DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 35 <-- 35 --> PDF |
piraster V«, Sophora japonica s/e, Fraxinus americana *., Ulmus levis 4/r„ Acer Negundo 9Ao. Po načinu obrade najmanje se osuši drveća odnosno spadne lišća na potpuno obrađenom tlu, a najviše na neobrađenom ili djelomično obrađenom tlu. Najbolja je potpuna gredičasta obrada sa razastiranjem donjega dijela zemlje ili dodavanjem krečnoga praha, onda obrada sa motornim plugom i obična obrada. Iza ovih dolazi fiziološko popravljanje i zaštićivanje biljki sa prethodno rijetko uzgojenim drvećem obično rijetkoga lišća kao Fraxinus americana. Na sušenje drveća i biljki utječe podjedno i način miješanja drveća. Vrste, koje su manje otporne spram suše ili imaju veće zahtjeve za svoj razvitak,, slabije se razvijaju, ako ih sadimo i uzgajamo među vrstama drveća, koje su otpornije i koje imaju manje zahtjeve na bonitet tla. Na pr. kanadska topola slabija je među redovima tamariksa. Gušće uzgajane kulture prije će se sušiti, jer im je potrebna veća vlaga, više hrane i veći prostor. Najbolje primanje i tjeranje mladih posađenih kultura po vrsti drveća pokazuju Fraxinus americana, Amorpha fructicosa, Ulmus glabra, Ulmus levis, Tamarix tetrandra. Kasnije od posađenih i primljenih sadnica ostane najviše kod Tamarix tetrandra, Fraxinus americana, Ulmus glabra, U. levis, Amorpha fructicosa, slabije kod Maclura aurentiaca, Populus canadensis, P. alba i najviše ih ugine kod Acer platanoides, A. Negundo i Sophora japonica. Sasvim je razumljivo, da će se kod bolje obrade tla veći procenat posađenih sadnica primiti i kasnije ostati. Intenzivnost svijetla i toplina na slanicama razlogom su, da se kod naše klime mogu uzgajati i vrednije vrste drveća (kao hrast, brijest, amer, jasen), te da mogu donijeti i plod. Plod može donijeti sve kserofitno i pseudokserofitno drveće. Ranije donose plod bijela topola, vrbe i brijest, jer dozrijevaju već u maju-junu, dok je još više oborina. Hrast, američki jasen, divlja kruška i ostale vrste prolaze sa svojim žiljem kroz nepropusni sloj do sloja vlage, gdje dobivaju i preko ljeta potrebnu vlagu. Inače im plod dozrijeva u kasnu jesen, kada već ima opet dovoljno oborina. Vlaga u zraku omogućuje potrebni razvoj drveću i umanjuje ekstreme u temperaturi. Oborine na slanicama vrlo su slabe, te ne daju ni potreban minimum za razvoj bilja. Po količini oborina mogu se razlikovati mokre i suhe periode. Molare periode padaju u kasnu jesen, u zimu i proljeće, a suhe u ljeto i ranu jesen. I dok mokra perioda daje i zraku i tlu više, no još uvijek nedovoljno vlage, to je u suhoj periodi vrlo velika oskudica u vlazi, jer ne pada kiša više puta ni po 2—0 mjeseca, a i ono malo vlage, što je bilo u tlu, ispari se. Vlaga od eventualno u ljetu pale kiše momentano se ili vrlo brzo ispari zbog velike suhoće zraka. Za vrijeme suhoga perioda nema ni rose. Isparivanje iz zemlje to je veće, što je manja relativna vlaga u zraku i s time u vezi veći tlak zraka, to jest što je manja zasićenost zraka sa vodenim parama. Time se i biljka sili na jače izdavanje vlage. Izdavanje vlage pospješuje još i vjetar. Biološki utjecaj vlage u korijenju stoji u istom omjeru sa zasićenosti zraka sa vodenim parama. Što je veća temperatura i vjetar, to je veća i suhoća zraka. Relativna vlaga u Vojvodini po godišnjim dobama vrlo je različita; tako u januaru iznosi 85—90%, u aprilu 64—69%, u julu 61—65%. Iz ovoga je svega jasno, zašto polijevanje i orošavanje povoljno utječe na 453 |