DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 31 <-- 31 --> PDF |
povoljnih se svojstava tla konkurencija žilja jedva opaža, dok je kod loših svojstava tla, gdje manjka vlaga i hrana, to veća, što je tlo gore. Što je žilje starije i razvijenije, to je i konkurencija veća. Obilje humusa vrlo se dobro uočuje. Mjesta sa dosta humusa na slanicama imaju sasvim lijepo raslinstvo, koje je i po ljetu zeleno, a po veličini se vrlo razlikuje od raslinstva na slanicama sa malo humusa. Organske materije u stadiju svoga rastvaranja daju humus. On je na slanicama, kako smo naveli, postao od močvarnih biljki na nižim mjestima, od travnoga pokrova šumskoga tla i od otpadaka drveća na šumskom tlu pod utjecajem humifikacije uz djelovanje gljiva i bakterija. U prisustvu kisika humus se oksidira, u nedovoljnom prisustvu kisika reducira i rastvara. Usljed stanovitih bakterija nastaje nitrifikacija uz pomoć N iz zraka. Humus daljom konačnom rastvorbom daje one spojeve, koji su za izgradnju i hranu biljke potrebni. Humus obogaćuje tlo sa mineralnim solima, daje tvrdo vezanom tlu raztresitost, pjeskovito tlo naprotiv veže, povećava poroznost, poboljšava kvalitet tla. Humus omogućuje što veće primanje vode u tlo i što duže zadržavanje te vode i vodenih para, dakle, povećava sposobnost apsorpcije i zadržavanja vlage. Tic sa humusom može bolje da se zrači. Humus izjednačuje i neutralizira ekstremne utjecaje temperatura, koji su baš veliki na slanicama, gdje su temperature u ljetu vrlo visoke, a u zimi vrlo niske. Humus zadržava i potrebne hranive materije tla, kreč, kalij, fosfornu kiselinu. O utjecaju humusa kao pokrova na slanicama već je govoreno kod sprečavanja izdavanja vlage pokrivanjem. Kemijska svojstva tla su od vrlo važnog utjecaja na uzgoj drveća. Slanice imaju u sebi svih mineralnih spojeva, koji su za uzgoj drveća potrebni, samo ovi nijesu uvijek u takovom stanju i formi, da bi ih biljke mogle primiti i korisno upotrijebiti, kako je o tome govoreno. Drveće potrebuje manje hranivih materija iz tla, nego agrikulturne biljke. Potreba mineralnih hraniva u tlu za starija je drveta mnogo manja nego za šumske biljke. Mlade biljke trebaju kud i kamo više fosforne kiseline, kalija i nitrogena, nego starija drveta, naprotiv starija drveta; treba;u više kreča. Ako mladim biljkama dodamo suviše kreča, mogu se i posušiti. Od hranivih česti najveći se dio upotrebljava na izgradnju i proizvodnju lišća, dok za deblo vrlo malo, pa je zato i razumljivo, zašto je potrebno, da u tlu napose na slanicama bude što više listinca i pokrova odnosno humusa, i da se ti organski otpaci ne odnose sa tla. Pomanjkanje potrebnih mineralnih hranivih česti nadomještamo đubrenjem. Tako sa stajskim đubrom, kompostom i osokom dodajemo tlu sve kemijske spojeve, koje treba biljka za izgradnju (azot, kalij, fosfornu kiselinu i ponešto drugih spojeva). Nedostatak kreča, koji je vrlo važan na slanicama, jer omogućava stanovitu poroznost, i koga drveće dosta treba za svoj razvitak, nadomješćujemo dodavanjem krečnoga đubra, praha, mulja ili donošenjem donjega sloja tla (bogatoga u kreču) na površinu. Nedostatak u pojedinim mineralnim spojevima nadomješćuje se dodavanjem dotičnog umjetnog đubra. Još do sada nije poznat kemijski proces i način, na koji se mogu potrebne mineralne soli na slanicama dovesti u takovo stanje i oblik, da bi bili lako prihvatljivi kao hrana. Neki pokusi sa kiselinama dali su dobre rezultate, ali ograničene na vrlo male površine. M9 |