DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 51     <-- 51 -->        PDF

je u to doba pristup u lovište. Imao sam dva mlada jazavčara-braka, od kojih je
jedan pokazivao naročitu sklonost za aportiranje. Nisam ga smio voditi u lovište i
na vodu u julu za vrijeme lova na mlade patke, da se nauči aportiranju divljači iz
vode, jer bi mi tko mogao prigovoriti, da sam ga vodio u lov na zečeve ili bar da je
pas usput mogao goniti i zečeve. A u isto to vrijeme čobanski psi dnevno gone divljač
od jutra do mraka, koliko je god dana u godini i koliko puta blago u pašu izađe, premda
im je to po zakonu strogo zabranjeno. A jednako tako rade i mnogi psi ptičari raznih
boja i. pasmina, koji i te kako dobro gone i brakiraju i zeca i srnu. Ima prepeličara
(Wachtelhund), koji zeca glasno gone i vrate ga natrag sigurnije i brže, nego ikoji
istrijanski brakirac, ali s obzirom na njihovu plemenitu pasminu njima je to dozvoljeno
i oni su tu dozvolu stigli, jer su privilegovani psi. Po svemu navedenom jasno
je, da su sastavljači ovih ustanova imali pred očima samo lovišta u ravnicama, dok
im prilike brdskih lovišta nisu bile poznate. Prema tome u ovoj stvari ostaju prilike
za brdskog lovca i dalje teške i za to bi uredba, koja će se donijeti, to pitanje imala
riješiti u korist planinskih lovaca, ali podjedno odrediti, da se vođenje uporabnog psa
u lovišta, u kojima ima srna i visoke divljači, može povjeriti jedino lovcu stručnjaku
odnosno kvalifikovanom lovcu.


§ 34. glasi: »Ne može se poći u poteru za divljači, koja je ranjena u sopstvenom
lovištu, ako utekne u tuđe lovište. Jednako ne može niko sem ovlašćenika lova prisvojiti
divljač, koja se nađe u lovištu ranjena ili uginula«.


Ovdje nastaje pitanje, a što je sa divljači, koja se nađe u lovištu neranjena i
živa uhvaćena. Mnogo puta se dogodi, da vukovi ili čobanski psi pretjeraju srnu iz
jednog lovišta u drugo i tako je izmore, da je onda čobani, djeca, zemljoradnici ili bilo
tko živu uhvate ili ona izmorena sama zađe u dvorišta, ograde ili plotove i tamo
bude uhvaćena. Čuvar ili vlasnik lova, kad to čuje, pode za svojom divljači u potragu
i kad je stigne, dođe vlasnik lovišta, na kojem je divljač živa uhvaćena, i kaže da je
sada srna njegova. Dobro je, ako ima i u tom lovištu srna; vlasnik toga lovišta pustiti
će je među svoje srne i time je stvar uređena. No što onda, ako u tom lovištu nema
srna, nego je samo polje ili mala šikara sa divljači niskog lova. U tom slučaju
bilo bi mnogo pravednije, da je zakon o lovu predvidio, da ovlaštenik lova vrati živu
divljač onom vlasniku, iz čijeg lovišta ta divljač potječe. Pogotovo ako se radi o
kojoj rijetkoj ili vrijednoj vrsti divljači, n. pr. o kozorogu, jelenu, divokozi.


§ 36. i § 37. novog zakona govori o prevelikom broju štetne divljači i o haj


kama. Oba ta paragrafa primljena su među lovcima i zakupnicima lova sa velikim


nepovjerenjem.


§ 36. glasi: »Ako se divlje svinje, lisice, jazavci, divlje mačke, tvorovi i hrčkovi


ili zverad u nekom lovištu prekomerno umnože, opšta upravna vlast prvog stepena


na zahtev interesenata ili susednih ovlaštenika pozvaće sopstvenika ili .zakupca


dotičnog lovišta, da broj te divljači u određenom roku umanji. Prođe li taj rok bez


uspeha, opšta upravna vlast prvog stepena narediće hajke na divlje svinje i zverad i


izdati druge potrebne mere za umanjenje broja lisica, jazavaca, divljih mačaka, tvo


rova i hrčaka.« ; ?j \´..


§. 37. glasi: »Opština će na zahtev opšte upravne vlasti prvog stepena odmah odrediti


potreban broj lovaca i hajkača, koji ne mogu biti mlađi od 18 godina. Hajkom upra


vlja lice, koje je vlast odredila. Lovci i hajkači dužni su da se pozivu odazovu kao


i da se pokoravaju odrebama upravljača hajke. U hajci je slobodno ubijati samo


divlje svinje i zverad, a ubijena divljač pripada, onome ko istu ubije. Lovcu, koji


van hajke ubije risa ili kurjaka, daće se nagrada. Propisi za održavanje hajke kao


i visina nagrade za ubijenu štetnu divljač i zverad doneče se Banovinskom uredbom


u smislu 51. 90. Ustava.«


U prvom stavu § 36. nije trebalo divlje mačke zasebno spominjati, jer u tek


stu zakona stoji ». zverad u nekom lovištu prekomerno umnože«, a pod »zverad«


spada i divlja mačka prema §. 2., III. Zakon kaže, ako se navedena štetna divljač ili


549