DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Pod utjecajem drugih mikroorganizama, gljiva i bakterija sa dosta vode,, a bez pristupa zraka nastaje redukcija, odnosno denitrifikacija, iz nitrata nitriti. Salitru, koja se prije pojavljivala na površini, skupljali su i upotrebljavali za razne svrhe. Kod nas se nalaze sajitrena zemljišta oko Tise, oko Kanjiže. Čoke, Ade iza Velikoga Bečkereka, oko Elemira, Beodre, Alibunara i oko Titela. Sol se pokazuje na obalama močvara. Prije prelaza na opis sodinih slanica spomenuti ćemo, da se soda u prirodi stvara: 1.) Rastvaranjem natrijevih silikata sa ugljičnom kiselinom. 2.) Rastvaranjem kuhinjske soli kod visoke temperature sa vodom i spajanjem natrija sa ugljičnom kiselinom. 3.) Spajanjem rastvorina glauberove soli (Nas SOt) sa vapnencem (.....) uz slobodnu ugljičnu kiselinu. 4.) Iz organskih rastvorina, u kojima ima natrijevih soli i plinova iz zemlje, koji sadrže sumporni hidrogen, stvaraju se natriievi sulfidi. Natrijev sulfid i željezni karbonat rastvaraju se, te daju Na2 C03 ili sodu i željezni sulfid. 5.) Iz amonijeva karbonata i kuhinjske soli ili glauberove soli stvara se soda i amonijev karbonat, odnosno sulfat. Jedan vrlo mali dio sodinih slanica izlučivao je, pa još i danas izlučuje na površinama sodu, a ponešto i drugih soli. To su mjesta pod vodom, koja se preko ljeta osuše, a u glavnom zapremaju pjeskovite dijelove. Ovakova mjesta, koja produciraju sodu, redovito su nastala ekshalacijom plinova i upadanjem pojedinih dijelova zemlje. Ove udubine sakupljaju vodu za vrijeme mokroga perioda (kad ima oborina) i tako nastaju jezera, bare i močvare. U njiima se nalazi ili bijela ili crna voda. Bijela voda potječe od kalcijevog i magnezijevog karbonata, koje je rastvorila ugljična kiselina, a ova je opet postala iz plinova, koji dolaze putem ekshalacije i vode. Ova su jezera, bare i močvare neplodni, a kad se za vrijeme suše osuše, onda se na dnu ´iskristalizira soda, natrijev mono- i bikarbonat. Rastopljene se kristalne soli iz poroznih tijela, dakle prilikom isparivanja vode iz ovakovih jezera ili bara, povuku iz kapilara tla na površinu i tamo kristaliziraju, kad se sva voda ispari. Tada ne ostane u tlu soli. U zemlji se najbrže može da giblje soda, onda kuhinjska sol, te na koncu sulfati. Soda najprva dođe gore, peptizira koloide, zatvori pore i postane jedna nepropusna masa. Druge soli, jer se sporije giblju, ostanu u koaguliranom stanju ispod nepropusnoga sloja. Kod jezera, bara i tla sa koloidnim neporoznim sastavnim dijelovima soli se ne kristaliziraju. Druge vrste jezera jesu jezera sa crnom vodom, koju boju dobije voda od rastvora raznih organizama, koji žive u jezeru (trava, insekata) i od željeznoga sulfida. U ovakovim jezerima ima najviše sulfida i sulfata. Nakon isušenja ovakovih jezera sa koloidnim sastavnim dijelovima tla nema soli na površini, nego su one 40—60 cm u dubini. Mjesta sa slanim jezerima i gdje se pojavljivala ili možda još i sada pojavljuje soda ili soda i sulfati, ima ponešto oko Deliblatskoga pijeska, kod Alibunara, Dubovca i Petrovog sela kod Subotice (Palić jezero), uzduž Mostonge i oko kanala Kralja Petra. Treća grupa bile bi slanice ili slatine na suhim dijelovima: zemljište sa dosta sode, koja ne izbija na površini ,i sa puno neutralnih soli u donjem dijelu tla. Dok se druge vrste slanica nalaze mjestimično, rijetko i u 362 |