DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 50 <-- 50 --> PDF |
dvanaest godina (računajući od dana prvog izlučenja) kod one upravne vlasti, koja je i prvo izlučenje provela, i to samo formalno, t. j . da se povede postupak samo za eventualno nastale promjene površina (prodaja, dioba ili koji drugi način), a ne da se skupocjeni i dugotrajni postupak oko izlučenja sopstvenog lovišta i za ostale nepromijenjene površine bez potrebe ponavlja. Svako drugo riješen je ovoga predmeta biti. će u praksi teško provedivo. § 21. novog zakona govori o nedozvoljenom načinu lovljenja i kaže: »Zaštićena divljač (§ 2., razdeo I) može se loviti samo puškom, na konju ili sokolom, sa ili bez psa. Lov hrtovima zabranjen je.« Drugi stav glasi: »Psima brakircima zabranjeno je loviti od 15. januara do 30. septembra. Ban može po saslušanju saveza lovačkih udruženja zabraniti lov brakircima sasvim ili za neko vreme i za izvesnu teritoriju.« Prema tome novi zakon o lovu dijeli lovačke pse u dvije vrste i to: privilegovane i neprivilegovane. Medu povlaštene (privilegovane) spadaju svi psi ptičari, a među nepovlaštene: hrtovi i brakirci. Svakako ova razdioba sa lovačkog gledišta nije opravdana. Ne mislim ovdje na hrtove, jer s njima kod nas nitko i ne lovi, već mislim na pse brakirce. Prema toj ustanovi zakonom privilegovani pas prepeličar smije gotovo čitavu godinu slobodno hodati po lovištu, dok pas brakirac smije tek od 1. X. do 15. I. (a eventualno i manje), dakle jedva četvrt godine, a jasno je svakome, da i pas brakirac ima pravo na život i životne uslove; u protivnom bolje je, da mu se ne dozvoli život ni kroz to četvrt godine, jednako kao i hrtovima. Reći. će tko: pa ne brani se život psu brakircu kroz ostalo vrijeme time što ne smije u lovišta. No znamo to dobro po starom zakonu o lovu od god. 1893., koji je imao sličnu odredbu, a znamo to i iz vlastitog iskustva. U svim većim mjestima naše države gotovo je neprestano strogi kontumac pasa; ako se pas samo pomoli" na ulicu, eto redarstvenog prekršaja; ako se povede u polje, da se proskače i očisti, eto prekršaja zakona o lovu. Ovdje ne govorim pro domo mea, jer sam u principu protiv lova sa brakircima na visokim nogama, a vodenje takovih pasa u lovišta, u kojima ima srna, držim da je grjehota i predlažem, da banska uredba zabrani pristup visokonogim brakircima u srneća lovišta. No svakako ima slučajeva, gdje bez psa brakirca ne možemo na kraj izaći ; specijalno u kraškim i brdskim predjelima ne možemo lisicu, divlju mačku i još neke grabežljivce ljepše, uspješnije i lovački ispravnije loviti nego sa psom brakirecn. Osim toga ima tu još jedna lovačko-tehnička strana, preko koje se ne može nikako prijeći, a to je: uporabni pas ili pas za svaku porabu (Qebrauchshund). Jasno je svakome, tko se lovom bavi, da ni planinski lovac ne može biti bez pomagača u lovu, t. j . bez psa. Kao što je lovac u ravnicama bez psa ptičara nemoguć, tako je i lovac u planinama bez uporabnog psa. Pitanje je, kakovog ćemo psa ili kakovu pasminu odabrati za uporabnog psa. Po mom mišljenju za naše planinske krajeve, to je brakirac jazavčar ili polujazavčar (Dachsbracke). On nam služi kao gonič za grabežljivce i kao jamar za jame, a jednako tako u visokom lovu kao tragar (slijednik krvi). Uz to taj pas nije velik, Iako se vodi po našim krševima i planinama, a za nuždu može ga lovac i u uprtnjači prenijeti. Međutim novi zakon o lovu jednako kao i prijašnji od g. 1893. ne kaže, koje pse smatra brakircima; dosljedno tome možemo računati, da će i brakejazavčare (polujazavčare) i ako su oni niži od 42 cm, uvrstiti medu pse brakirce. A budući, da je brakircima zabranjen pristup u lovišta od 15. 1. do 30. IX., kada i kako će ga onda lovac uvježbati u njegovoj mnogostranoj uporabnoj službi. A što bi tek rekle nadzorne uprave vlasti po ustanovama novog zakona o lovu, kad bi lovac poveo sa sobom braklrca-jazavčara u aprilu u lov na tetrebove ili u maju na čekalicu srnjaka ili u mjesecu augustu na vabljenje srnjaka? Jasno je, da bi smatrale to za prekršaj, a s druge strane svakom je pravom lovcu poznato, da se pravilno vršenje lova na visoku divljač ne može provađati bez uporabnog psa. U novije vrijeme umnožila se u našim lovištima crna divljač. Iza 15. januara, kad prestaje lov na drugu korisnu divljač, a pogodni su snijegovi, nastaje lov na divlje svinje. Dobar i oštar pas brakirac u takovom lovu može biti od velike koristi, ali po zakonu zabranjen mu 548 |