivanju iza duglazijinih, mogu se kasnije dobro iskoristiti ili kao božična drvca ili pak u dobi letvenjaka. Napominje se da duglazijine sastojine traže marno proređivanje. Na taj način pruža im se mogućnost pravilnog razvitka korijenja i prema tome valjanog učvršćivanja u tlu. Gusto uzrasle, a slabo proređivane kulture ne mogu se dobro ukorijeniti, pa su u kasnijoj dobi izložene opasnostima od vjetra´. Zelena duglazija najbolje uspijeva u č i s t i m sastojinama. Uzgajanjem čistih grupa odnosno sastojina zelene duglazije, pa njezinom primjesom sa drugim vrstama, naročito smrekom i bukvom, i to bilo direktno prigodom podizanja ili pak naknadno prigodom popunjavanja kultura, mo-že se dakle znatno povisiti vrijednost šumskih objekata. Vrijednost šuma može se osim toga povećati i potsadnjom zelene duglazije pod sastojine onih vrsta drveća koje se odlikuju rijetkim krošnjama. Potsadnjom duglazije u ovakve srednjodobne sastojine postizava se višestruka korist. Tako osim vrijednosti duglazijina drva, koje se proizvede za kojih 40—50 g. tj. do konca ophodnje natstojne sastojine, služi ujedno potstojna dugi. satojina i kao odlična zaštita tla. Zelena duglazija uopće dobro popravlja tlo, i to djelomično zbog dobrog zasjenjivanja, a djelomično zbog obilja otpalih iglica, koje se dosta brzo rastvaraju. Kako se iz svega vidi, zelena duglazija obiluje mnogobrojnim prednostima koje se u naprednom šumarstvu traže od šumskog drveća. Sa šumsko-uzgojnog gledišta kao i sa gledišta rentabilnosti zelena duglazija stoji dakle ispred mnogih drugih vrsta šumskog drveća. Njezina srodna vrsta, plava duglazija, zaostaje u ovom pogledu znatno za njom, bar za srednjeevropske, a donekle i za juznoevropskeî prilike. I u dendrološkom pogledu postoje između zelene i plave duglazije znatne razlike. To međutim razlikovanje nije uvijek lagano. Često je, a naročito kod mlađih primjeraka, vrlo teško utvrditi s kojom zapravo vrstom imamo posla, budući da svaka od njih ima mnogo, katkad i dosta različitih forma. Osvrnućemo se stoga u daljnjem ukratko na glavne razlike između zelene i plave duglazije kao i na razlike između njihovih glavnijih forma. Po M a y r u (2b) razlikuju se zelena i plava duglazija pd obliku, smještaju i boji iglica, po pupovima, zatim po veličini češera i pripercima na plodnim ljuskama, te po obliku uzrasta. Tako se ističe, da su Iglice zelene duglazije dugačke i vitke, svjetlo-zelene do tamno-zelene boje, da su znatno otklonjene od izbojaka odnosno grančica, a u presjeku da su slične jelovim iglicama. Za iglice plave duglazije ističe se, da su kraće, deblje i tvrđe, plavkasto-zelene do bjelkasto-zelene boje, da su priklonjene 595 |