DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Da bi sadnja na slanicama mogla uspjeti, treba uvijek tako raditi, kao da imamo posla sa najgorim tlom i najnepovoljnijim klimatskim faktorima. Posao mora biti odlično i pravovremeno izveden. Na taj način nećemo se u uspjehu prevariti. Razmaci sadnje na slanicama moraju biti izabrani prema vrsti drveta i bonitetu tla. Mogu biti nešto gušći na boljem tlu, a rjeđi na lošijem. Ne smiju međutim biti pregusti, da bi se svaka biljka mogla slobodno razvijati. Kada valja saditi, u jesen ili proljeće? Sadnja u jesen može se obaviti samo kod onih vrsta drveća, kojima sadnice nijesu izložene smrzavanju. K tome treba da je zemljište dovoljno rahlo. Dakle u jesen se može saditi brijest,´ topole, vrbe, američki jasen, klen, grab i divlja kruška. Vrste drveća, koje trpe od promrzavanja (kao ajlantus, sofora, gledičija, zeleni javor), ili ako tlo nije dovoljno raztresito, treba saditi u proljeće. Obično se sadi u proljeće, jer sve vrste drveća, koje mogu na slanicama uspijevati, kasno tjeraju, izuzev brijest i neke vrste vrba. Vrste, koje prije počnu tjerati, moraju se i prije saditi. Sadnju i sijanje treba uvijek izvoditi okomito na smjer vjetra. Kako je na slanicama tlo ili vrlo suho ili vrlo mokro, to se prema tome moramo ravnati, kad treba da se odlučimo, koje ćemo vrste drveća i na kojim mjestima saditi. Na suhim se mjestima mogu saditi samo one vrste, koje (uz ostale bioklimatske utjecaje) mogu da podnesu dugu sušu, a na periodički mokrim mjestima one vrste, koje (uz ostale bioklimatske utjecaje) mogu da podnose mokrinu. Vrste drveća posađene na prolazno mokrom tlu moraju da budu takove, da kasnije mogu podnijeti i sušu. Stalno mokra mjesta (sa vodom, koja stagnira) kao i sasvim goli i najgori lišajevi slanica ne daju se uopće zasaditi nikakovim drvećem. Zašumiti možemo i takova mjesta samo onda, ako na njima najprije provedemo melioracije (odvođenje vode i popravljanja tla). Kod djelomičnog zašumljavanja slanica (u koliko se ne želi čitav posjed na slanicama zašumiti) zašumljuju se uvijek za poljoprivredu lošiji dijelovi. Zbog arondacije dolaze kadšto za pošumljavanje u obzir i najbolji dijelovi slanica. U svakom slučaju međutim treba uvijek počinjati sa pošumljavanjem najboljih dijelova i postepeno prelaziti na lošije dijelove, da bi se tlo i klima i na lošijim dijelovima (usljed već podignute šume na plodnijim dijelovima) popravili. Na slanicama nailazimo vrlo često i na razno stepsko grmlje uzraslo na prirodan način (proizašlo iz sjemena ili iz izbojaka) i na neke vrste drveća manjega i većega uzrasta, koje mogu podnositi soli. Takovo grmlje i drveće nalazimo osobito ondje, gdje se čovječja ruka nije umješavala i nije ga sasvim iskrčila. Ovo se grmlje u slobodnom stanju nalazi na slanicama posvuda, a u glavnom na suhim dijelovima. Tu je ono izloženo jakom uplivu svijetla, velikoj temperaturi i transpiraciji. I pored svega toga drži se dobro. U šumama naprotiv ovo se grmlje i drveće može da razvija jače i bolje i služi ovdje kao podstojno drveće. Sve vrste drveća, koje se uzgajaju na slatinama, iziskuju svijetlo, no podstojno grmlje u šumama podnosi i zasjenu i svijetlo. I samo se ondje mogu na slanicama naći bolje šume, gdje ima i dovoljno grmlja. Ono igra ulogu nekoga regulatora kod uzgoja drveća i melioracije pašnjaka na slanicama. Qrmlje čuva tlo i pokrov tla od prejakog utjecaja temperature i svijetla i od jakog isparivanja. Ono služi za zaštitu od vjetra, hvata listinac i neda 455 |