DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 36     <-- 36 -->        PDF

isîoj starosti postigla je smreka visinu od 16 m i pisni promjer od 27 cm.
Sastojine zelene duglazije u starosti od 35 god. uzrasle na vrlo dobrim
tlima, u dobrom sklopu i nadmorskim visinama od 200—600 m postigle
su tekući godišnji prirast od 30 m3 i ukupnu drvnu masu od 380 m3 (5).


U Evropi uzgojene zelene duglazije proizvode u glavnom drvo širokih
godova. Pokazalo se međutim, da kasno drvo učestvuje u srazmjerno
visokom procentu, te da je zbog toga tvrdoća i čvrstoća ovog drveta
dosta velika. Drvo zelene duglazije spada među drveće srednje tvrdoće
(501—650 kg/cm2), kamo ubrajamo na pr. pitomi kesten i brijest. Tvrdoća
njezinog drva iznosi 550 kg/cm2, a čvrstoća otpora 732 kg/cm2. Specifična
težina apsolutno suhog drva iznosi 0,650, a prosušenog drva 0,671 (6).
S obzirom na trajnost drvo zelene duglazije stoji između ariševog i borovog
drva. Proces osrživanja javlja se dosta rano. Ta je okolnost od važnosti
zbog toga, što se materijal dobiven od proreda, naročito kasnijih,
može iskoristiti osobito dobro. Plava duglazija zbog sporijeg prirašćivanja
proizvodi kvalitativno još znatno bolje drvo od zelene duglazije.


Kako je već u početku rečeno, zelena je duglazija manje otporna
protiv studeni i mrazova od plave. Plava duglazija, a naročito njezina
varieteta caesia, koja od plave nešto brže prirašćuje, podesna je stoga za
pošumljivanje uvala odnosno uopće mrazu izloženih položaja. Ona se nadalje
u literaturi preporučuje za pošumljivanje hladnijih predjela u Finskoj,
Rusiji, Švedskoj i Norveškoj. Otpornost protiv mraza kao prednost
plavih duglazija ne pretstavlja međutim za srednjoevropske prilike u glavnom
nikakovu naročitu važnost. Qraf von Schweri n (2b) zagovara
uzgajanje zelene duglazije po cijeloj Njemačkoj, budući da ona ondje dobro
može da izdrži studen. Plava duglazija, sve i pored spomenute svoje prednosti,
ne zaslužuje dakle zbog svojeg slabog prirašćivanja u Njemačkoj
pažnju, što je zaslužuje zelena duglazija. Prema rezultatima (Dr. M ü n c h,
2c, str. 61 ; 7) dobivenim na pokusnim plohama u šumskom predjelu Stifswaldu
kod Kaiserslauterna, koje su ondje osnovane g. 1912 i 1913 sadnjom
duglazijinih biljaka raznih provenijencija, pokazalo se da je u Njemačkoj
najpodesnije gojiti samo zelenu duglaziju, i to sjemenom koje potječe iz
sjevernijeg i unutrašnjeg dijela njenog prirodnog rasprostranjenja.


Kako se iz dosad pomenutog vidi, zelena duglazija pretstavlja danas
drvo budućnosti u velikom dijelu evropskih šuma, u koliko naravno ne
bi u daljnjem njezinom rastu nastupile kakove nepovoljne promjene. I naša
naprednija šumska gospodarstva pristupiće vjerojatno u budućnosti intenzivnijem
uzgajanju ove korisne vrste drveća, gdjegod to prilike dopuštaju.
S obzirom na njezina odlična uzgojna svojstva zaslužuje svakako ova
vrsta da joj se i kod nas posveti dolična pažnja.


Od naročite su važnosti još neke uzgojne prednosti zelene duglazije,
odnosno mogućnosti njezine primjene u šumarstvu. One se ističu u novijoj
stručnoj literaturi (8), pa ih ovdje ukratko spominjemo.


PoDengler u zelena je duglazija veoma podesna za popunjavanje
mlađih kultura. Ona se odlikuje time što podnosi zasjenu i osim toga što
u mladosti brzo prirašćuje — naročito poslije 10 godine. Zbog tih važnih
osobina, koje se ne mogu naći kod drugih vrsta drveća, može se zelena
duglazija dobro iskoristiti naročito kod popunjavanja kultura nastalih prirodnim,
a i umjetnim putem. Iz tih razloga preporuča pomenuti autor, da
se u šumskim predjelima, gdje se provodi prirodno pomlađivanje, uzgajaju
biljke zelene duglazije u svrhu popunjavanja1 praznina. Ovdje se usput


594