DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 28 <-- 28 --> PDF |
sve bez razlike, bilo ono dubokoga ili plitkoga žilja, nastoji da sa svojim žiljem već prvih godina dospije do stalno vlažnoga sloja zemlje, da bi dobilo potrebnu vodu, u koliko mu uspijeva svladati, otpor i proći kroz tvrdu ploču. Sloj se vode već prema visini terena nalazi između 3 i 5.5 m dubine. Tvrda se ploča nalazi između 60 i 120 cm dubine. Za prolaz žilja kroz obradivi sloj treba vrlo kratko vrijeme, za prolaz kroz ploču treba razmjerno najviše vremena, dok za put ispod ploče do vlažnoga sloja treba žilje razmjerno kratko vrjieme. Tvrdoća ploče zavisi od tvrdoće, vezivosti, suhoće´ slanice, od koncentracije soli i pomanjkanja oksigena. Što je tlo gore, to žilje teže prolazi i probija tvrdu ploču i treba mu za to duže vremena ili je uopće ne može probiti. Na vrlo rdavom tlu slanica uspijevaju tek neke vrste drveća, da sa žiljem prođu kroz ploču, dok to druge vrste ne mogu. Iz ovoga se svega vidi, da na dubinu žilja u prvom redu utječe bonitet tla i onda tek sama vrst drveta. Donosimo slike o ispitivanju žilja mladih biljki na raznim bonitetima slanica od Dr. Magyar a Pal a u »Šumarskim pokusima« od 1929 god. (Gyökervizsgalatok csemetekerti es szikes talajbari, Erdćszeti kisérletek 1929) o vertikalnom prodiranju i horizontalnom širenju žilja kod svake vrste drveta, te o uplivu obrade i presađivanja biljki. Žilje i krošnja predočeni su u projekcijama. Broj u zagradi znači ukupnu starost sadnice.* Vertikalan je razvoj žih´a kod pojedinih bonitetnih razreda i pojedinih vrsta ovaj: Na najboljem tlu slanica, u šumskom rasadniku, gdje je dosta plodna i rastresita ilovača, iz zasijanoga sjemena razvite sadnice nakon jedne godine postigle su dubine: bagrem 232 cm (u širinu 105 cm), hrast 142 cm, sofora 120 cm, amorfa 120 cm, američki jasen 118 cm, eleagnus 115 cm, gledičija 100 cm. Sofora je nakon dvije godine dostigla dubinu od 236 cm. Žilje kod mladih biljki iz reznica nakon jedne godine bilo je: kod Tamarix odessana 260 cm, kod T. tetrandra 180 cm, kod kanadske topole 150—!210 cm, kod eleagnusa 140 cm. Nakon dvije godine postigao je Tamarix odessana dubinu od 483 cm, a T. tetrandra dubinu od 248 cm. Iz slika se vidi, da se žilje tamariksa razvija više prema dolje, žilje kanadske topole najprije postrance i onda prema dolje, dok žilje eleagnusa čini među ovima dvjema sredinu. Nema uvijek najveća sadnica i najdublje žilje, kako se to vidi i iz slika. Visina nadzemnog dijela zavisi od prilika i mogućnosti ishrane. Može se reći, da najviše sadnice imaju najrazvijenije postrano ´žilje. Na primjer ako promatramo soforu, vidimo, da joj je nadzemni dio slabo razvijen, jer nema postranoga žilja, makar da ide duboko i da ima duboku srčanu žilu. Iz slika vidimo, da biljke već u jednoj, godini razviju tako duboko žilje, da ih sa svim žiljem ne možemo izvaditi, nego žilje moramo prikratiti na 30—40 cm. Kod vađenja gube jednogodišnje sadnice oko 1/3—2/3 žilja, 2-godišnje 1/2—9/10, sadnice iz reznica 3/4—9/10 žilja. Nastaje pitanje, da li to prikraćivanje žilja ide na štetu kasnijega presađivanja i razvitka biljke. Iz tako prikraćenoga žilja kod presađivanja ili rasađivanja tjera gusto žilje u oba smjera. Duboko žilje ne može u tom slučaju tako brzo postići potrebnu dubinu, ali masa i količina žilja bude još i veća. Presađivanjem i rasađivanjem daje se biljci rjeđi smještaj, veći prostor za razvoj žilja, koje se sada može samostalno * Iz tehničkih razloga morale su se slike izostaviti. Uredništvo. 446 |