DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 4 <-- 4 --> PDF |
privredom, pa zato nećemo govoriti samo o podizanju šume ili zašumljivanju ovakovih zemljišta, nego i nešto o uzgoju voćaka na slanicama. Da bi se mogao razumjeti način uzgoja drveća na slanicama, potrebno je u kratkim crtama kazati, što su to slanice, kakova su im svojstva, kako nastaju i kako se poboljšavaju. T r e i t z Peter , mađarski agrogeolog kaže za slanice (u svom djelu »A sos es szikes talajok természetrajza«) otprilike ovo: Slanim zemljištem nazivamo ono tlo, u kojemu su u vrlo velikoj količini nagomilane razne vrste soli, koje se u tlu za suvoga vremena kristaliziraju. Jezera i bare na ovakovom zemljištu uvijek su slane, bunari i izvori često. Slana zemljišta označuje uvijek halofitna flora, t. j . biljke, koje podnose sol. Najčešće raslinstvo na slanicama jesu trave, zatim neke vrste grmlja i nekoliko vrsta drveća. Najlošiji dijelovi slanica nijesu m s čim obrasli. Soli nagomilane u slanom tlu raznovrsne su, kao i proporcija smjese ; one se nalaze u raznim dubinama tla, u raznim količinama i u raznoj koncentraciji, od čega dolazi, da ni svojstva slanih zemljišta nijesu svagdje jednaka, pa je prema tome i njihovo popravljanje različito. Slana zemljišta nalazimo u Evropi u Francuskoj, Španjolskoj, oko Crnoga mora, Kaspijskoga jezera, u Rusiji, Rumuniji, Mađarskoj, Jugoslaviji. U Africi uz obale Sredozemnoga mora i u srednjem dijelu kontinenta: u Sahari, Kalahari, Libiji, Arabiji i oko delte Nila. U Aziji: u pustinji Gobi, u Kini, u Maloj Aziji, Siriji, Palestini, Mezopotamiji, Perziji i u Indiji. U Americi: u Kolorado-prerijama, u Čilama i u Peru-u. U Australiji zauzimaju slana zemljišta srednji dio kontinenta. Slana zemljišta ili slanice nastaju uticajem klime, ekshalacijom plinova (uslijed geološkoga tektonskoga pokretanja pojedinih dijelova zemlje) i biološkim uticajem, stvaranjem izvjesnih bakterija. Sva slana zemljišta imaju suhu, aridnu klimu. Karakteristika aridne klime jest oporost, velike razlike i nagli prelazi u temperaturi (stepska, prerijska i ovoj slične klime). Svjetlo je jako intenzivno. Temperatura zraka po ljeti je vrlo visoka, za 13—20° C viša nego u šumskim predjelima iste geografske širine. Naprotiv je temperatura zraka u zimi vrlo niska, mnogo niža nego u šumskim predjelima iste geografske širine. Prelaz iz zime u ljeto i iz ljeta u zimu vrlo je nagao. Oborine su vrlo slabe, a usto vrlo različite i nejednako podijeljene po godišnjim dobama. U proljeću i ukasnoj jeseni pada prilično oborina, dok u ljetu vrlo malo ili skoro ništa. Prvi period nazivamo mokrim ili kišnim, a drugi suhim. U mokrom periodu pada ..2—6% puta više oborina u jednom mjesecu, nego u suhom periodu. Isparivanje vlage jako je veliko, osobito u ljetu, kad je temperatura visoka, a zasićenost zraka sa vodenim parama slaba. Dalja karakteristika aridne klime jesu suhi vjetrovi i zračne struje, koje donose sobom prah i u njemu razne soli i sile tlo i zrak na jako izdavanje vlage. Dakle kod aridne klime isparivanje ne mogu da nadoknade oborineprema tome voda se i ne može pravilno i normalno da upije u tlo, nego se to upijanje u izvjesno doba prekine. Zračne struje, koje vode porijeklo sa morskih površina, mogu biti vlažne. One donose sa vodenim parama u obliku kiše, snijega i rose izvjesne, redovito morske, soli. Naprotiv kontinentalne zračne struje vrlo su suhe, nastaju redovito negdje u pustinjama i donose vrlo mnogo praha sa sobom. Prah potječe sa pustinja, iz polja i iz vulkanskih kratera. Ovaj 358 |