DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 9 <-- 9 --> PDF |
vrlo malim površinama, dotle su ovakovi dijelovi vrlo česti, suvislizauzimaju najveći dio slanica. Ove se slanice nalaze u glavnom na ilovastom zemljištu, a tek nešto na pjeskovitom. Karakteristika sodinih slanica je, kao i kod drugih, aridna klima i s tim u vezi suho tlo. Odvodnjavanje pospješuje isušivanje tla, pa se na mjestima, koja su odvodnjena, nalazi i više slanica. Odvodnjavanje djeluje još gore, kad su i donji, dublji slojevi tla (temeljni ili osnovni dio, zdravica) također isušeni. Naravna je posljedica svega toga. da se stvara neplodno zemljište, na kojem u proljeće još i mogu da tjeraju nekoje trave, ali se te preko ljeta sasvim osuše. Ovakovo je tlo vrlo tvrdo, vezano, kompaktno i nepropusno, više puta kao beton. Vodu i vlagu ovakovo tlo vrlo teško upija ili nikako, pa se voda u udubinama sakuplja u bare. Ono tlo slanice, koje se obrađuje i na njemu stoji dugo voda, pretvori se u dubini od 10—15 cm u rijetko blato, ispod koga odmah nastaje opet tvrdo tlo. Ovo se blato vrlo teško sasušuje. Boja je tla na površini počam od bijele do crne. Bijeli su dijelovi sasvim neplodni, a boja im potječe od bijeloga ispranoga pijeska. Tlo s crnim pokrovom je plodnije. Na pjeskovitoj se slanici stvara u stanovitoj1 dubini nepropusna naslaga pješčanoga vapnenca u koloidnom stanju, koji nastaje pod utjecajem ugljične kiseline, dovedne ekshalacijom plinova iz zemlje. Dubina je vrlo različita, negdje se nalazi sasvim pri površini, a negdje u dubini od 2—3 m. Glavni je materijal ovoga vapnenca kalcijev i magnezijev karbonat sa malom primjesom željeznoga karbonata i sode, koji vežu pijesak poput cementa. Ovakovi se slojevi (ploče) stvaraju u isušenim barama i jezerima sa bijelom bojom vode. Tanje naslage ili ploče pješčanoga vapnenca nalazimo i na nanesenim višim dijelovima pijeska, pa i na živom pijesku. Ovdje je on stvoren iz grubljega pijeska i vapnenca, koji se izlučio uslijed vlage tla pomoću ugljične kiseline još u doba, kad je te prostore pokrivala šuma. Na živom pijesku ovakove vapnenaste grude (šljunak) vode po Ajtajiu i Vagneru svoje porijeklo od jedne vrste mahovine, oko koje se uslijed ispuštanja ugljične kiseline i vlage izlučivao vapnenac i stvarao oko korijena male stupce, slične valjku. Kad vjetar otpuhne ostali lakši pijesak, to ovakovi mali komadi padnu i tako se gomilaju. Na ovakovom zemljištu mogu da uspijevaju Juniperus communis, Helianthenum fumana, Dianthus Serothinus i dr. U predistorijsko doba sadanja formacija zemaljske kore nastala je djelovanjem vulkana i tektonskim pomjeravanjem, upadanjem i izdizanjem pojedinih dijelova. Ovakav sastav tlo je dobilo iz donesenoga praha, mulja i organskih spojeva. Prije naseljavanja i odvodnjavanja bile su, radi humidne klime, više površine obraštene šumom, niže su se nalazile pod vodom i bile obraštene močvarnim biljem, pa se prema tome mogu ilovaste slanice podijeliti na slanice u udubinama, slanice na nižim i slanice na višim mjestima. üdje je stajala voda, nastalo je (iz praha, koji je pao, iz anorganskih dijelova tla i organskih dijelova bilja i životinja) tresetno blato. Ovo se blato uslijed suhe klime kasnije, preko zime, smrzlo i raspalo, pa su ga onda proljetni jvjetrovi raznijeli ili ga je voda saprala u niže1 dijelove, tako da je na tima mjestima ostala na površini samo ilovača, koja je poslije postala slatinasta i neplodna. Naprotiv gdje je voda duže vremena ostala i sporo se povlačila, kao u jezerima, ostala je crna zemlja sa vapnencem, koju vjetar nije mogao odnijeti. Ovakova jezera kadšto obrub 363 |