DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Divlja kruška (Pirus communis, piraster) od svega drveća najbolje uspijeva na slanicama, dapače i na III. bonitetnom razredu. Uz brijest i bijelu topolu vrlo se često nalazi i nesađena na slanicama. Nalazi se kako u sastojinama, tako i slobodna. Raste dosta brzo, osobito ispočetka, ali ne naraste bog zna kako visoko. Brzo se sklopi. Vrlo je otporna spram suše i dobro može da podnese soli u tlu. Voli suho i svježe, pa donekle i vlažno tlo. Ima male zahtjeve na tlo. Voli obradu tla. Sa žiljem prodire dublje. I ako ima dublje žile, to joj ipak treba duže vremena, da prođe kroz tvrdu ploču. Horizontalno joj je žilje rasprostranjeno, no nije bog zna kako gusto. Voli svijetlo, ali može da podnese i neznatnu zasjenu. Lišće joj je dosta maleno i uvijek zeleno. Krošnja je rijetka. Orančice su dosta trnovite. Vrlo je lijepo vidjeti u proljeće kad cvate. Donosi obilnog ploda. Čisto drvo dobro je za tokare, stolare i instrumente. Ne može biti govora o nekim sastojinama divlje kruške, ali je vrlo dobro drvo za miješanje sa hrastom, brijestom i jasenom, tamariksom, amorfom, pa i drugim drvećem. Miješa se ili po koji red divlje kruške ili po koja sadnica u redovima drugoga drveća. Sadi se osim toga u drvorede i na plandišta. Pomlađuje se sjemenom sama ili sadnicama vještački. Pirika (Agropvron repens) ugušivanjem vrlo štetno djeluje na mlade kulture ili sadnice divlje kruške. Eleagnus ´(Eleagnus angustifolia), malo drvo ili grm, koji može da uspijeva i na najlošijim dijelovima slanica, dakle i na ML bonitetnom razredu, uz potrebnu obradu zemljišta. Sušu podnosi vrlo dobro. Ne voli mjesta, gdje se slijeva voda. Eleagnus ima vrlo karakteristično, bogato i razvijeno žilje u oba pravca, vertikalno i horizontalno, bogatije nego i tamariks. Brzo prodire sa žiljem nepropusnu ploču i dobro iskorišćuje prostor. Brzo se raširi i zatvori već za nekoliko godina. Lišće mu je dosta gusto i daje neku zaštitu od suvišnjega isparivanja. Cvijet mu ugodno miriši. Eleagnus se sadi obično na najlošijim mjestima slanica, sam ili možda tek sa tamariksom ili amorfom. S drugim ga je drvećem teško saditi zbog toga, što je otporniji od ostalih vrsta, ima jače razvijeno žilje i biljke drugoga drveća uguši, kao što je već o tome govoreno. Vrlo se dobro može upotrijebiti kao drvo za predsadnju, jer svojim žiljem isprobušava tlo i učini ga poroznim, a lišćem tlo donekle popravi, te ga svim tim pripravi i podesnim učini za kasniju sadnju vrjednijih vrsta drveća. Pomlađuje se reznicama ili sadnicama uzgojenim iz reznica. Obrada zemljišta oko eleagnusa malo je teža, jer ima bodljike. Tamariks ili metlika (Tamarix tetrandra) jest grm, koji se umjetno sadi na najlošijim dijelovima slanica, dapače i na IIL bonitetnom razredu. Dobro podnosi i veću koncentraciju soli. I ako bolje uspijeva na višim mjestima, to još uvijek dobro uspijeva i na nižim i mokrijim mjestima. Voli obradu i njegu tla, dok mu kemijsko popravljanje tla nije toliko nužno. Voli svijetlo, ali može da podnese i izvjesno zasjenjivanje. Sušu podnosi vrlo dobro. Malo je osjetljiv spram zime i mraza, pa mu znaju ljetorasti više puta da promrznu. Tamariksovo je žilje vrlo dobro razvijeno u oba pravca. Najprvo se razvija horizontalno, a kad je prostor već ispunjen^ onda se razvija vertikalno. Ispočetka raste vrlo brzo, kasnije sporije. Žilje se toliko ne razgranjuje, nego izbija radijalno puno tankih dugih žila. Kod jačih se zapreka žilje savija unatrag. Tamariks ima dosta lišća i s njim popravlja tlo. Orane su mu razlepućene i više položite, pa 467 |