DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1933 str. 14 <-- 14 --> PDF |
prisustvu koloida izlučuje, to koloidi obaviju molekule kristalnoga tijela tako, da ne može djelovati kao kristal. Monolit ovakovoga tla pokazuje do 50 cm dubine humoznu zemlju. Nepropusna vapnenasto-ilovasta ploča sadrži kalcijev, magnezijev. željezni i natrijev karbonat, te humozne i kremične koloide. Pod o/nffi se nalazi bez ikakova prelaza žuti pijesak, žuta zemlja. Ova ima dosta vlage, koja stoji pod pritiskom. Soda se pojavljuje u dubini od 50 cm, zatim naglo raste i u dubini od 70 cm nalazi se u najvećoj količini. Slanice u okolini Dunava sadrže vrlo mnogo vapnenca, nekad i do 45%. U svakom tlu ima vrlo mnogo, na milijune mikroorganizama, malih organskih živih bića. To su bakterije, alge, gljive. Ove razvijaju ugljičnu kiselinu i amonijak i dalje pretvaraju amonijak u dušičnu kiselinu, a sa svojim organizmom nakon smrti povećavaju humus i time svime čine tlo plodnijim i pospješuju razvitak bilja. Slatine u umjerenom pojasu uopće imaju sposobnost nitrifikacije, t. j . da se na njimat uz povoljne uslove razvijaju bakterije, koje daju salitru. Stanovite bakterije rastvaraju organske spojeve i razvijaju amonijak, a zato potreban N uzimaju iz zraka. Najpoznatije su takove bakterije Azotobacter croococcum. Dok su povoljni uslovi za razvoj ovakovih bakterija (u proljeću, kad ima vlage i kad nije suviše velika temperatura), sve bilje lijepo uspijeva na slanicama. No u tlu osim ovih ima i bakterija, koje one prve uništavaju i time su štetne za biljnu vegetaciju, pogotovo ako dođu u nadmoć i budu u većoj količini. To je razlogom, zašto su slanice na mjestima sa stagnantnom vodom, zatim bijele slanice, uzorane i isušene slanice ili sasvim neplodne ili u vrlo neznatnoj mjeri plodne. Neka, organska bića žive u simbiozi, jedna daju i dovode soli, druga vežu nitrogen. Pod utjecajem štetnih bakterija nitrogenovi se spojevi rastvaraju i asimiliraju i tako nastane denitrifikacija, od nitrata nitriti, a tlo neplodno. Uzrok je uvijek pomanjkanje oksigena. Soli nastale denitrifikacijom otrovi su za biljke, pa ih zato i unište. Ove se razvijaju u ljetu,^ kad nema vlage i kad je visoka temperatura, te steriliziraju slanicu. Čim u jeseni i zimi s kišama i snijegom, dakle sa vodom, dođe više oksigena, sterilizacija prestaje. Suviše opet velika vlaga na oranicama zatvori površinu od svakoga pristupa zraka i oksigena, te i na taj način denitrificira soli u tlu. Visoka ljetna temperatura na oranim slanicama uništava njen edafon, klice i spore. Ako pogledamo i usporedimo sada naše slanice u Vojvodini, sa ruskim stepama, to vidimo, da su oborine na ruskim stepama još manje nego kod nas, tek oko 400 m/m, dok je kod nas 500—600 mirti. Temperatura ima više opreka, nego kod nas, ali je zato naša godišnja srednja temperatura veća. Izdavanje vodenih para veliko je i na stepama, isto tako i sadržaj vodenih para u zraku malen. Što se tiče tla, i na stepama su u glavnom tri naslage. Prva do 1—1.2 m dubine, koja se ovlažuje oborinama; pod tim 30—70 cm debeli, stalno suhi sloj sa 10% vlage. Kod nas je u tom sloju vlaga oko 20%. Dok kod nas u dubini od 2 m nailazimo već na vlažniji sloj zemlje, dotle na ruskim stepama vlaga iznosi i kod 10 m dubine tek 14%. Pri kopanju bunara kod nas nailazimo na vodu u dubini od 5—6 m, a na stepama tek u vrlo velikim dubinama $20—30 m). Štos se tiče raslinstva, to je ono nešto povoljnije kod nas, nego na ruskim stepama. 368 |