DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 29 <-- 29 --> PDF |
uvodu naglasio o vrijednosti ishodne jednadžbe za kalkulisanje šumske takse i o bitnosti poduzetničke dobiti, mogu sestvarnoit a dva stanovišta uzeti kao pretpostavke, jer se i pi i p2 također samo ocjenjuju. A mogu se ocijeniti sa raznih stanovišta. Osim toga mogu razlike u ocjenjivanju pojedinih elemenata troškova, a takve se moraju uvijek tolerirati, biti od mnogo većeg utjecaja na visinu šumske takse od toga, da li ćemo poduzetničku dobit računati na jedan ili drugi način. Tako na pr. iznosi u zadnjem primjeru razlika u šumskoj taksi računatoj na jedan i drugi način 159,91 — 157,35 = 2,56 din. Izvedemo li isti taj račun, ali tako da troškove proizvodnje smanjimo za 10 din., a ova se razlika može tolerirati, dobićemo u prvom slučaju šumsku taksu 171,51 din., a u drugom siučaju 167,35 din. Razlika u šumskoj taksi iznosi, ako se poduzetnička dobit računa samo od efektivnih troškova, 171,51 — 159,91 = 11,60 din., a ako se dobit računa od uloženog kapitala sa kamatama, 167,35 — 157,35 = 10 din. Ali baš iz razloga, što se pojedini elementi kalkulacije šumske takse samo ocjenjuju i što se na koncu konca i relacija postotka jth i p2, od kojih zavisi prihod poduzetnika kao poduzetnička dobit u širem smislu, može mijenjati, treba da su barem stanovišta, sa kojih se polazi pri izračunavanju pojedinih elemenata kalkulacije, ispravna. A među ta spada između ostaloga i izvođenje poduzetničke dobiti (koju je u ostalom, kako sam već ranije naglasio, posve nepotrebno posebno izračunavati) od ukupno uloženog kapitala sa kamatama. Résumé. Ces deux problemes intéressent nos forestiers surtout apres la guerre ou F on donne, d´une grande partie, nos forets a l´exploitation par des contrats a longue durée, comme cela n´ était autrefois le cas qu´ en Bosnie et dans !´ Hertzegovine. Le premier et principal probleme (le deuxieme n´ étant qu´ inclu dans le premier) consiste a trouver le meilleur mode de la calculation des prix de bois sur . étoc qui doivent etre appliqués envers les exploitateurs. L´ auteur donne un aperçu comparatif des modes de cette calculation qui ont été jusque la proposés chez nous par des divers auteurs d´ avant et d´ apres la guerre. Il les examine du point de vue de l´économie nationale et tire finalement ses conclusions. Ing, A. PANOV (ZAGREB): NAŠE ZAKONODAVSTVO I KRŠ (NOTRE LÉGISLATION ET LE KARST) Stupanjem na snagu Zakona o šumama od 21. XII. 1929 dobio je najzad i problem pošumljavanja krša zakonsku podlogu, koja mu je toliko nedostajala. Sta više, dobio je baš onu i onakvu zakonsku podlogu, koju je tražio za njega najširi stručni forum — Jugoslovensko Šumarsko Udruženje. Materija je obrađena i kodifikovana uglavnom onako, kako 587 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 30 <-- 30 --> PDF |
je to predložio autor projekta većine g: prof. Ugrenović. Izašla je i uredba (koju je također predvidio projekat1), obuhvativši sve što je od načelne i općenite važnosti i prepustivši egzekutivi stvari lokalnog i užeg značenja. Banovine (svaka za svoje područje) izdale su poslovnike o radu kraških komisija. Drugim riječima, završena je prva početna faza, dapače završena je povoljnije, nego što se moglo nadati u doba^ izrađivanja projekta i njegova prihvata na sjednici Upr. Odbora J. Š. M. u aprilu 1922. Nije se opravdala bojazan i slutnja, da »će kod rezultante dviju snaga« nadvladati ona druga komponenta, nepovoljna za nas šumare »kojima su pored sadašnjice pred očima ij sve generacije budućnosti. «2 Svi znamo, kako i zašto je bila eliminisana ta druga komponenta i šta je pogodovalo činjenici, da jedan najnepopularniji zakon (tako ga je nazvao jedan od naših odličnih stručnjaka i takav je on i morao da bude po prirodi stvari) nesmetano stupi u život i nesmetano počne da se provodi... nesmetano — u koliko ga nije sprečavala masa starih raznolikih — a često i protivurečnih — zakonskih propisa sa 6 različitih pravnih područja. Ne postoji nikakva sumnja, da bi §§) 90—105 imali prije svih ostalih naići na najjači otpor sa strane »one druge komponente « i taj bi otpor bio tako jak, da rezultanta nipošto ne bi zadržala ni svoj sadašnji smjer ni svoju pravu vrijednost i veličinu, ali kao što rekoh, te druge komponente uopće nije bilo. Sad smo na pragu druge faze ovog ne samo šumarskog već i najšireg narodno-gospodarskog problema: rada na terenu, izdvajanja i popisivanja državnih i privatnih čestica u cilju pošumljavanja. Na nekim mjestima već je taj rad započeo, na području Savske banovine ort je započet još lani, ove godine provodiće se svuda.3 Imenovane su komisije za pošumljavanje. Šumarski referenti intenzivno rade na prikupljavanju podataka za sastav prvog i glavnog elaborata »generalne osnove za izdvajanje«. Kod ove druge faze rada, kod rada na terenu, na! kršu samom moraće se saslušati glas krškog stanovnika; oni koji već rade dobro ga čuju već i sada... i možda ćemo svi skoro zažaliti da taj glas — kakav takav, ma kako parao sluh šumara — nije bio saslušan kod prve faze t. j . kod kodifikacije. Ne bih htio da me tko rđavo ili pogrešno shvati. Kao šumar veoma dobro razumijem pozitivnu stranu spomenutih zakonskih propisa, njihovu neobično važnu ulogu u budućnosti zemlje, ali pošto sam sâm radio na kršu (i primorskom i unutrašnjem) i pošto sam se upoznao sa pravim stanjem i sadašnjim prilikama na kršu, ne mogu da se otmem slutnji, da su ti propisi za sada neizvedivi, jer u traženju pravih puteva i najpovoljnije za šumarstvo rezultante nacionalne šumarske politike u doba, kad je bila eliminisana saradnja narodnih pretstavnika, zaboravljeno je bilo na drugi — neizbježan i stihijski — otpor, a to je otpor cijelog naroda. Taj će se otpor sastojati u manjem svome dijelu od bezbrojnih prigovora (uredba propisuje izlaganje zapisnika o izdvajanju na uvid interesentima za vreme od 30 dana) i žalbi na višu instanciju. Zatim će se pojaviti u obliku različnih — uvijek uspješnih — interpelacija u parlamentu. [Zar se nije prvi u novoj skup1 »Naše je uvjerenje, da se nikako neće dati obići potreba specijalnog zakona za pošumljenje krasa ili uredbe sa zakonskom važnošću« (Dr. A. Ugrenović »Sumarsko- politička osnovica zakona o šumama = str. 70). 2 Ibid. str. 4. 8 Pisano je 1932. godine. 588 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 31 <-- 31 --> PDF |
stini izglasani zakon odnosio na odgađanje — zapravo opraštanje — kazne za šumske krivice? Tko se sjetio kod toga, da se time krnji naš i onako siromašni fond za pošumljavanje (§ 168. z. o. š.) baš u momentu, kada se po zakonu pošumljavanje ima najintenzivnije započeti?] Najzad će se taj otpor (i to u velikom — najvećem — dijelu) sastojati u složnom stihijskom sprečavanju napretka svake mlade kulture, protiv čega će biti nemoćan svaki rad i nadzor malobrojnog i kvalitativno slabog lugarskog personala. Pojača li se taj personal, poveća li se strogost i odgovornost, prisili li se narod da poštuje rad i napor ljudi, kojima je pred očima dobrobit i blagostanje njegove djece, to će poštovanje trajati opet samo do nove parlamentarne intervencije. Za mene je sasvim jasno: ona druga ne-šumarsk a komponenta šumarske politike iskrsnuće kad tad... i onda žalibože truda i troška učinjenoga dotle. Ali odmah moram spomenuti još jednu činjenicu: upoređujući tekst sadašnjeg zakona i tekst zakonskog projekta J. Š. U. opažaju se neznatne, ali ipak bitne razlike, i to u jednom čisto određenom smjeru. Naime mora se priznati, da je zakonski projekat više vodio računa o svemu, što je u vezi sa sadašnji m interesima krškog stanovnika, nego što to čini sam zakon. Zato nije bila samo fraza g. Ugrenovićeva rečenica istaknuta u predgovoru spomenute osnovice: »nismo bili šumari ekskluziviste, već smo nastojali da šumarstvo i poljoprivredu obuhvatimo kao dvije jednako vrijedne grane narodne privrede, od kojih se nijedna ne smije razvijati na štetu druge.« Neću da tvrdim, daj bi redakcija zakona, koju je predložilo šumarsko udruženje, potpuno odgovarala onoj narodnoj´ »i vuk sit i koza cijela« (držim uostalom, da je ta poslovica teško primjenljiva u racionalnom šumarstvu), ali izazvala bi svakako manje prigovora i ogorčenja, a osnovna načela istaknuta u njoj bilo bi lakše braniti i obraniti. Smatrajući to dosta važnim zađržaću se malo dulje i na konkretnim primjerima. U Šumarsko-političkoj osnovici zakona o šumama g. prof. Ugrenović veli doslovno: »težište kraškog pitanja zapravo je na pašnjačkom pitanju... Sticaj prilika na kršu tako je neobičan, da značenje paše samo po sebi iskače na prvome mjestu... Kako je ispašom, koja je trajala stoljeća, gotovo posvema iscrpena i uništena snaga tla, nastaje potreba da se za ishranu stoke traže kudikamo veće površine od onih, koje bi potrebne bile, da je snaga tla neoslabljena, a pašarenje racionalno. « Dosljedno tome čl. 69 zakonskog projekta glasi: »Utvrdiće se ona površina ispasišta i zemljišta, koja je posednicima kraškog zemljišta potrebna za trajno održavanje stočarstva i poljoprivrede. Sve preostalo zemljište postupice će se zašumiti.« Prema tome svakom drugom radu na terenu imao bi da prethodi rad na utvrđivanju površine, koja je narodu potrebna za ispašu. Tu bi se potrošilo dosta vremena, bilo bi i tu dosta okapanja sa narodom, ali kraška komisija imala bi već u početku rada izvjesni kriterijum. Znalo bi se: u dotičnoj općini ima toliko i tolike stoke, za njezinu prehranu potrebno je toliko i toliko ha sadašnjih (tj. »iscrpenih i neracionalnih«) pašnjaka odnosno toliko i toliko ha meliorisane površine. U obzir bi se uzela ona prva površina, jer u slučaju provedenih melioracija lako ćemo pošumiti i onu razliku, za sada pak moramo tražiti oslonca u sadašnjem stanju. 589 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Sada da vidimo, kako to pitanje obraduje sadašnji zakon o šumama. »Šumarski stručnjak, u čijem je delokrugu rada obrazovana komisija za izdvajanje i obeležavanje zemljišta u cilju pošumljavanja, ima da prethodno spremi i komisiji predloži generalnu osnovu o izdvajanju zemljišta, na kome treba izvesti pošumljavanje, sa glavnim smernicama rada na izdvojenoj površini. Komisija rešava o toj osnovi po odredbama § 92 i donosi odluku o ispasištima i drugim zemljištima, koja su potrebna kao minimum za egzistenciju planinskoga stočara i poljoprivrednika, u koliko pošumljavanje tih zemljišta nije u opštem interesu.« Dalje »... treba saslušati želje posednika zemljišta u pogledu vrsti drveća i roka, u kome će se pošumljavnje izvršiti kao i u pogledu budućeg gospodarenja sa izdvojenim površinama.« Tek nakon dugog, mučnog i prilično skupog rada šumarskog referenta, nakon sastavljene i predložene generalne osnove o izdvajanju započinje rješavanje pitanja, koja su to zemljišta, što su potrebna kao minimum za egzistenciju stočara i poljoprivrednika, ili drugim riječima, koji dio površine već predložene po šumarskom referentu za izdvajanje može biti oslobođen od obaveze pošumljavanja s naslova potrebe za egzisteniciju stočara i poljoprivrednika. Zato je ispravno t. j . posve u duhu sadašnjeg zakona uputstvo, koje daje šumarski otsjek jedne banske uprave svojim šumarskim reserentima: »pri tom se ne treba obazirati na brojno stanje stoke i potrebe ispaše dotične opštine, jer će o tom voditi računa i konačno rešavati komisija za izdvajanje i pošumljavanje.« Sad dolazi komisijsko rješavanje o ispasištima. Kako se to pitanje tretira u zakonu? Dovoljno je pročitati rečenicu: »koja su potrebna kao minimum... ako pošumljavnje tih zemljišta nije u opštem interesu«. Pošto je pošumljavanje cijelog apsolutnog šumskog zemljišta nesumnjivo u opštem interesu, to neće ni komisija u zakonu naći nikakvog čvrstog oslonca za obavezn i minimum egzistencije. Taj se minimum mora poštovati tek u slučaju, ako nikakav opšti interes ne zahtijeva pošumljavanje dotičnih površina, a toga slučaja u pravilu neće ni biti, jer će šumarski referent predložiti komisiji popis samo »svih nepošumljenih apsolutno šumskih zemljišta, kojih pošumljavanje traži opšti javni interes« (§ 92). Dosljedno tome bio bi također posve u duhu sadašnjeg zakona i ovakav na pr. raspis: »pri tome komisija ne treba da se obazire na brojno stanje stoke dotične opštine ... ako pošumljavanje tih zemljišta traži opšti interes.« Iz samog teksta; zakona nije jasno, po kome i kada moraju biti saslušane želje posjednika zemljišta. Tek iz ministarske uredbe br. 21844/30 razabire se, da to nije dužnost sreskog referenta, nego komisije (§ .), koja ve ć raspolaže sa izrađeno m generalnom osnovom i koja ima da rješava o njoj po odredbama § 92. Logično bi bilo, da se ovdje doda još »i na osnovu tih izjavljenih želja.« Međutim strogo po zakonu to nije tako. Zelje posjednika, o kojima komisija mora voditi računa, ograničene su na: a) vrst drveta, b) rok pošumljavanja i c) gospodarenje sa izdvojenim površinama. Drugim riječima, izjavljene želje mogu služiti kao izvjestan korektiv generalnom projekt u za pošumljavanje , a nikako generalnoj osnovi za izdvajanje. Sem toga čini mi se, da je saradnja naroda (posjednika zemljišta) u rješavanju problema krša dopuštena baš u pogledu pitanja, o kojima on ne bi trebao rješavati. Uzmimo vrst drveta: izbor te vrsti na kršu 590 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 33 <-- 33 --> PDF |
je ograničen i zavisi u svakom pojedinom slučaju od faktora, o kojima može odlučivati samo šumarski stručnjak. Istina, narod i sam razumije, da je nemoguće pretvoriti krš u hrastike slične onima u Slavoniji, niti zasađivati gole, gotovo sterilne površine tla jelovim biljkama. To vlasnici zemljišta neće zahtijevati. Ali ni u krajevima, gdje su pošumljavanja već vršena, narod još nije na čistu sa razlikom u pogledu zahtjeva pojedinih vrsti drveća na izvjesna svojstva tla. Najapsurdniji će se zahtjevi čuti tom prilikom. Jedni će tražiti crni bor za prhko tlo ruševnih obala od jaruga, drugi naprotiv — bagrem za ravni kameniti krš. U pogledu roka za pošumljavanje čuti će se samo dvije želje: od strane jednih —i malobrojnih — da se pošumi odmah u prvoj godini, od strane drugih — većine — da se pošumi u 50 godina. ´(Za 50 godina mora se rad na pošumljavanju svih apsolutno šumskih zemjišta svršiti. I tu ne mogu a da ne spomenem, da je krajnji rok, koji je predložen u projektu g. prof. Ugrenovića — 80 godina — više odgovarao našim teškim i nepovoljnim prilikama). Najzad sasvim je suvišno i nikako ne može biti mjerodavno mišljenje vlasnika zemljišta u pogledu budućeg gospodarenja sa izdvojenim površinama. Izdvojena zemljišta smatraće se od momenta konačne odluke komisije zaštitnim šumama (§ 101. zakona) i sa njima se mora postupati prema postojećim u tom smjeru propisima. Tom problemu (t. j . kako se postupa sa zaštitnim šumama) posvećeno je dovoljno pažnje u samom zakonu, zatim postoje iscrpni i veoma dobri Ministarski pravilnici. Ni sama komisija nema tu šta da izmišlja i odlučuje, a kamo li seljak — posjednik. Izgleda da se već kod spomenute uredbe br. 21844 uvidjelo, da te tri — izričito nabrojene — tačke nisu dovoljne; uredba nalaže komisijama, da uzimaju u obzir i neke ostale želje vlasnika. Mislimo da takav uzgredan (i strogo uzevši — na zakonu osnovan) osvrt na težište cijelog problema jie može da zadovoljava. N e komisije, već sekcije za pošumljavanje (dok ih nema — šumarski referenti srezova) i to već kod prve faze rada moraju uzeti kao ishodište potrebe stočara, a zato treba da zakonski´ propis glasi posve drukčije. Sjetimo se, kako je započeo g. prof. Ugrcnović četvrti dio (»unapređenje kulture tla i šumarstva uopće«) svoga projekta. »Kras i kraško zemljište, koje nije obraslo potpuno sklopljenom šumom, postupice će se zašumiti, u koliko se to može dovesti u sklad sa privrednim interesima posjednika ili onih lica, koja imaju izvjesna prava na tim zemljištima.« Imajući kao cilj »unapređenje kulture tla uopće« autor projekta predložio je jedno od najefikasnijih a na kršu i jedino moguće sretstvo za to unapređenje, ali samo ondje gdje 1) to zahtijeva »podizanje i stvaranje produkcijone snage tla« i 2) gdje se to može »dovesti u sklad sa privrednim interesima posjednika.« Zakon od 21. XII. 1929. zadržao je čak i naslov IV. dijela (»unapređenje šumarstva i kulture zemljišta«), ali smo već vidjeli, kako su bitna i sudbonosna (i ako na prvi pogled neznatna) otstupanja zakonskog teksta od svoje baze — projekta J. Š. U. Istina, u sadašnjim je prilikama taj savršeni zakonski projekat isto tako neizvediv kao i zakon, koji je de jure stupio na snagu 30. VI. 1930. Ali i tu postoji bitna razlika. G. Ugrenovićev prijedlog ne može se sada oživotvoriti niti se može po njemu postupati i ravnati kod sadašnjeg stanja našeg šumarstva. Promijeni li se tok šumarsk e politike, uđe li onai u kolotečinu, koju je za nju 591 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 34 <-- 34 --> PDF |
pripravila g. Ugrenovićeva osnovica — a osim toga (što je također u vezi sa duhom cijelog projekta) pojača li se i poboljša šumarsko osoblje — i provođenje propisa o »unapređenju kulture tla i šumarstva uopće« u okviru i u savezu sa ostalim propisima zakona o šumama postaće mogućim i neminovnim. Naprotiv, strogo i konsekventno pridržavanje sadanjih propisa o pošumljavanju po zak. od 21. XII. 1929., zahtijeva ne samo promjenu smjernica šumarsk e politike, već trajnu promjenu toka svi h političkih, ekonomskih i socijalnih elemenata našeg života, zahtijeva ništa manje nego jedan mali privredni, društveni i politički preokret. Jesmo li zreli za taj preokret, je li on u našim prilikama koristan i potreban, je li on sada moguć i izvediv bez teških žrtava, jesu li te žrtve (čak i sa ekskluzivističkog šumarskog stanovišta) poželjne i dopustive — na sva ta pitanja nije teško odgovoriti.1 Résumé. Réflexions sud l´opportunité Je quelques stipulations de la Loi forestiere a l´égard du reboisement des terres nudes dans notre Karst. Ing. MILAN ANIĆ (ZAGREB): O ZELENO] I PLAVO] DUGLAZIJI S NAROČITIM OBZIROM NA BOLEST RHABDOCLINE (PSEUDOTSUGA DOUGLASII CAR. ET PS. GLAUCA MAYR) Od stranog šumskog drveća unesenog u Evropu naišla je na najbolji prijem zelena duglazija (Pseudotsuga taxifolia Britt. odnosno Ps. Douglasii Carr.*). Njezino brzo prirašćivanje i lako prilagođivanje novim prilikama, zatim kvalitet njena drva, pa druga povoljna svojstva razlogom su, da je ona rado forsirana u šumama srednjoevropskih zemalja. Mnoge kulture zelene duglazije u srednjoj Evropi pokazale su dosad veoma uspjele rezultate. Pored zelene duglazije kultivira se u manjoj mjeri u 4 Ovom prilikom umjesno je da se sjetimo i nekih prijedloga g. ing. A. Ružica, autora projekta manjine upravnog odbora J. Š. U. G. Ing. Ružić imao bi također pravo da kaže poput g. prof. Ugrenovića, da nije bio »šumar-ekskluzivista«. Neću da raspravljam o tome, koliko je uvijek opravdano njegovo geslo »polako se dalje dođe« (dosljedno tome glasi čl. 153 »nacrta zakona o šumama i pošumljavanju: »...u peto j godini ,po stupanju ovog zak. u život osuovaće M. S. i R. komisije za pošumljavanje«), ali njegov 156 čl. zgodno formulira jednu uspjelu misao: »...sva zemljišta, koja se imaju pošumiti, razdijeliće komisija na 3 približno jednaka perioda, ne dulja od po 30 godina ... U prvi period ... dolaze ... zemljišta, kojih je pošumlienje neodvlačno potrebno, a iz soc. razloga i lakše provedivo. * Naziv »Pseudotsuga Douglasii Car.« potječe iz 1885. g. Novo uvedeni naziv »taxifolia« spominje Lamber t 1803 g. u svom djelu »Description of the Genus Pinus« opisujući zelenu duglaziju pod imenom »Pinus taxifolia«. Zbog tog se u novijoj literaturi daje prednost nazivu »Ps. taxifolia Britt.« 1887 (2c). Ni ovaj se naziv, bar zasad, ne može smatrati stalnim, budući da i protiv njega postoje prigovori (2f). 592 |