DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1933 str. 39     <-- 39 -->        PDF

renja to nikako nije poželjno, jer nestajanjem smreke gube šume u Gorskom
Kotaru postepeno na vrijednosti. Zadaća je pak uzgajanja šuma ne
samo potrajno podržavanje postojeće vrijednosti sastojina, već i maksimalno
moguće povećanje te vrijednosti.


Principi racionalnog šumskog gospodarstva nalažu nam, da opreznim
uzgojnim zahvatima postotak smreke u sastojinama Gorskog Kotara
ne samo uzdržimo, već da ga na povoljnim joj staništima i povećamo.
Time se ne želi reći, da se ima forsirati uzgoj smreke svuda, pod svim
mogućim uvjetima i na sve moguće načine, jer bi to u mnogim slučajevima
dovelo do negativnih rezultata. Gdje smreke po prirodi nema zbog
nepovoljnih joj klimatskih i edafskih faktora, kao i ondje, gdje iz tih
razloga ona zaostaje u rastu za jelom i bukvom ili daje manje vrijedno
drvo (snjegolomi, trulež), nema razloga da se išta poduzimlje za njezino
održanje. Uvijek je bolja lijepa bukova ili jelova sastojina nego kržljava,
snijegom, ledom i vjetrom izlomljena i prorijeđena smrekova. Uzgoj je
smreke u Gorskom Kotaru opravdan samo na njezinim optimalnim prirodnim
staništima, sa kojih je potisnuta isključivo zbog nepovoljnih utjecaja
biotskih faktora, t. j . zbog konkurencije bukve i jele ili neracionalnom
sječom i krčenjem.


Rad na održanju smreke mora stoga da bude upravljen na one sastojine,
u kojima ona i danas optimalno uspijeva, ali polagano nestaje, jer
je bukva i jela, zbog jačeg podnašanja zasjene, sa tih mjesta potiskuju.
To su, kako je već utvrđeno, smrekove sastojine, koje se nalaze u visinskom
pojasu između 600 i 800 do najviše 1000 m nadmorske visine, prven:
stveno na ravnim, a onda na istočnim (SI, I i JI) i zapadnim (JZ i Z)
ekspozicijama, na zaštićenom kotlinastom terenu. U višim nadmorskim
visinama, te na izloženim južnim i sjevernim ekspozicijama nije racionalno
forsirati uzgoj smreke niti prirodnim, a još manje umjetnim načinom, jer
će uspjeh biti negativan, a trud i troškovi uzaludni. Uzgajanje i održavanje
čistih smrekovih sastojina mora u Gorskom Kotaru da bude tek
iznimka. Njihov je opstanak opravdan na osobito zaštićenim položajima,
kao i na isključivim smrekovim staništima, a tih je u tom području malo.


Smreka će, uz potrebne uzgojne mjere, koje bi se neprekidno imale
da izvode u njenu korist, naći najbolju zaštitu u prebirnoj šumi u smjesi
sa jelom i bukvom. Pošto joj od ovih dviju vrsta stalno prijeti opasnost
da bude potisnuta, nije za nju pogodna stablimična smjesa, već je bolja
smjesa u skupinama velikim 5—10 a. Na već utvrđenim, povoljnim joj
stojbinama mogla bi u takovoj smjesi da zapremi 20—30% površine, dok
bi se u zaštićenim položajima, a u smjesi sa jelom, taj postotak mogao
da povisi i na 50. Manje je povoljna smjesa smreke sa bukvom, a .opravdana
je tek na osobito dobrim smrekovim staništima, ali također ne u
stablimičnoj smjesi nego u skupinama, velikim oko 10 a. Smreki, koja b:
mogla i tu da zapremi do 30% površine, pripali bi zaštićeni vlažni položaji,
dok bi se bukvi prepustili suši.


Preostaje još da odredimo onaj uzgojni zahvat i način, koji je najpovoljniji,
da se sadanji postotak smreke uzdrži, a u većini sastojinapoveća. Da li da se to učini umjetnim načinom, sjetvom sjemena odnosno
sadnjom smrekovih biljaka u postojećim sastojinama, ili pak prirodnim
putem?


Držim, da umjetni način, zbog velikih troškova i nesigurnog uspjeha,
ne smije biti pravilo već izuzetak ograničen na posebne, osobito povoljne


325