DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 25 <-- 25 --> PDF |
sasušuje i za vrijeme suše obrađeno od neobrađenoga odjeljuje, pa Zilie sadnica ne može da prodire u neobrađeno tlo, te se sadnice kasnije sve osuše. Gdje je to moguće, dobro je za ljetnih suša (periodično, vrlo kratko vrijeme) vodu, već prema vrsti drveta, koje smo posadili, umjetno dodavati kulturi. Po Wohltmannu je umjetno natapanje, polijevanje ili prskanje bezuslovno potrebno za uspješan uzgoj bilja u toplim zonama. Polijevanje i natapanje se izvodi na bugarski način ili ručno, a prskanj,e ili ručno ili sa umjetnom kišom, kako je to već pomenuto. Glavni je cilj polijevanja postizavanje veće zasićenosti zraka vodenim parama i time manje isparivanje iz zemlje i manja transpiracija vode. Polijevanje se mora izvoditi na većim površinama, da bi se osjetio povoljan utjecaj, jer se voda sa malih površina vrlo brzo ispari, kao što je to kod zalijevanja voća i drveća oko kuća. Da se vlaga ne bi brzo gubila, mora se zemljište poslije polijevanja rastresti. Uzgoj i njega mladih kultura na slanicama prvih godina, a poglavito prve godine odnosi se na sprečavanje isparivanja tla i na održanje rastresitosti tla okopavanjem. Poslije dobre pripremne obrade tla, sadnju sadnica možemo skopčati sa uzgojem poljoprivrednih biljki, koje se okopavaju među redovima sadnica. Za ovo se mogu upotrijebiti okopavine: kukuruz, šećerna i stočna repa, krumpir, mak i si. Najbolji je kukuruz, jer je kod njega rahlenje tla potpuno i jer se kukuruz ogrće, a ogrtanje kultura na slanicama u formi gredičaste obrade pokazalo se kao najbolji način uzgoja. Na koncu kukuruz daje i zasjenu biljkama prve godine, pa biljke medu kukuruzom vrlo dobro napreduju. Uporedo sa okopavinama okopavaju se u proljeće uvijek i mlade biljke. U koliko kopnja okopavina ne bi pala u mjesece juni, juli i avgust, to bezuslovno treba mlade biljke još najmanje jedared okopati u mjesecu julu. Ako j,e to moguće dvared učiniti, to bolje. Ako želimo da uzgojimo što prije i što bolju sastojinu i ako nam je to moguće, treba mlade biljke okopavati ne samo prve, nego i slijedećih godina, sve dotle dok se ove ne sklope i tako (zasjenom i pokrovom) ne zaštite tlo od izdavanja vlage. 1 slijedećih godina treba po mogućnosti sijati okopavine i zajedno s njima okopavati i kulturu što češće, to bolje. Osnivati kulture na slanicama sa strnim žitima nije dobro, jer će od posađenih biljki vrlo malo ostati primljenih, dok će se druge osušiti. Biljke se spočetka prime, dok su žitarice još niske i tlo svježe, poslije (nastupom suše) uginu, jer se ne okopavaju i jer ih žitarice djelomično i uguše. Kada se košnjom strnih žita biljke oslobode, a kako su se one slabo ukorijenile i primile, kako je temperatura vrlo velika, kako tlo izda i zadnju vlagu za same žitarice, koje trebaju mnogo vlage, to se najveći dio mladih biljki osuši. Nećemo mnogo bolji uspjeh postići ni onda, ako u strnim žitima same biljke okopavamo, jer djelomično okopavanje pomaže vrlo malo. Od kolike je važnosti obrada i okopavanje kod osnivanja kultura, navesti ćemo jedan primjer. Bagrem posađen na obrađenim slanicama 1930 godine, okopavan zajedno sa kukuruzom preko godine, odlično se primio i vegetirao sve do u kasnu jesen. Dijelovi kultura sa šećernom i kravjom repom, te sa krumpirom dobro su se primili, ali kulture nijesu bile tako lijepe, kao one sa kukuruzom, iz razloga 1.) što se ovdje košnja mogla provoditi samo s motikom, a ne sa plugom i motikom, 2.) što zagr 443 t |