DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 50 <-- 50 --> PDF |
se već za par godina zatvori i zasjenjivanjem brani zemlju od isušivanja. Zbog spomenutih se svojstava tamariks i sadi kao prethodno (prelazno) drvo na najgorim dijelovima slanica, da bi tlo popravio lišćem i grančicama, da bi ga zaštitio od velikog isušivanja, da bi ga isprobušivao žiljem i napravio poroznim, te pripravio za sadnju vrjednijih vrsta drveća. Tamariks se pomlađuje reznicama. Za sadnju treba tlo biti dublje obrađeno. Sadi se na daljinu 1—.5 m. Brzo se zatvori. Tamariks se miješa sa brijestom, divljom kruškom i eleagnusom. Može međutim i sa drugim vrstama. Divljač ga jako voli. Zečevi se i trčke rado pod njim sakrivaju. Tamarix odessana u mnogom je sličan prvome s tom razlikom, da sušu ipak ne podnosi tako dobro kao prvi i da je manje osjetljiv spram zime i mraza._,Bolje tlo, obrada i popravljanje tla pospješuje mu razvitak. Voli svijetlo. Žilje ima možda nešto i razvijenije nego prvi, ali ne prodire vertikalno tako brzo kao prvi. Ostalo rečeno za Tamarix tetrandra vrijedi i za Tamarix odessana. Slična svojstva imaju i Tamarix gallica i T. germanica. Amorfa (Amorpha fructiosa) je mali grmić. Podnosi soli, sušu i povremenu vlagu. Kao leptirnjača sakuplja N iz zraka. Dobra je za pčele. Isto se upotrebljava kao prethodni (prelazni) grm za sadnju. Bijela topola (Populus alba) je drvo, koje nalazimo samoniklo na slanicama uz divlju krušku i brijest. Uspijeva na suhim i još rade na ponešto vlažnim dijelovima slanica, na I, III i IL bonitetnom razredu. Obično čini zasebne grupice na krajevima prema mokrim dijelovima slanica. Na bonitet tla stavlja vrlo male zahtjeve, pa je to i uzrokom, da može i na slanicama da uspijeva. Podnosi kako rastresito, tako i vezano tlo. Bijela topola zahtjeva svijetlo, ali može u mladosti da podnese i izvjesno zasjenjivanje. Oprečnosti temperature podnosi vrlo dobro. Žilje joj je površno, daleko razgranjeno. Lišće joj je zeleno preko čitave vegetacione periode. Stomata su pokrita dlačicama i na taj način sprečava veće izdavanje vode. Drvo bijele topole vrlo je dobro za gorivo, dok ne počne trunuti. Kao tehničko drvo može samo onda doći u obzir, ako nije suviše gusto uzgajana, nego je redovito u mladosti čišćena i kasnije proređivana i ako je stablo eventualno u mladosti potkresivano. Drveće u gusto uzgajanim sastojinama ima ispucanu koru, što je znak, da nije zdravo, da je unutra zebljivo, okružljivo ili i sasvim trulo. Cijepana i onda osušena daje dobro vinogradsko kolje i kolje za ograde. Da bi drvo moglo biti zdravo i dobro, osim pravovremenog čišćenja i proređivanja ne smije se ni suviše kasno sjeći,, t. j . kad je već prestara. Na lošijem slatinastom tlu i radi opore klime stablo može ostati zdravo do 40—50 godina i poslije toga će, razumije se, biti natrülo. Vjetar lako lomi takova stabla. Topolu zato treba sjeći u starosti od 30—50 godina bez obzira, da li je miješana sa tvrdim drvetom, kome je sječiva starost dva ili tri puta veća. U tom ćemo je slučaju posjeći dva puta ili tri puta, dok hrast ili brijest dostigne svoju sječivu starost. Bijela se topola može miješati po grupama sa svima vrstama drveća, bolje u niskim, nego u visokim šumama. Zasađivanje čistih mjesta, gdje već otprije nije bilo bijele topole, treba svakako izvoditi sadnicama, dok se mjesta, gdje je topole već bilo, mogu pomladiti i izbojcima iz žila, koji su vrlo gusti. Pomlađivanje iz 468 |