DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 30 <-- 30 --> PDF |
prahom, da bi koloidi ostali u koaguliranom stanju. Ovo, što je rečeno za pseudokserofitno drveće, ne vrijedi svagdje i za kserofitno drveće, pošto ono može podnijeti sušu i ne treba mu puno vlage ili se može za razvitak zadovoljiti i minimumom vlage, pa neko drveće može da uspijeva, a da i ne probija kroz tvrdi sloj, na pr. Pirus piraster na lili b. r. Horizontalno rasprostiranje i razgranjivanje žilja zavisi od vrste biljke od količine vode u sloju, u kome se ta biljka razvija, od količine vode, koja je biljci potrebna, od anatomske građe biljke i sposobnosti upijanja (absorpcije) vode, od načina uzgoja i obrade tla, te od boniteta tla. Gdje ima dovoljno vlage, ne mora drveće puštati duboko žilje. U koliko biljka na lošoj slanici ne može da dospije do sloja vode s pomoću vertikalnog žilja, to ona nastoji da .razvije što bogatije horizontalno žilje, da bi mogla doći do najpotrebnije vlage i hrane. I horizontalno rasprostiranje žilja pada po malo sa bonitetom tla, ali je razmjer između projekcije žilja i krošnje to veći, što je zemljište lošije. Time se može razumjeti činjenica, da biljke na lošem tlu zahtijevaju za svoj razvoj veći prostor. Daljina sadnje utiče na horizontalno rasprostiranje žilja, jer gusto posađene biljke mogu do stanovite granice r.izviti horizontalno žilje i onda pokazuju veću tendencij;u za vertikalno razvijanje. Što je žilje gušće, to je manje rasprostranjeno. Najraširenije; žilje ima u prvo doba tamariks, kanadska topola i brijest. Drveće sa izrazito dubokim srčanim žiljem, koje nije mnogo prikraćivano nema veliko postrano žilje, kao hrast i američki orah. Ako promatramo žilje biljki kod djelomične obrade ili vanjskih redova do neobrađenoga tla, to vidimo, da se horizontalno žilje razvija barem u početku samo u obrađenom zemljištu. Ako promatramo međusobni odnos i razvoj žilja mješovitih sastojina (miješanih vrsta drveća), vidimo, da se žilje pojedinih vrsta bolje i jače razvija na štetu drugih vrsta. Na pr. na istom tlu posađena kanadska topola među redovima eleagnusa izgubila je za vrijeme suše u 1928 god. 96% lišća, među redovima sofore samo 68%- Uzrast u visinu i širinu isto je bio u prvom slučaju mnogo manji. Od pomenute kanadske topole među soforom u proljeću 1929. god. istjeralo je 44.7%, među eleagnusom samo 6.6%, dok se drugo osušilo. U ovim primjerima ne može biti govora o oduzimanju svijetla (da bi možda zato biljka uginula), jer redovi nijesu zatvoreni, a do sklopa bi još dugo trebalo. Ovdje se osušilo najprije lišće i izbojci na vrhu, a kod zasjenjivanja bi trebalo, da se najprije osuši i opadne donje i postrano lišće i izbojci. Ako međutim sada promatramo žilje, to vidimo, da je žilje kanadske topole među soforom dobro razvijeno, među aleagnusom spram prvoga vrlo slabo. Međutim je eleagnus razvio jako žilje, pa na taj način oduzima svu vlagu i hranu iz tla — slučaj, kada nisko i neznatno drvo, koje sporije raste, uguši visoko drvo, koje brzo raste. Nadzemnoj borbi drveta za opstanak na lošemu tlu, kao što je slatinasto, prethodi uvijek borba ili konkurencija žilja i ugušivanja pojedinih vrsta drveća. Pobjeđuje uvijek ona vrst drveća, koja ima manje zahtjeve na fizikalna i kemijska svojstva tla. Red maklure među maklurom i soforom bio je veći i razvijeniji, nego red maklure među redovima brijesta. Brijest među brijestom bio je razvijeniji nego brijest među tamariksom. Hrast je bio među redovima hrasta razvijeniji nego među redovima američkog jasena. Ove činjenice treba držati u vidu kod osnivanja mješovitih sastojina na slanicama. Kod 448 |