DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 50 <-- 50 --> PDF |
dejstvo čoveka prekinulo ravnotežu u šumskoj asocijaciji; elemenat drvo modificiran je stvaranjem veoma čistih i pravilnih sastojina, a elemenat tlo iskvaren je kombino vanim dejstvom paše i uklanjanjem svih podstojnih jedinki različitih vrsta« — što se odazvalo na hrastovoj vegetaciji i »paraziti udružujući svoje dejstvo nalaze u takvim hrastovima lak plen.« Navodeći kao prilog takvom mišljenju, da medljika u dolini Adura nije imala tako razorno dejstvo i da su se hrastovi tamo pokazali potpuno otporni prema njoj, gosp. Perrin ovako zaključuje to poglavlje: »I zbog toga, kao i moj odlični kolega gosp. profesor Poskin iz Gembloux-a, smatram da mogu da se pridružim otvoreno mišljenju naših odličnih kolega i prijatelja iz Jugoslavije: samo sa jednim uzgojem prikladnijim, nego onaj u prošlosti, zakonima biljne biologije odbraniće se i spasti divni slavonski hrastici.« Interesa radi valja napomenuti, da je profesor uzgoja na poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Gembloux (Belgija) došao do sličnog zaključka kao i gosp. Perrin napominjući, da su mnoge hrastove sastojine u Belgiji bile napadane čak i više uzastopnih godina od raznih gusenica, ali, sem što je prirast bio smanjen, vitalitet tih sastojina ostao je netaknut.* Na taj način teza o sušenju hrastika, koju sa kolegom Lj. Markovićem zastupam od 1927. godine, a do koje je svojim posebnim i nezavisnim istraživanjima došao i gosp. profesor Dr. Dura Nenadić, dobila je merodavne i autoritativne potpore i od strane dvaju uglednih naučnika sa zapada. Poglavlje o kršu, koje nosi naziv Jugoslovenski Krš, razrađeno je dosta detaljno kako u pogledu tla, geološke podloge, klime, flore tako i u pogledu tipova šuma i pošumljavanja. Pri tome se pisac služio i našim domaćim publikacijama i brošuiama (gg. Ugrenovića, Balena, Adamovića, Horvatića, Gračanina, Ž. Miletića i t. d.). Podaci crpljeni iz ovih iizvora protkani su mnogobrojnim ličnim i opažanjima i poredenjima. Govoreći o kraškim prašumama pisac iznosi podatke o strukturi tih šuma, u koliko ih kod nas ima. O izgledu i formi tih šuma deli mišljenje profesora Denglera iz Ebersvalda, da u prašumi vlada izvesna naizmeničnost između dva klasična oblika, visoke pravilne i preborne šume, jer priroda ne zna za uaše šematičke koncepcije o pravilnoj i prebornoj šumi, ona se ne ukalupljuje ni u jedan ni u drugi oblik; u jednoj nepravilnoj sastojini ostavljenoj samoj sebi najviša stabla rastući snažnije nadvlađuju ostala, koja prestaju rasti ili iščezavaju i šuma dobija pravilan izgled; kada se zbog starosti ili raznih slučajeva ta pravilna šuma proredi i progali, stabla, koja su ranije postojala pa zakržljala, razvijaju se, podmladak se pojavljuje, sastojina dobija nepravilan oblik, dok se najsnažnija stabla besprekidno ne sklope; taj ciklus je stalan i beskrajan. Prelazi posle toga na iskorišćavanie i prođu tih šuma, pa dodiruje i bosanski način prodaje putem dugoročriih ugovora naglašujući, da je najveći deo ovakvih prašuma (u koliko ih u pravom smislu te reci ima) u Bosni. Iznosi i rezultate revizija ugovora u 1929. godini. Posebno se tretiraju šume ogolelog krša (koje odgovaraju prvim trima zonama Adamovića), karstne šume po Beku, i šume crnoga bora. Odeljak o pošumljavanju krša obuhvata botanički i geološki reljef i pejzaž krša, pitanje paše, istorijat pošumljavanja i zakonodavstva, koja su služila tome cilju do današnjega zakona o šumama, zatim tehniku, vrste i uspeh pošumljavanja. Govoreći o pašarenju pisac uočava, da svi ti kršni tereni primaju više blaga, nego što mogu ishraniti; to je pašarenje nesumnjivo jedan od glavnih krivaca za sadanju žalosnu situaciju krša i ono ostaje najaktivniji činilac karstifikacije novih prostora. * Les Futaies de Chene de Slavonie, Extrait du Bulletin de la Société Centrale Forestiere de Belgique, Bruxelles 1931. 404 |