DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 29 <-- 29 --> PDF |
fičnu težinu apsolutno suhog drveta vadi iz gotovih tabela, koje ne odgovaraju konkretnom stanju, te su zbog toga nepouzdane. Pošto se specifična težina apsolutno suhog drveta (mislim na onu izvađenu iz tabela) kreće u izvjesnim granicama, teško je i u pravo nemoguće za Dojedini slučaj pogoditi pravu brojku unutar tih granica. Druga je neprilika u tome, što je krivo množiti specifičnu težinu apsolutno suhog drveta sa volumenom prosušenog ili čak i sirovog drveta. Bezuvjetno treba volumen prosušenoga drveta reducirati na volumen apsolutno suhog drveta, jer nesmijemo zaboraviti, da drvo sušenjem gubi (od prosušenog do apsolutno suhog stanja) u volumenu 6 do 8%. Nažalost nije dosad pročišćeno ni pitanje utezanja našeg drveta za vrijeme sušenja. Prema tome sve dok nije proučeno pitanje specifične težine i procenta utezanja naših vrsti drveta za pojedina područja, ne može se govoriti o pouzdanom obračunavanju procenta vlage na bazi težine i volumena prosušenog drveta. U naučnim laboratorijima istražuje se stepen vlažnosti drveta sušenjem proba u specijalnim sušionicima raznih konstrukcija. Od njih ćemo spomenuti sušionik na vodenu paru, sušionik na plin i sušionik na elektricitet. Sušionik na paru daje temperaturu samo do 85 — 90° C. S njime ne možemo doći do apsolutno suhog, već samo do kiln-suhog drveta sa cea 10% vlage. Sušionici na plin i elektricitet udešeni su tako, da možemo po volji dobiti temperaturu sve do 200° C, a i veću. Stvarno se temperatura sušenja ne uzima viša od 105° eventualno 110° C, jer se pretpostavlja, da se kod više temperature mogu da vrše izvjesne promjene kemizma i strukture drveta. Moderna tehnika pokušava da iskoristi vodljivost elektriciteta za utvrđivanje stepena prosušenosti drveta. U tu se svrhu grade naročiti aparati (higrofoni). Princip, na kojemu je sagrađen higrofon, jest mjerenje otpora elektriciteta (Ohmmetar) ili upotreba elektrostatičkih aparata sa kondenzatorom. Kondenzator se puni i ispražnjuje periodički. Pri tome se proizvode udarci, koji se (pojačani specijalnom spravom) mogu brojiti neposredno uhom ili pomoću naročite slušalice (slično kao kod radio-aparata). Higrofon je građen na pretpostavci, da je vodljivost drveta za električnu struju upravo razmjerna vlažnosti drveta. Kondenzator higrofona udešen je tako, da je broj udaraca to veći, što je viši procenat vlage u drvetu. Aparatu je priložena tabela, iz koje se za izmjereni broi udaraca u minuti može naći odgovarajući procent vlage u drvetu. Samo mjerenje obavlja se na taj način, da se čelične iglice anode i katode sa dvije suprotne strane ubodu u komad drva, koji se ispituje, te ukopča struja. Udarci se broje sa urom stoparkom. Aparat je uređen za normalnu struju od 220 V ili 110 V sa 50 perijoda u sekundi. Gdje nema električne struje, može se upotrijebiti akumulator i anodna baterija. Možda nekome sva ova razlaganja o utvrđivanju procenta vlage izgledaju suviše teorijska i bez praktične vrijednosti. Međutim svagdanji život, koji traži što brži rad i što veću štednju vremena, stavlja nove zahtjeve na šumarsku i drvarsku struku. Tako je posljednje vrijeme postalo aktuelnim pitanje mjerenja stepena vlažnosti drveta pomoću higrofona. Praksa je počela da se služi higrofonom, a da nije prethodno zatražila mišljenje nadležnih instituta o tačnosti i upotrebljivosti higrofona. I ovaj puta se pokazalo, da danas empirija ne može naprijed bez nauke. Nedavno je jedno naše poduzeće imalo spor sa inostranstvom (Engleskom) radi stepena prosušenosti prodane parene bukovine. Jedan od uvjeta dobave bio je, da parena bukovina ne smije sadržavati više od 15% 5.27 |