DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 27 <-- 27 --> PDF |
povrća, a u drugom redu u cilju sprečavanja isparivanja vlage. Pokrivanje se vršilo papirom. Opiti su dali dobre rezultate, jer ne samo da trava i korov nijesu toliko rasli, nego je i vlaga bila mnogo obilatija i hranivi se kemijski spojevi nijesu tako brzo gubili i rastvarali. Troškovi su bili manji. Uzgojeno povrće bilo je vrlo dobro. Na vrlo lošim slanicama posjedniku ima da bude prvi cilj,, da tlo popravi prelaznim (zaštitnim) uzgojem onakovoga drveća, koje listincem daje tlu pokrova, a humusom ga obogaćuje, da bi kasnije bilo sposobno za uzgoj i vrednijega drveća. Slanice se u prvom redu počnu popravljati, kad se uslijed sklopa, zasjedne drveća i pokrova tla prestanu naglo isušivati, pa tada mogu zadržavati vlagu i obogaćivati se u mineralnim spojevima. Obradu, rastresivanje, rahljenje i pokrivanje tla treba po mogućnosti uvijek provoditi nakon kiše, kako bi tlu sačuvali što više vlage. Suvišnu vlagu u udolicama treba potrebnom kanalizacijom odvesti. Podizanje ili osnivanje šuma na slanicama, na kojima šume nije bilo, redovito se i uspješno može (kako smo naveli) samo onda izvoditi, kada se tlo za sadnju prethodno obradi i usitni i mlade kulture do postignuća sklopa okopavaju. Ako smo već zbog/ izvjesnih prilika prisiljeni, da sadimo sadnice ili reznice u neobrađeno ili samo djelomično obrađeno tlo, (kao na pr, na m´estima, gdje voda periodički stoji u jeseni i proljeću), onda takove kulture treba barem ili naknadno uzorati i zagrnuti zemljom ili prostore oko sadnice pokriti zemljom, šljakom ili vapnenastim prahom odnosno muljem. Zagrtanje uopće služi i za pokrivanje i za rahljenje tla. Iz biologije slanica znamo, kakovu vlagu, tvrdoću i rastresitost imaju pojedini slojevi slanica. Najjasniju ćemo sliku međutim o tome dobiti, ako ispitujemo žilje pojedinih vrsta bilja, dotično drveća. Moć otpornosti žilja pojedinih vrsta, svladavanje otpora i prodiranje u dubine dati će nam odmah i jasnu sliku o tome, koju ćemo vrst drveća i na kome bonitetu slanica moći najuspješnije saditi. Žilje je organ, koji se brine o vodi i hranivima, učvršćuje biljku za tlo i vodi u prvom redu borbu za opstanak. Uginuće pojedinih biljki pripisuje se uvijek u prvom redu utjecaju svijetla, i ako to nije uvijek tačno, a pogotovo ne ondje, gdje imamo posla sa mršavim tlom. Kod iste klime, istih uzgojnih načina i operacija isto drvo treba na mršavijemu tlu više prostora, ne zbog svijetla, nego zbog žilja, da bi ono u takovom tlu moglo naći vodu i hranu. Na boljemu je tlu žilje gušće i više razgranjeno, na mršavom duže i mame razgranjeno. U suhom mršavom tlu razvija se razmjerno veća količina žilja na štetu gornjega nadzemnoga dijela, da bi gornji dio mogla ishraniti. Opadanjem boniteta opada ponešto i količina i veličina žilja, dok odnos ili omjer između žilja i krošnje jako raste. Volumen zemljišta, dokle i kuda žrlje dospijeva, zbog toga je važan, što sadrži potrebnu vodu i hranu. Klasificiranje žilja drveća kod nijednog se autora ne podudara. Razlog je taj, što je svaki ispitivao žilje istoga drveta na raznom tlu. Ako ispitujemo žilje jednoga te istoga drveta na raznim vrstama tla i žilje raznih vrsta drveća na jednome te istome tlu, to ćemo se osvjedočiti, da se žilje jedne te iste vrste drveta na raznim vrstama tla mnogo više razlikuje jedno od drugoga, nego žilje raznih vrsta drveća na jednome te istome tlu. Ovo se osobito dobro vidi kod slanica, jer drveće 445 |