DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Da će § 6. novog zakona o lovu u praksi biti neprovediv, razabire se pogotovo iz § 15., koji glasi: »Državna imanja, koja odgovaraju odredbama iz § 4. ovog zakona, opšta upravna vlast prvog stepena po službenoj će dužnosti izdvojiti kao sopstvena lovišta. Državna lovišta i lovišta krajiških imovnih opština izdvojena po § 4. ovog zakona davače se licitacijom pod zakup, ili će se upravljati drugačije prema odredbama Pravilnika, za čije se donošenje ovlašćuje Ministar šuma i rudnika«. U prvom stavu tog § kaže se »državna imanja«, a u drugom stavu kaže se: »državna lovišta«. Ovdje nije jasno, što je to državno »imanje«, da li su to državna imanja i dobra u užem smislu, kao ti. pr. državno dobro Belje, ili su pak to i sve državne šume i ostali državni posjed. Prema tome se ne zna, da li će opšta upravna vlast prvog stepena po službenoj dužnosti izdvojiti kao sopstvena lovišta samo državna imanja (dobra) ili pak i sve državne šume i sav ostali državni posjed. Dalje se ne zna i ne vidi se, kakov će biti taj postupak upravne vlasti po službenoj dužnosti (ureda radi) oko izlučivanja državnih imanja kao sopstvenog lovišta i u koliko će se razlikovati od postupka izlučenja ostalih sopstvenih lovišta prema § 6. zakona. Prema drugom stavu § 15., t. j . da će se državna lovišta davati licitacijom pod zakup, izgleda da bi se stav prvi tog § odnosio samo na državna imanja u užem smislu (državna dobra), a ne i na sve državne šume i državna lovišta. Ako je tako, onda će i. Direkcije državnih šuma imati mnogo posla oko izlučenja državnih šuma kao sopstvenog lovišta, isto kao i Direkcije šuma krajiških imovnih općina, a iz ver spomenutih razloga. Ne samo da će izdvajanje tih lovišta u praksi zadavati mnogo posla, a u nekim prilikama biti i neprovedivo, nego će i davanje pod zakup svih ili nekih dijelova lovišta krajiških imovnih općina biti teško i neprovedivo. Uzmimo za primjer ogulinsku imovnu općinu koja je po dosadanjem zakonu o lovu bila dana u zakup kao jedna cjelina. Ako bi se ta lovišta po § 15. novog zakona davala pod zakup licitacijom po pojedinim upravnim opštinama, onda bi najprije trebalo provesti u terenu razgraničenje tih lovišta po upravnim općinama. Mede pojedinih upravnih općina, a jednako i sreskih načelstva, u šumama nisu točne, jer u tim šumama vodimo gospodarstvena i čuvarska, dakle šumsko-upravna razdjeljenja; prema tome bi tek valjalo te granice ustanoviti i vidljivo obilježiti, a to bi troškove oko izdvajanja tih lovišta još znatnije uvećalo i ti troškovi na mnogo mjesta ne bi bili u razmjeru sa vrijednosti samog izdvojenog lovišta. To svakako nije u interesu unapređivanja lova, jer je jasno, da se samo na većim površinama može lov racijonalnije uzgajati, što je vidljivo i iz ustanova § 5. novog zakona o lovu, koji predviđa spajanje manjih opštinskih lovišta u jedno lovište do veličine od 5.000 hektara, pa bi se prema tome vlasnicima velikih posjeda sa jednakih razloga posao oko izlučivanja sopstvenog lovišta imao pojednostavniti i pojeftiniti. Da je nemoguće ovakove velike šumske posjede i izdvojena lovišta podijeliti na teritorije pojedinih upravnih opština, pokazalo se već dosad u praksi prigodom naplate banovinske takse na lovišta, npr. kod ogulinske imovne ooćine. Banovinska taksa na lovišta ima se naplaćivati prema visini godišnje zakupnine za pojedine upravne općine, no kako se izdvojeno lovište ogulinske imovne općine, nije dražbovalo po upravnim općinama, već kao jedna cjelina, to ne znamo niti visinu godišnje zakupnine za pojedine upravne općine, dosljedno tome naplaćivala se i banovinska taksa na ta lovišta kao od jedne cjeline. Na to stanovište stavila se dosad i Kralj, banska uprava savske banovine u Zagrebu, jer se drugo riješenje nije moglo naći. Prema svemu navedenom jasno je, da će za državna lovišta kao i za lovišta krajiških imovnih općina biti jedini, izlazak, da prema drugom stavu § 15. Ministar šuma i rudnika donese Pravilnik, po kojem će se upravljati- ta lovišta, a taj pravilnik morao bi svakako odrediti, da opšta upravna vlast prvog stepena po službenoj dužnosti izdvoji ta lovišta kao sopstvena lovišta i da se ta lovišta smatraju jedno m cjelino m u upravnom pogledu, a nadzor nad lovištem da vodi ona upravna vlast prvog stepena, u čijem se području nalazi najveći dio spomenutih lovišta. Dalje bi imao odrediti, da se ponovno izlučenje tih lovišta traži svakih 547 |