DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 8     <-- 8 -->        PDF

površinu i kod nedoraslih šuma kao i kod onih, gde ima i doraslih i nedoraslih
delova. Ovo će biti razumljivo iz docnijeg izlaganja. Drvnu masu
treba odrediti ili merenjem pomoću primernih površina ili pak kod sasvim
mladih delova procenom prema starijim delovima, pošto se prethodno
utvrde srednje visine (otuda bonitet i obraslost). Ovo su dendrometrijske
radnje, kod kojih se nema ništa naročito da pomene. Važno je odrediti
priraštaj. Za to će se uzimati prosečni periodični. Pri tome se mora
voditi računa o gustim sastojine, koja se ceni, prema ono primenioj površini,
koja služi kao uzor, radi redukcije ili povećavanja priraštaja. Od
primernih površina treba napraviti privremene lokalne prinosne tablice.


Pitanje obrta treba dobro proučiti, jer njegovo određivanje zavisi
od više uzroka. Činjenice, koje su od uticaja i koje treba proceniti, jesu
sortimenat, koji se najviše traži i želi za proizvodnju uglja u tom kraju,
sposobnost panjeva da teraju izdanke i moć proizvodnje drvne mase u
pogledu količine.


Prema načinu izrade uglja u ovoj pokrajini i potražnji na pijaci
ugljari traže tanja drveta. Oni najviše vole debljine od 6 do 8 cm. u prsnoj
visini. Kod starosti sa tom debljinom drvo je obično i dobroga oblika
(prnodrvno), što je povoljna okolnost. Ugljari vole ove debljine, jer smatraju
da je u pogledu kakvoće najbolji ugalj (kalem-ćumur) od drva
ovoliko debelih. Od debljih drva smatraju da se dobija slabiji ugalj. To
isto vredi i za tanja drva, kod kojih je još i teže ugalj prenositi, jer su
komadi tanji, pa se više lome i troše. S druge strane opet debela drveta
otežavaju rad- naročito seču, što poskupljava posao. Ovo otežavanje
mora da se pojavi, jer se seča mora vršiti besprekorno radi čuvanja
izbojne snage panjeva. Za čuvanje panja treba drvo da se seče što niže,
da se poseče glatko po mogućstvu jednim udarcem sekire i da presek
bude takav, da se u njega voda ne skuplja, kako bi se izbeglo trulenje.
Da sve ovo ispuni, mora ugljar dobro da pazi kako seče, Pokazalo se,
da oni to najbolje izvršavaju, kada je drvo spomenute debljine. Tada
obično jednim zamahom preseče drvo. U samoj šumi pak obaranjem
drveta odrediće se, u kojoj starosti, a prema bonitetima, dostižu drveta
pomenutu debljinu. Razume se, da se ove debljine imaju da smatraju kao
prosečne, jer i kod istodobne šume svih debljina — od 2 pa do 10, 12 cm
kod starosti od oko 20 godina. Međutim šume, čija srednja debljina
(srednjeg drveta stvarno) odgovara napred spomenutoj, ugljari smatraju
da su najbolje.


Postoji izvesno vreme u životu drveta, kada posle seče zaostali
panj najjače tera izdanke t. j . ima najviše energije za teranje izdanaka.
Posle toga vremena ta moć opada i to sve više, što je drvo starije. S obzirom
na što lakše, sigurnije i jeftinije pošumljavanje treba šeći drveta u
tom vremenu kulminacije. Starost, u kojoj se dostiže ta kulminacija, uzela
bi se kao obrt. Kod hrastovih šuma ova kulminacija je kod starosti od
oko 20 godina, ali to svakako treba po mogućstvu ispitati u svakom
konkretnom slučaju. O tome će možda dobrih podataka moći da dade
stanovništvo oko same šume i to oni, koji se manje ili više bave poslovima
u šumi. Osim toga možda će se proučavanjem panjeva, koji se
nalaze po šumi, moći takođe to oceniti.


Kako se ovde radi o proizvodnji uglja, to da bi se ta proizvodnja
popela na maksimum, treba i proizvodnju drva popeti na maksimum.
Povećavanjem obrta smanjuje se površina na kojoj godišnje treba šeći.
Međutim dok je tekući priraštaj u rašćenju, ovo smanjenje površine nadoknađava
se tim povećavanjem drvne mase. Ipak nastupa jedno vreme,


506