DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 26     <-- 26 -->        PDF

tanja kod repe nije bilo niti je ona mogla dati ikakovu zaštitu mladim
biljkama, te što repa ide dosta duboko i treba joj dosta vlage i hrane.
Razlika je u visini bila 20—30 cm. Kulture među strnim žitima skoro
su se sve posušile. Druge godine u kulturama, gdje je među redovima
sijan kukuruz i zemlja rastresivana okopavanjem, bagremove su biljke
bile za 0.50—1 m više od biljki odnosno kultura, među kojima su bile
posijane žitarice i tlo se nije rahlilo, a za 0.20—0.50 m više od kultura,
među kojima je sijana i uzgajana repa. Dapače sa nekojih je biljki među
strnim žitima druge godine, kad su ova maknuta, opalo i lišće, pa poslije
na novo počelo tjerati, kad je u jesen pala kiša.


Kad vidimo, od kolike je važnosti potpuna obrada i hranjenje tla
za uzgoj i njegu mladih kultura, pitat ćemo se, u čemu se faktično očituje
taj toliko blagotvorni utjecaj? Obradom i rastresivanjem postizavamo
to, da tlo ne bude tvrdo, kompaktno, nego da bude mekše i time
omogući prodiranje žilja; postizavamo, da tlo bude sposobno za primanje
vlage, koju dobiva od oborina, da tu vlagu što bolje primi i zadrži,
konzervira i korisno upotrijebi. Rastresivanjem (rahlenjem) poremećujemo
kapilare, kroz koje bi tlo vodu brže ispuštalo. Obradom i
rastresivanjem uništavamo i svu travu i korov, koje oduzimaju tlu i
onako malu zalihu hranivih česti i vlage. U prisuću vlage biljke će moći
dobiti i potrebne soli za svoj razvitak, koje su u vodi i ugljičnoj kiselini
topive. U prisuću vlage moći će se korisni mikroorganizmi, gljive
i bakterije razvijati i vezati nitrogen iz zraka, dakle izbjeći će se sterilizacija
tla.


Sasvim je po sebi razumljivo, da će dublja obrada sa rastresivanjem
tla biti i za uzgoj mladoga drveća bolja, jer će žilje moći dublje
prodirati u zemlju. U šumskim rasadnicima i u voćnjacima treba tlo
pored toga meliorirati na već opisane načine i dubriti, pa ćemo na taj
način postići i veću poroznost i veće prisustvo mineralnih hraniva.


Sprečavanje isparivanja dotično isušivanja tla može se postići i
pokrivanjem. Ako obrađeno zemljište pokrijemo slamom, pozderom i
kukuruzovinom, nepregorjelim slamnatim đubrom ili listincem, otpacima
ili i samom žutom) zemljom, zadržati ćemo tlo u svježem stanju, jer
se površina neće raspucati, tlo se neće isušiti, a zapriječiti ćemo donekle
i razvijanje trave i korova. Pokrivanje tla zapravo je imitiranje prirode,
koja tlo pokriva listincem, ali koga na ovakovim golim površinama
u početku nema. U ovakovim slučajevima mogu kulture da se okopavaju
i manje puta. Prilikom ukopavanja pokrov se makne i poslije opet
razastre. Pokrivanje tla u proljeće, tokom mokrog perioda, nije nužno.
No prije prelaza iz mokroga u suhi period treba tlo pokriti po mogućnosti
nakon kiše i rahlenja tla, jer će se na taj način dugo vlaga moći zadržati
u tlu za vrijeme suhoga perioda. Qd;e su se iz pomanjkanja sredstava
morale saditi biljke u djelomično; obrađeno tlo, ondje će još najbolju
zaštitu od suvišnoga isparivanja dati pokrivanje tla Ovakovo pokrivanje
tla, u koliko se ne da; primijeniti baš u šumskim kulturama,
svakako se isplati kod uzgoja sadnica u šumskim rasadnicima i kod
sadnje voća. Mokro se tlo ne smije pokrivati, jer pod njim ostaje duže
vremena žitko blato, a bez ikakova poroziteta i aeracije.


U Americi se u najnovije doba provode pokusi u vrtljarstvu sa
pokrivanjem tla između redova, u prvom redu u cilju sprečavanja rašćenja
trave i korova, s time u vezi i smanjenja troškova oko uzgoja


44é