DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Najmanje treba vode raž (oko 500.000 kg po 1 kj.), onda pšenica
(oko 700.000 kg), ječam (nešto više od pšenice) i najviše zob (oko
1,300.000 kg po 1 kj.). Kad ovo znamo, onda ćemo moći i da odaberemo
Oid žitarica one vrste, koje se najbolje rentiraju odnosno najveći prinos
mogu da dadu, a to je raž, pšenica i ječam. Uvijek su bolja jesenja, nego
proljetna strna žita, jer se na proljeće tlo teže dade obraditi.


Od stočne hrane dade se dobro uzgajati lucerna (sa okopavanjem
ili bez njega) i graorica, i to u glavnom jesenja. Lucernu treba sijati
još u augustu, a jer zbog_ suše teško niče, zato po mogućnosti treba
iščekati prvu dobru kišu. Žitarice pokošene u zelenom stanju daju dobro
sijeno.


Ako ima u ljetu dosta kiše, tada se može sa dobrim uspjehom uzgajati
i proso i repica, no razumije se, zemlja mora biti vrlo dobro
obrađena.


One poljoprivredne biljke, koje se razvijaju još i preko ljetnoga
suhoga perioda ´(okopavine), ne isplati se uzgajati na slanicama. Krumpir
ne rodi dobro. Kukuruza može da uspijeva samo onda, ako je zemlja
dobro obrađena i dobro pođubrena i pada često kiša. Isto vrijedi i za
šećernu repu. Kvalitet joj je međutim vrlo dobar. Uz obilno đubrenje u
jame dadu se na slanicama dosta dobro uzgajati mesirače (bundeve).


Iste žitarice, zbog jednostranoga iskorišćavanja tla i oduzimanja
istih hraniva, istih kemijskih spojeva, te iz patoloških obzira ne smiju
se ni kod dobroga tla sijati uzastopce, a kamo li kod slanica, jer* će tlo
nakon par godina sasvim smršaviti. Kao i svagdje, tako se i ovdje treba
brinuti o potrebnom i stručnom plodoredu. Taj će se u mnogo slučajeva
morati ravnati i prema prilikama, t. j . da li je u ljetno doba padalo kiše.


Plodored se može otprilike ovako uzeti: stočna jednogodišnja hrana
iz zeleno pokošene žitarice ili graorica, strne jesenje žitarice, šećerna
i stočna repa ili kakove okopavine, proljetne žitarice, lucerna, onda kad
je moguće proso ili repica. Kada i koje biljke, te kojim redom da sijemo,
ravnati ćemo se prema potrebi i mogućnosti.


Sijati treba na slanicama što prije, da bi se jesenji usjevi što bolje
razvili, a proljetni da bi što prije došli u zemlju i što više
bili u vlažnoj zemlji. Pšenicu, raž i ječam treba sijati već u septembru,
a zob i jari ječam bezuslovno´ do konca marta. Jer sjeme rđavo niče
radi suše i eventualnih tvrdih neusitnjenih dijelova zemlje, sijati treba
uvijek za 20—30% više nego na običnom normalnom tlu. Sijati valja sa
sijačicama. Što je bolje sjeme, to će biti i bolji urod. Jedno kat. jutro
dobro obrađivane i dubrene slanice za povoljnoga vremena može dati
i oko 20 q pšenice. Prošle godine pokušali su Mađari sa uzgojem pirinča
(riže) na slanim zemljištima sa potrebnim napravama i, kako vijesti
glase, opiti su dali vrlo povoljne rezultate.


Jedan vrlo velik dio slanica, i to redovito onaj najgori, ostaje kao
livada ili pašnjak. Slanice daju vrlo dobre pašnjake, dok ima u tlu vlage,
(do polovice mjeseca juna), poslije koga vremena sve izgori. Nekoje
trave mogu još nekako da životare, dok se druge sasvim osuše. Kao
košanice daju slanice prima-sijeno, ali vrlo malo.


Po Bernatsko m na prirodnim slatinama možemo naći slijedeće
biljke odnosno trave:
Crypsis vrste mogu da rastu i na najgoroj slanici. C. aculeata podnosi
i najsuvlja , a C. alopecuroides vlažnija mjesta. Pojavljuje se preko


372