DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Najmanje treba vode raž (oko 500.000 kg po 1 kj.), onda pšenica (oko 700.000 kg), ječam (nešto više od pšenice) i najviše zob (oko 1,300.000 kg po 1 kj.). Kad ovo znamo, onda ćemo moći i da odaberemo Oid žitarica one vrste, koje se najbolje rentiraju odnosno najveći prinos mogu da dadu, a to je raž, pšenica i ječam. Uvijek su bolja jesenja, nego proljetna strna žita, jer se na proljeće tlo teže dade obraditi. Od stočne hrane dade se dobro uzgajati lucerna (sa okopavanjem ili bez njega) i graorica, i to u glavnom jesenja. Lucernu treba sijati još u augustu, a jer zbog_ suše teško niče, zato po mogućnosti treba iščekati prvu dobru kišu. Žitarice pokošene u zelenom stanju daju dobro sijeno. Ako ima u ljetu dosta kiše, tada se može sa dobrim uspjehom uzgajati i proso i repica, no razumije se, zemlja mora biti vrlo dobro obrađena. One poljoprivredne biljke, koje se razvijaju još i preko ljetnoga suhoga perioda ´(okopavine), ne isplati se uzgajati na slanicama. Krumpir ne rodi dobro. Kukuruza može da uspijeva samo onda, ako je zemlja dobro obrađena i dobro pođubrena i pada često kiša. Isto vrijedi i za šećernu repu. Kvalitet joj je međutim vrlo dobar. Uz obilno đubrenje u jame dadu se na slanicama dosta dobro uzgajati mesirače (bundeve). Iste žitarice, zbog jednostranoga iskorišćavanja tla i oduzimanja istih hraniva, istih kemijskih spojeva, te iz patoloških obzira ne smiju se ni kod dobroga tla sijati uzastopce, a kamo li kod slanica, jer* će tlo nakon par godina sasvim smršaviti. Kao i svagdje, tako se i ovdje treba brinuti o potrebnom i stručnom plodoredu. Taj će se u mnogo slučajeva morati ravnati i prema prilikama, t. j . da li je u ljetno doba padalo kiše. Plodored se može otprilike ovako uzeti: stočna jednogodišnja hrana iz zeleno pokošene žitarice ili graorica, strne jesenje žitarice, šećerna i stočna repa ili kakove okopavine, proljetne žitarice, lucerna, onda kad je moguće proso ili repica. Kada i koje biljke, te kojim redom da sijemo, ravnati ćemo se prema potrebi i mogućnosti. Sijati treba na slanicama što prije, da bi se jesenji usjevi što bolje razvili, a proljetni da bi što prije došli u zemlju i što više bili u vlažnoj zemlji. Pšenicu, raž i ječam treba sijati već u septembru, a zob i jari ječam bezuslovno´ do konca marta. Jer sjeme rđavo niče radi suše i eventualnih tvrdih neusitnjenih dijelova zemlje, sijati treba uvijek za 20—30% više nego na običnom normalnom tlu. Sijati valja sa sijačicama. Što je bolje sjeme, to će biti i bolji urod. Jedno kat. jutro dobro obrađivane i dubrene slanice za povoljnoga vremena može dati i oko 20 q pšenice. Prošle godine pokušali su Mađari sa uzgojem pirinča (riže) na slanim zemljištima sa potrebnim napravama i, kako vijesti glase, opiti su dali vrlo povoljne rezultate. Jedan vrlo velik dio slanica, i to redovito onaj najgori, ostaje kao livada ili pašnjak. Slanice daju vrlo dobre pašnjake, dok ima u tlu vlage, (do polovice mjeseca juna), poslije koga vremena sve izgori. Nekoje trave mogu još nekako da životare, dok se druge sasvim osuše. Kao košanice daju slanice prima-sijeno, ali vrlo malo. Po Bernatsko m na prirodnim slatinama možemo naći slijedeće biljke odnosno trave: Crypsis vrste mogu da rastu i na najgoroj slanici. C. aculeata podnosi i najsuvlja , a C. alopecuroides vlažnija mjesta. Pojavljuje se preko 372 |