DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IVAN ISA}EV (ZAGREB): O ZNAČENJU VLAGE U DRVETU (L´ HUMIDITÉ DE BOIS ET SA SIGNIFICATION) Tko ima posla sa šumom i drvetom, zna, kakovu važnu ulogu ima vlaga u drvetu. Prvi koji ima posla sa šlagom drveta, to je vlasnik šume ili bolje uzgajač. On vodi brigu o dubećim stablima, koja su se počela sušiti, pa nastoji da ih za vremena iskoristi. Ne samo vlasnik šume, već i trgovac zna dobro, da stabla, koja su se posušila u dubećem stanju, predstavljaju manji stepen upotrebljivosti, prema tome i manju novčanu vrijednost. Sa vlažnošću drveta računa eksploatator i kod transporta, znajući, da se transportovanjem vlažnog drveta bez potrebe troši za 20 do 30% više radne snage, vremena i novca. Najzad, u tehnici preradivanja, a naročito u oblasti upotrebe drveta, vlaga je jedno od njegovih najvažnijih svojstava. Ukratko, pitanje vlage u drvetu nije samo od važnosti sa gledišta sopstvenika šume, trgovca, zanatlije i građevnog preduzimača, već vlaga zauzima vrlo vidno mjesto i u tehnologiji drveta uopće. Prije svega treba biti na čistu sa pojmom vlage u drvetu. Pod vlagom drveta razumijevamo količinu drvnoga soka (vode), koji se nalazi u drvetu u izvjesnom času. Ta količina vode može se izraziti u apsolutnim brojkama, to jest težinom vode u izvjesnoj jedinici volumena ili, što je daleko običajnije, procentualnim odnosom težine vode prema težini drveta, bilo to drvo u posve suhom bilo u vlažnom stanju. Često se sok drveta identifikuje sa vodom. Ta identifikacija nije ispravna. Sok drveta znatno se razlikuje od obične vode, jer pored vode sadrži znatne količine akcesornih sastojaka: šećera, škroba, bjelančevine, ulja, tanina, smole, anorganskih tvari itd. A baš su ti sastojci od važnosti za rastvaranje drveta, za napadaje njegove po gljivama, za vodljivost elektriciteta itd. Treba uočiti razliku između uloge vlažnosti živoga stabla i vlažnosti oborenoga stabla. Bez dostatne količine vode ne može se uopće zamisliti život stabla. U vodi rastvorene anorganske tvari dižu se kroz drvo do lišća krošnje, da se obogaćene produktima asimilacije spuste niz deblo. Voda je dakle raznosač hrane u drvetu, ona je neophodni uslov života dubećeg stabla. Drugačija je uloga vode kod oborenog stabla. Kad se obaranjem prekinu putevi između žilišta i debla, prestaje i kretanje sokova, a s time zajedno prestaje i rečena fiziološka uloga vode. Vlaga, ´ koja se nalazi u oborenom stablu, gubi se (uslijed isparivanja) u atmosferi, no njeno izlaženje izaziva duboke i tehnološki važne promjene drveta kao tvari. U drvetu dubećega stabla kao i u sirovom drvetu imamo zaista posla sa drvnim sokom. Naprotiv kod drveta, kojemu je plavljenjem iz lužen drvni sok i koje je napojeno vodom tekućicom, možemo da govo rimo o vlažnosti, koja potječe od vode. Da bi se mogle uočiti promjene, što ih izaziva izlaženje vlage, treba prije svega da promotrimo vlagu u oborenom drvetu. Jedan dio te vlage čini tako zvana slobodna (pokretna) voda. Ima je u sirovom drvetu oko 60% od čitave količine vlage, a nalazi se u šupljinama cjevčica, tra 519 |