DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 21 <-- 21 --> PDF |
vanje i veća mogućnost održavanja turgora. Pa i najmanja rosa i magla, kojih nema na slanicama bez šuma, povisuje zasićenost zraka vodenim parama, a time i relativnu vlagu u zraku. Taj se utjecaj ne očituje toliko u samom ovlaživanju odnosno povećavanju vlage u tlu i biljci, koliko u sprječavanju izdavanja vlage. Što je manje vodenih para u zraku, to je više prisiljena biljka na transpiraciju, t. j . da tu vlagu izdaje. Suvišnim izdavanjem vlage, koju iz tla ne može da nadoknadi, ne može biljka da održi napetost svoga staničja odnosno turgor i mora da uvene ili da se osuši. Vlagu zato treba na slanicama mudro čuvati i korisno upotrijebiti. Sama šuma ispušta vlagu jednolično, no jer vlagu bolje prima i sprema i jer je na šumskom zemljištu radi ohlađivanja i sprečavanja utjecaja vjetra zrak zasićeniji vodenim parama, to je izdavanje vlage manje. Nije doduše dokazano, da šuma pravi kišu, ali je dokazano, da promjenjuje i popravlja klimu, makar i lokalno. Šuma ublažujie utjecaj zračnih struja, koje su baš na slanicama vrlo česte. Time zaštićuje tlo i bilje od suvišnoga isušivanja i transpiracije, te odnošenja vlage. Po B a t e s u šuma spašava oko 75% vlage. Utjecaj se vjetra osjeća na obližnjim poljima sve do na daljinu dvadeset puta visina drveća. To se lako može primijetiti na obližnjem poljoprivrednom zemljištu i pašnjacima. Uopće kod nastojanja oko poboljšanja klimatskih odnošaja i utjecaja, koji su s time u vezi, moramo težiti, da se približimo k nekadanjem stanju, kada su tlo i klima pružali povoljnije uslove za razvitak biljka, kada je bilo više vode i vodenih para i kada nije bilo tolikih vjetrova. Manjkaju veći kompleksi vode, jezera, bare, močvare, otvorene vode, koje su mogle izdavati više vlage i činiti, da zrak bude vodenim parama zasićeniji. Manjkaju šume, koje su sprječavale suvišno isparivanje i rđav utjecaj vjetra. Time se ne misli reći, da bi trebalo odvodnjena i isušena zemljišta opet zabariti i na njih napustiti vodu, ali sadnjom šume i grmlja, pa polijevanjem i natapanjem možemo vrlo rđave utjecaje, koji imaju za posljedicu pogoršanje tla i klime, lokalno da ublažimo, a postepeno i popravimo, odnosno da bioklimatsku vrijednost predjela povećamo. Drugim riječima, gdjegod ima slanica ili pijeskova, valja zemljište (poglavito lošije) išarati šumom, pojedinim trakama šume ili čak drvoredima tako i u takovim razmacima, da se blagotvorni utjecaj šume već može da osjeti. U najmanju ruku barem gdje oko slanica već postoji šuma, a na slanicama je nema, valja šumu i na njima zasaditi potrebnom stručnošću i uz eventualno popravljanje tla. Drveće se, izuzev vrlo malen postotak najgorih i najneplodnijih bijelih »lišajeva«, može uzgajati na svakoj slanici. I ove se najneplodnije slanice dadu uostalom ´(popravljanjem tla i potrebnom stručnošću, u koliko se to isplati) također zašumiti. Predjeli sa slanim zemljištima vrlo su oskudni šumom, a nabavna je cijena i doprema drveta posjedniku slanica, zbog slabog imućnoga stanja, vrlo velika. Zato svaki takav posjednik treba da ima u neposrednoj blizini, na svome posjedu, nešto posađenoga drveća ili male gajeve za svoje najnužnije potrebe: za poljoprivredno oruđe, za gradnju, za vinogradarsko kolje i za ogrijev. To drveće on sadi u drvorede ispred kuća, po živicama i međama svoga posjeda ili zašumi jednu zasebnu malu površinu (gaj). Dobivanjem drveta za kućnu potrebu spašava se mnogo kukuruzovine i slame, koja se može za poboljšanje tla upotrijebiti kao đubar, a koju bi poljoprivrednik u pomanjkanju drveta morao upo 375 |