DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Pod utjecajem drugih mikroorganizama, gljiva i bakterija sa dosta vode,,
a bez pristupa zraka nastaje redukcija, odnosno denitrifikacija, iz nitrata
nitriti. Salitru, koja se prije pojavljivala na površini, skupljali su i upotrebljavali
za razne svrhe.


Kod nas se nalaze sajitrena zemljišta oko Tise, oko Kanjiže. Čoke,
Ade iza Velikoga Bečkereka, oko Elemira, Beodre, Alibunara i oko Titela.
Sol se pokazuje na obalama močvara.


Prije prelaza na opis sodinih slanica spomenuti ćemo, da se soda u
prirodi stvara:


1.) Rastvaranjem natrijevih silikata sa ugljičnom kiselinom.


2.) Rastvaranjem kuhinjske soli kod visoke temperature sa vodom
i spajanjem natrija sa ugljičnom kiselinom.
3.) Spajanjem rastvorina glauberove soli (Nas SOt) sa vapnencem
(.....) uz slobodnu ugljičnu kiselinu.


4.) Iz organskih rastvorina, u kojima ima natrijevih soli i plinova
iz zemlje, koji sadrže sumporni hidrogen, stvaraju se natriievi sulfidi.
Natrijev sulfid i željezni karbonat rastvaraju se, te daju Na2 C03 ili sodu
i željezni sulfid.


5.) Iz amonijeva karbonata i kuhinjske soli ili glauberove soli stvara
se soda i amonijev karbonat, odnosno sulfat.


Jedan vrlo mali dio sodinih slanica izlučivao je, pa još i danas izlučuje
na površinama sodu, a ponešto i drugih soli. To su mjesta pod
vodom, koja se preko ljeta osuše, a u glavnom zapremaju pjeskovite dijelove.
Ovakova mjesta, koja produciraju sodu, redovito su nastala ekshalacijom
plinova i upadanjem pojedinih dijelova zemlje. Ove udubine
sakupljaju vodu za vrijeme mokroga perioda (kad ima oborina) i tako
nastaju jezera, bare i močvare. U njiima se nalazi ili bijela ili crna voda.
Bijela voda potječe od kalcijevog i magnezijevog karbonata, koje je rastvorila
ugljična kiselina, a ova je opet postala iz plinova, koji dolaze
putem ekshalacije i vode. Ova su jezera, bare i močvare neplodni, a kad
se za vrijeme suše osuše, onda se na dnu ´iskristalizira soda, natrijev
mono- i bikarbonat. Rastopljene se kristalne soli iz poroznih tijela, dakle
prilikom isparivanja vode iz ovakovih jezera ili bara, povuku iz kapilara
tla na površinu i tamo kristaliziraju, kad se sva voda ispari. Tada ne
ostane u tlu soli. U zemlji se najbrže može da giblje soda, onda kuhinjska
sol, te na koncu sulfati. Soda najprva dođe gore, peptizira koloide, zatvori
pore i postane jedna nepropusna masa. Druge soli, jer se sporije
giblju, ostanu u koaguliranom stanju ispod nepropusnoga sloja. Kod jezera,
bara i tla sa koloidnim neporoznim sastavnim dijelovima soli se ne kristaliziraju.
Druge vrste jezera jesu jezera sa crnom vodom, koju boju
dobije voda od rastvora raznih organizama, koji žive u jezeru (trava,
insekata) i od željeznoga sulfida. U ovakovim jezerima ima najviše sulfida
i sulfata. Nakon isušenja ovakovih jezera sa koloidnim sastavnim dijelovima
tla nema soli na površini, nego su one 40—60 cm u dubini.


Mjesta sa slanim jezerima i gdje se pojavljivala ili možda još i sada
pojavljuje soda ili soda i sulfati, ima ponešto oko Deliblatskoga pijeska,
kod Alibunara, Dubovca i Petrovog sela kod Subotice (Palić jezero),
uzduž Mostonge i oko kanala Kralja Petra.


Treća grupa bile bi slanice ili slatine na suhim dijelovima: zemljište
sa dosta sode, koja ne izbija na površini ,i sa puno neutralnih soli u donjem
dijelu tla. Dok se druge vrste slanica nalaze mjestimično, rijetko i u


362