DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 44     <-- 44 -->        PDF

dičku vodu. Nema tako razvijeno horizontalno žilje kao Ulmus glabra.
Zilje izlazi Rrusto iz glave sa mnogo finih žila. Ponekad iz jačeg horizontalnog
žilja izlaze čitavi snopići ili čuperci sitnih najtanjih žilica u oba
smjera, od čega pojedine žilice dospiju do sloja vode. Spram suše je već
mnogo osjetljiviji, pa mu i lišće vrlo lako opadne, ali poslije opet istjera.
Nema tako razvijenu krošnju kao prvi, niti može tlo tako zasjeniti. Teže
preboli povrede. Drvo mu nije tako dobro kao drvo prvoga. Gdje imamo
da biramo između Ulmus glabra i U. effusa, uvijek ćemo prvome dati
prednost.


Hrast lužnjak, Quercus pedunculata ( = robur). može da uspijeva
na I i III bonitetnom razredu, na suhim i svježim mjestima slanica. Na
više vlažnim mjestima, kao i na bonitetnom razredu IL, zaostaje već
jako u uzrastu. Hrast pušta žilu srčanicu vertikalno u zemlju, probija
tvrdu ploču i dolazi do sloja vode za 3—5 godina, već prema bonitetu,
na kome se uzgaja. Biljka ispočetka uopće ne raste niti se žilje razgranjuje
sve dotle, dok žila srčanica ne dospije do vode. Može da donese
redovito plod. Podnosi oprečnosti temperature i jako svijetlo. Ne trpi
od promrzavanja. Može postići visinu, starost i uzrast, koji odgovara
hrastu na nizinama sa šumsko-stepskom klimom.


Hrast spada u drveće, koje na slanicama i tlo popravlja. Lišće mu
je u ljetu zeleno. Mlade kulture i sastojine hrasta podnose i izvjesnu zasjenu
i imaju obilato lišće, koje tlo popravlja. Tek kasnije «tarija se drveta
prorijede i onda više ne daju zasjene, niti tlo popravljaju. Da bi
hrast i tlo ostalo u dobrom stanju, potrebno je, da hrastove sastojine
imaju podstojno drveće ili grmlje (grab, klen, glog, i dr.).


Hrast se pomlađuje prirodnim putem (bilo sjemenom bilo izbojcima)
i vještačkim putem, ručnim sijanjem sjemenja ili sadnjom sadnica sa
poljoprivrednim usjevima ili bez njih na već opisan način. Sadnja biljaka,
poradi bolje podjele prostora i iskorišćivanja tla, može dati i bolje rezultate.
Izbojci iz panja znaju biti vrlo slabi i medljika ih odmah uguši u
početku. Redovi mogu biti nešto gušći, 1—2 m.


Utjecaj vjetra već se opaža kod hrasta isušivanjem tla i zraka,
većom transpiracijom i tragnjem grana, pa i samih stabala. Hrast pati
od medljike i još više od pohare gubara u onim godinama, kad se gubar
pojavljuje. Hrastovi se na slanicama ipak ne suše kao hrastovi u slanivonskim
šumama, makar da su uslovi za razvitak nepovoljniji.


Hrast se uzgaja na slatinama u čistim ili miješanim sastojinama.
Miješane su sastojine bolje. Miješa se sa brijestom, običnim i američkim
jasenom, grabom i klenom.


Cer (Quercus cerris) može da uspijeva na boljim dijelovima slanica.
Voli suvlja mjesta. Žilje nema tako jako razvijeno kao hrast lužnjak.
Uzgoj mu je teži nego kod hrasta lužnjaka. Jer ne daje tehničko drvo,
prednost se kod zašumljavanja slanica uvijek daje hrastu lužnjaku.


Bagrem (Robinia Pseudoacacia) može uz vrlo oprezan uzgoj i izvjesne
mjere predostrožnosti isto da uspjieva na suhim i ponešto svježim
boljim mjestima slatina, na I i IL bonitetnom razredu. Na vlažnom
i mokrom tlu ne može da uspijeva. Što je suvlje i plodnije tlo sa gornjim
humusom, to i drvo ima bolji uzrast. Obrada zemljišta osobito prija uzgoju
bagrema. Mnogi su mišljenja, da se bagrem uopće ne može uzgajati
na slanicama, jer uslijed visoke ljetne temperature i jakoga isušenja tla
pada u klorozu, lišće mu opadne i grane se počnu sušiti. Reći će se, da


462