DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 42 <-- 42 --> PDF |
od drveta tražimo samo jednu dob, sječivu starost, to od žilja kod izdanačkih šuma tražimo, da ono vrši funkciju za dvije, tri ili još više ophodnja. Poslije sječe odnosno krčenja žilje je mnogo obilatije i u većem omjeru stoji spram nadzemnoga dijela. Izbojci su u prvim godinama suviše hranjeni od preostaloga žilja, ali ne razvijaju svoje vlastito žilje, a poslije čim staro žilje usljed presjeka (kalusa) i starosti počne trunuti i ugine, nadzemna biljka ne može sada da razvija dovoljno svoje vlastito žilje. To je razlogom, da su izbojci u prvim godinama vrlo razviti, ali vrhovi im ne sazrijevaju, pa često propadnu preko zime. Uzrast i drvna masa u drugoj ophodnji, pa makar kako da je dobro tlo i povoljna klima, ne može da dostigne uzrast i drvnu masu prve ophodnje. Ovo je isti slučaj i sa ostalim drvećem velike reproduktivne snage, koje se sa izbojcima prirodno pomlađuje i jače iskorišćava tlo (vrba, jagnjed, kanadska i bijela topola, ajlantus, sofora). Dalje Dr. grof Forgâch Balâzs navada i primjere, gdje on svoje bagremove šume ne pomlađuje iz izdanaka, nego zemljište 3—4 god. (i ako je ono prvo bilo sasvim pjeskovito i neplodno) poljoprivredno iskorišćuje, pa kaže, da dobije odličan urod pšenice kao na najboljem humoznom tlu; dakle je bagrem zemljište još popravio. Inače bagrem kao leptirnjača može sa kvržicama na žilju da prima i veže N iz zraka. Nakon toga u 4. ili 5. godini opet zasadi ručnom sadnjom isto zemljište sa bagremom uz poljoprivredne usjeve i okopava ga sa okopavinama u prvoj godini, a poslije u drugoj godini zasije među redove raž, koja visoko tjera i prisiljava bagrem (kao drvo, koje traži svijetlo), da se ne granja, nego da dobije što upravniji oblik i što čišće i duže deblo. Tako posađena i uzgojena bagremova sastojina u drugoj ophodnji apsolutno se nije ništa razlikovala od one u prvoj ophodnji. Prirodno pomlađivanje sjemenom je rede. Gdje je moguće, treba ga potpomagati. Može doći u obzir kod hrasta, brijesta, klena, graba, ajlantusa, sofore i amerikanskog jasena, u koliko su povoljni uslovi za klijanje i dalje rašćenje. Sjeme vrbe i jagnjeda — jer rano dospijeva i za svoje primanje treba čisto meko tlo i dovoljno vlage, a jer toga nema — ugine i ne može se primiti. Grmlje i manje drveće obično se samo pomlađuje, bilo iz sjemena bilo iz izbojaka. Čim se mlada sastojina zatvorila, odmah treba početi sa umjerenim čišćenjem i to češće i više puta ponavljati, da bi se preostala mlada stabla mogla nesmetano i dobro razviti. Umjereno valja vaditi zato, da bi tlo po mogućnosti bilo zastrto i da bi se preostala stabla prisilila na što uspravniji uzrast. To isto vrijedi i za prorede. Kod nekih se vrsta drveća u mladosti može provoditi i potkresavanje, ako je sastojina sklopljena. Pašarenje u šumama na slanicama neka je, koliko je god moguće, što više ograničeno. Vrijeme zabrane neka traje duže nego kod ostalih šuma i to kako predzabrane, tako i zabrane u mladoj šumi. Pašarenje se može dozvoliti samo za suhoga vremena, a nikako, kad je zemljište mokro. Za vrijeme kiša treba ga uopće zabraniti. Niža mjesta, gdje ima duže vremena vode, treba sve dotle braniti od paše, dok se ne osuše. Pašom se i onako tvrdo tlo još više zbija i pravi kompaktnijim, a listinac se podiže i odnosi. Neuspjeh uzgoja nekih vrsta drveća na slanicama, kao bagrema ima se u glavnom pripisati uplivu pašarenja, Uopće treba pa 460 |