DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 4     <-- 4 -->        PDF

(


U kancelariji treba pribaviti i srediti dokumenta o svojini šume,
pa zatim, ako ima podataka, i o dotadanjem gazdovanju i iskorišćavanju.
Kako ovakvih uređenih šuma nema u ovom delu države, to se obično
ovi podaci neće ni naći, sem slučajno. Međutim za državne šume trebaju
ove podatke da imaju šumske uprave. Kod njih se iz šumskih objava


o izdatim drvima ipak može nešto videti. Kod nedržavnih možda će
se o ovome nešto naći u arhivi nadzorne vlasti. Kako su seče bile vezivane
za odobrenje nadležne vlasti, to će o tome postojati i akta.
Kod nedržavnih šuma, a naročito kod privatnih sopstvenika, ima da
se ispita, šta sopstvenik želi da postigne ovim uređivanjem. Kod komunalnih
šuma ima se u ovome pravcu osloniti na propise zakona o šumama.
Privatni je sopstvenik već slobodniji. Sa njime se može na neki način
pregovarati o svrsi uređivanja šume. Ovo će naročito biti slučaj, ako
sopstvenik nije dobro upućen u šumsko gazdovanje, pa mu usled toga
želje idu u raskorak sa propisima zakona o šumama, interesima same
šume i najzad sa njegovim ličnim interesima s obzirom na budućnost.
Najzad posle iscrpnog objašnjavanja i raspravljanja moći će se utvrditi,
šta sopstvenik želi da ima i da postigne, t. j . koliko otprilike želi da
seče i zbog čega i gde ima nameru i može da prodaje svoje proizvode.


Ovom prilikom treba videti, da li sopstvenik ima kakvu kartu
ove šume, odnosno da li je ona geodetski već premerena. Pitanje geodetskog
premera od osobite je važnosti, jer taj premer znači priličan
trošak, pa dakle i prilično potkupljivanje celog posla. Zato se mora
dobro proceniti i tačno oceniti, da li je taj premer potreban i da li su
troškovi, koji se za njega treba da čine, u srazmeri sa rezultatima,
koje bi on dao, drugim recima da li postignuta tačnost stoji u srazmeri
sa troškovima i mogućnostima vlasnika. Niska šuma pretstavlja manji
kapital nego visoka, pa i rashodi treba da budu u srazmeru. No premer
zavisi i od samoga katastra. Gde postoji katastar, može se sasvim dobro
upotrebiti i karta katastarskog premera. Ode pak ovaj premer nije
još izvršen, ima se voditi računa o tome, kada će se on izvršiti. Ako
će se taj premer vršiti u skoroj budućnosti, onda ga treba sačekati, t. j.
ne treba meriti pri uređivanju. Katastarske karte mogu se uzeti tek
docnije prilikom revizije, a za prvo uređenje pomoći se na drugi način,


o kome će biti govora malo dalje. Uostalom odluka o premeru zavisiće
i od veličine šume i oblika zemljišta. Kod manjih šuma i zemljišta lakog
za ovakav rad možda će se moći odlučiti i za sam premer, jer neće
značiti veliku teškoću. Najzad mora se uzeti u obzir i vreme raspoloživo
za uređivanje, s obzirom na zakonski rok za izradu plana i želju
vlasnika, da što pre dođe do uređenog gazdovanja (povoljna konjunktura).
Kao što je poznato, prilikom izviđanja na terenu ima da se utvrdi,
kakvo je stanje granice, t. j . je li ona tačno označena i granične tačke
utvrđene u obeležene. Ako to nije slučaj, onda bi pre svakog nosla
bilo potrebno granicu utvrditi, t. j . dovesti je u red. Pri ovome je dobro
voditi računa o propisima katastra. Tek posle toga može se misliti
na geodetsko snimanje. Međutim ovde može da se naiđe na takvu teškoću,
da ona može da spreči i sam taj geodetski premer. Bar u Južnoj
Srbiji može ovo srazmerno često da se desi. Utvrđivanje granice
treba naime da se izvrši u prisustvu sugraničara, dakle i u sporazumu
sa njima. To dalje iziskuje da ovi graničari imaju uređeno i rešeno pitanje
svojine, drugim recima da se tačno zna, čije je okolno imanje. Može
biti sporova o svojini. Ima slučajeva gde još nisu rešeni sporovi o svojini
između države i drugih fizičkih ili pravnih lica, a biće sporova i


502