DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 5     <-- 5 -->        PDF

između samih tih fizičkih ili pravnih lica. Međutim iz obzira na hitnost i
potrebu uređivanja šume ne može se čekati na rešenje ovih sporova,
koji mogu i godinama trajati. U takvim slučajevima ne izgleda korisno
meriti granicu sasvim točno. No ipak treba pokušati, da se granica
utvrdi, pozivajući k tome i sve one, koji se spore između sebe, a susedi
su.


Kod onih šuma, koje je sopstvenik dobio posle spora sa državom
otvorenog prilikom ograničavanja državnih šuma, postoji skica odnosno
geodetski premer spornog graničnog poligona. Prirodno bi bilo, da se taj
granični poligon upotrebi. No ja to ne bih preporučio prema onome, Što
znam o načinu snimanja i crtanja takvih poligona. Bolje je držati se
onoga načina rada, koji će biti izložen malo dalje.


Često će svrsi najbolje odgovarati vojničke karte. Naročito su
dobre one najnovije u razmeru 1:100.000 odnosno u originalu 1:50.000.
One se mogu dobiti u Vojnogeografskom institutu. Ove se karte uvećavaju
bilo fotografskim putem, bilo pomoću kvadratića, bilo pantografom
na razmeru 1 : 10.000 do 1 : 25.000, što zavisi od veličine šume.
Kako je oblik zemljišta u ovim kartama vrlo dobro pretstavljen, to će
biti obično vrlo lako ucrtati granicu. Najčešće granica je prirodna t. j .
ide grebenima, potocima i putevima. Ovo ucrtavanje vrši se pomoću
eventualno postojećeg graničnog poligona iz spora sa državom prilikom
ograničavanja, a zatim krokiranjem na samom terenu. To je rad kancelarijski
i terenski, koji napreduje srazmerno brzo. Obično se prvo
odrede i na karti označe najupadljivije granične tačke, pa se zatim
između njih umeću ostali delovi poligona.


Sa uvećanom kartom izlazi se na teren, sravnjuje se i ispituje,
eventualne greške popravljaju i potrebni detalj unosi. Ovaj će se detalj
obično sastojati iz puteva i staza, kojih nema u vojničkim kartama ovako
sitne razmere, zatim iz eventualnih privatnih enklava i golih nepošumljenih
mesta po šumi. Dobru pažnju treba obratiti na privatne
enklave, naročito gde katastar nije sproveden. Tu će biti najbolje snimiti
ih sve busolom, po mogućstvu vezujući se za markantne tačke.
Enklave prostijeg oblika mogu se snimiti i običnim merenjem sa mer-
nom trakom, razdvajajući ćelu površinu na trouglove.


Kod sasvim ravnog zemljišta, gde ima mnogo manje oslonskih
tačaka i prirodnih znakova za unošenje granice i drugog detalja, neće
se često moći da izbegne geodetsko snimanje.


Kada je ovako rešeno pitanje karata, onda se pristupa izvršenju
prostorne podele. Kod potpunog geodetskog premera ova prostorna
podela kao i izlučivanje sastojina može se vršiti pre merenja, kako bi se
zatim prilikom merenja snimile i granice odeljenja i sastojina.


U Južnoj Srbiji su ugljarske šume obično prostrane čiste hrastove
ili čiste bukove. Prema nadmorskoj visini mogu biti u jednom kompleksu
i delovi pod hrastom i delovi pod bukvom, ali retko u mešavini.
Prirodno je, da se delovi pod bukvom imaju da odvoje od delova pod
hrastom. No tu ne treba cepidlačiti. Manji bukovi delovi u hrastu neće se
izdvajati, kao ni u obratnom slučaju. Tu će se samo u opisu sastojina
označiti, koliko ima bukovine odnosno hrastovine (drvne mase), ceneći
od oka i naznačujući, gde se ona nalazi. Ovakvi manji delovi pod bukvom
mogu se nalaziti u hrastovim šumama na onoj nadmorskoj visini,
koja već omogućava pojavu bukve, ali na najpovoljnijim mestima.
To su obično severne strane, a kraj nekoga potoka ili rečice, gde je
dakle hladnije i vlažnije.


503