DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 6 <-- 6 --> PDF |
karbonata i sulfata (natrijev, kalcijev karbonat, magnezijcv sulfat, kalciiev sulfat) i drugih soli u manjim količinama. U jezerima ima mnogo ili sode ili glauberove soli (Na2 CO« ili Na2 S04). Ispiranje je u slanim zemljištima umjerenoga pojasa sa hladnom zimom nepotpuno, jer zimska i proljetna voda ispire soli i otprema ih sa površine u stanovitu dubinu (u drugi sloj) i tamo taloži, dok gornji sloj ostane neslan, jer ispiranje nastupom ljetne suše i naglim isparivanjem usljed velike topline, vjetrova i zračnih struja prestane. Soli se samo onda mogu pojaviti na površini (cvatu), ako je neki dio bio pod vodom ili je bio polijevan i naglo se osušio, jer se soli onda iskristaliziraju na površini. Slana se zemljišta u našem umjerenom pojasu dijele i prema vrsti tla: da li su na ilovači ili na pijesku. Ilovaste slanice uslijed uticaja sode izgube poroznost, jako su kompaktne i nemaju nikakove cirkulacije ni vode ni zraka; kad se osuše, raspucaju se. Kako je uvijek soda najgornja i kako sulfati i hloridi uslijed gubljenja kapilarnosti ne mogu doći na površinu, to ilovaste slanice nemaju nikada soli na površini. Sloj sa solima nalazi se u dubini od 60—130 cm. Na pjeskovitom tlu u udolicama i uvalicama nastalim uslijed nošenja pijeska vjetrom i vodom soli se spiraju i ovdje skupljaju, te na takovim zemljištima nakon nagloga isparivanja jezera i bara ostaje soda i na površini. Najvažniju ulogu kod rđavih svojstava slanih zemljišta igraju koloidi ili rastvorene čestice raznih rudača i organskih tvari, koje se nalaze u tlu. Koloidi imaju svojstvo, da ne difuziraju (tekućine ostanu svaka za sebe), ne dializiraju (prolaze kroz zidove pergamenta ili mjehura i tekućina postaje jednaka), dadu se disperzirati (mehaničko i molekularno dijeljenje). Ova svojstva nijesu kod sviju koloida jednaka nego čine neki prelaz od kristala ka koloidima. Suspenzijom nazivamo takovo disperziono stanje, kad je kruto tijelo dijeljeno u tekućini, a emulsijom, kada ie tekućina dijeljena u tekućini. Iz tekućina pomiješanih sa koloidnim tvarima i kristalnim solima izlučuju se ili ´koaguliraju koloidi. Koagulacija može biti i usljed dehidratizacije ili oduzimanja vode. Peptizacijom nazivamo rastvaranje koloida. Koloidi u koaguliranom stanju čine tlo propusnim za vodu, za zrak i za žilje; u peptiziranom stanju zatvaraju sve pore. Ako u tlu ima soli ili koloida, !koji priječe koagulaciju (kao na slanicama), t. j . da koloidi ne budu ni kemijski vezani ni mehanički izlučeni, nego rastvoreni, peptizirani, tlo ostaje neplodno. Koagulirani oblik koloida nazivamo gel, a peptizirani sol. Ako se koloidi poslije koagulacije i sušenja opet mogu dovesti u disperziono stanje, onda se zovu reverzibilni, a ako ne mogu, onda ireverzibilni (dakle vezani). Ako su koloidi ireverzibilni, onda nabubre u vodi i mogu da vežu hranive soli, ne rastvaraju se niti zatvaraju pore. Reverzibilni koloidi u tlu u proljeće hidratiziraju, stvaraju emulziju i zatvore pore. Ako se takovi koloidi osuše, stvaraju tvrdi i vezani sloj. Da bi tlo ostalo plodno i dobro, potrebno je, da od koaguliranih koloida jedan velik dio ostane ireverzibilan. M.ehanička sorbcija koloida je svojstvo, kada koloidi mogu da prime stanovitu boju ili stanovite tvari. Kemijska sorbcija, kada koloidi vežu stanovite soli i sačuvaju od ispiranja vode. Rudače i kamenje kod svoga rastvaranja daju baze i kiseline, koje se ponovno spajaju i daju nove spojeve, ali sada u drugom razmjeru i od toga nastaju razni stadiji i svojstva tla. Nauka o tim procesima naziva 360 |