DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Pominje zatim stroge odredbe zakona o šumama od 21. decembra 1929. godine u pogledu paše, koje su se morale ublažiti i odložiti za kasnija vremena. Odnosno vrsta, sa kojima se krš pošumljuje, primećuje, da himalajski i libanski kedar, koje je primetio na morskoj obali, nisu dovoljno proučeni, a da je atlaski kedar gotovo sasvim nepoznat kao vrsta pošumljavanja na kršu; »međutim ovaj poslednji naročito spada u vrste koje zaslužuju obzira i koje, dajući mnogo bolje drvo nego crni bor, davale bi svakako odlične rezultate na pogodno izabranim mestima.« »Ali pitanje egzota ovde je naročito delikatno zbog ekstremnog karaktera klime i hladnih struja, koje potiču od bure; dokaz je botaničko siromaštvo parkova i bašta na jadranskoj obali, gde su palme, mimoze, eukaliptusi, kazurine, pomoratide i limuni, pa i masline mnogo rede nego na našem primorju.« Pisac ovako završuje: »posao, pred kojim stoje pošumljivači krša, težak je i obiman; šuma napreduje vrlo sporo pojavljujući se ovde i onde u vidu malih ugasitih pega geometrijskih oblika na ogromnoj beskrajnosti besplodnog kamenja. Pre 1919. u Dalmaciji se dobilo obnovom i sadnjom više od 100.000 hektara; u Hrvatskoj je 9.500 hektara obnovljeno, a preko 2.000 hektara pošumljeno; u Bosni i Hercegovini mnogobrojne zabrane, iza kojih su došla potkresivanja, ostvarene su. Od 1919. do 1929. godine 11.600 hektara je -pošumljeno, 265.000 hektara zabranjenih za pašu polako se obnavljaju; proizvodnja rasadnika državne šumarske administracije popeta je na 20,000.000 biljaka godišnje. To je, naročito posle rata, jedan lep napor, ali se on mora još ozbiljno pojačati, ako se želi postići u roku od 50 godina, kako to zakon o šumama predviđa, da se povrati drvo na 500.000 hektara ogolelog krša, koji očekuje šumarsku vegetaciju, da bi se povratilo zelenilo i život.« Brošura je ilustrovana odličnim i vrlo jasnim snimcima iz hrastika i sa krša. Pisana jasnim i konciznim stilom, nadahnuta simpatijama prema zemlji i narodu, ali sa objektivnošću naučnika od ugleda, protkana podacima, ciframa, citatima i mišljenjima iz naše literature, puna analogije i poredenja sa pojedinim objektima i predelima Francuske, a uz stalno nastojanje, da se u naše posebne prilike, koje jednom zapadnom stručnjaku mogu više puta izgledati i nerazumljive, što bolje uživi, da ih razume i svojoj stručnoj javnosti učini razumljivim — brošura gosp. profesora Perrina je len propagandni esej za našu zemlju i naše šumarstvo, to pre što je naš sopstveni nacionalni stručnu napor posle rata reljefno istaknut. Ona predstavlja jednu sponu više za uzajamno upoznavanje i učvršćivanje naših međusobnih šumarskih odnosa. Mil. Manojlović. DRAGUTIN D. VESELI. Katekizam o lovstvu i ribarstvu. Ovo je šesti šumarski katekizam neumornog našeg katehete. Isti format, ista oprema, skoro ista veličina (200 str.) i isti cilj: da bude lagan i zanimiv udžbenik za neupućenog i idealan priručnik za šumara. Mislim, da nema nijednog čitaoca »Šum. Lista«, koji ne bi poznavao te zelene knjižice. Zato ni ova šesta sveska ne treba naročite preporuke, te bih se sigurno ograničio na ovih nekoliko redaka, da nisam mišljenja, da ova zadnja knjižica predstavlja posebnu (t. j . donekle i veću) vrijednost od 5 prijašnjih. Obzirom na tu posebnu vrijednost knjige hoću da uđem malo u detalj. Kao što je ispravno koaistatovao g. Dr. Marinović, postoje uglavnom (široko i općenito uzevši) dva »tabora ljudi, koji sasvim različito posmatraju lov; jedni vele da je to običan sport, a drugi se naprežu dokazujući da lov nije samo sport, već i jedna važna grana narodne privrede.« Sigurno i od šumara pripadaju jedni ovom, drugi onom taboru; šta više, šumaru je prosto pripadati istovremeno i jednom i drugom. Jer s jedne je strane sasvim prirodno, da je šumar i sa sportom vezan na šumu, a u šumi je moguća gotovo samo ta vrst sporta. Za njega je dakle lov običan sport: naj običniji i najshodniji. Pošto nadalje svaki šport krije u sebi nepoželjnu, ali neizbježivu hazardersku klicu, ne treba se čuditi, da baš među šumarima ima najstrastvenijih 405 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 52 <-- 52 --> PDF |
lovaca i — budimo posve iskreni i objektivni — ta je strast svakako ukusnija od emocija nogometaško« navijača. S druge -pak strane taj isti šumar može biti svjestan one važne uloge, koju bi lov mogao imati kod nas, kad bi sve ostale prilike bile za njega isto tako povoljne, kao što su povoljni prirodni uslovi. Zato velim, da šumar može biti i u jednom i u drugom taboru, ali ... najbolje je, da ne pripada ni jednom ni drugom, jer ima jedno treće stanovište, koje će možda više odgovarati općoj shemi nazora akademski obrazovanih šumara, u čijim se redovima najviše (u zadnje vrijeme skoro isključivo) regrutuju kadri odgajača i upravitelja šuma. Šuma je jedan složeni bio-socijalni organizam. Životinjski svijet, koji se nalazi u šumi, koji U svojim postankom i životom vezan na šumu, takode je jedan sastavni dio tog organizma. Šumar ne mora biti lovac, ali na pitanje »da li ima tetrebova u njegovoj šumi, kakvih i gdje« ne smije slegnuti ramenima: »to Vam neznam; nisam lovac.« Šumar smije i posumnjati u apsolutnu nepogrešivost nazora o lovu kao važnoj privrednoj grani, naročito u našim prilikama,* ali to ne smije biti razlogom, da Vam na p´tanje »da li tu ima kuna bjelica ili zlatica« odgovori: »to me ne zanima, jer ne smatram lov važnom privrednom granom«. Ne, ovakav se odgovor ne može čuti od pravog šumara. Njega sv e mora zanimati, što se dešava u šumi: i koliko prirašćuje jela u tom i tom odsjeku — i gdje ima najviše zečeva u njegovoj šumi — i izvozne prilike za izvjestan kompleks u uvali — i trag srne na grebenu kose — i stanje servitutnih potreba obližnjih sela — i godišnja šteta od vukova u njima — i medvjedi brlog i jastrebovo gnijezdo i mjesto mrijestenja pastrva. »Katekizam o lovu i ribarstvu« g. Veseli-a pruža nam odgovore na sva pitanja iz svoga područja. To nije samo katekizam, već jedna mala enciklopedija šumarske zoologije, lovstva i ribarstva. Autor nije napustio staru metodu obradbe pojedinih poglavlja, nego ju je još više dotjerao i nešto modificirao vodeći računa o predmetu, koji zauzima posebno mjesto u ciklusu šumarskih disciplina, a u izvjesnoj mjeri seže i izvan njega. Tih 200 stranica malog formata najpouzdaniji su vodič kroz životinjski svijet zelenog carstva, najvjerniji pomoćnik za onog, koji hoće da se snađe u njemu i da ga iskoristi. Autor nije podijelio svoj rad u veća poglavlja (prirodopis, lov, uzgajanje odn. zaštita korisne i tamanjenje štetne divljači), nego kod svake pojedine životinje temeljito obraduje: prvo — kak o izgleda , t. j . po čemu ćemo je poznati (glavna obilježja porodice, u koju spada, opis životinje same, način života, ishrane, parenja i t. d.); zatim — kako se lovi (odn. kako se tamani, ako je štetna) i naposljetku kako se) uzgaja i zaštićuje. Vodeći računa o neznatnom obimu knjige nije samo izabrao taj — rekao bih — najekonomičniji sistem obradbe, nego još pomno i dosljedno izbjegava sve što nije cd potrebe, na pr. sve što bi možda i spadalo u zoologiju, ali ne spada u lov u u zologiju ili sve što bi se inače ticalo lova i lovaca, ali ne spada u lovstv o kao nauku. Autor je pokazao, da umije da štedi ii kod slika. Naći ćete kod njega sb´ke skoro svih ptica grabilica, ali u obliku malih crnih, sasvim jednostavnih silhucta, t. j . baš u onom obliku, u kom se one prikazuju lovcu, lebdeći visoko i dugo na istom mjestu; baš po ovakvim silhuetama izvježbano oko mora poznavati i razlikovati pojedine vrsti. Dalja su poglavlja: lovačko oružje i oprema, lovački psi, prirodopis riba, vrsti ribolova, uzgoj raka i naše zmije otrovnice. Katekizam o lov. i rib. mora imati svaki šumar i lugar. Lovci će ga nabaviti i bez naše preporuke, jer to je jedina knjiga ove vrsti na našem jeziku. Naročito će dobro doći ova knjižica šumarskim pripravnicima — apsolventima Zagrebačkog fakul * U tom pitanju ima svakako još štošta neraščišćenoga (pa i u kulturnim zemljama). Tako na pr. u pogledu izrazitog pretstavnika »korisne« divljači — zeca — »računaju ...da je šteta koju on nanosi mnogo veća od koristi (Katek. D. Veseli-a, str. 62´). 406 |