DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Nažalost (vele oni) to svovjstvo ima samo drvo tvrdo i suho, dok lako (bijelo) drvo
i drvo velikog sadržaja na vodi daje plin male kalorijske vrijednosti i daje mnogo
katranskih i smolnih kondenzata, koji začepljuju cijevi i onečišćuju cilindar.«


U pogledu svojstva drvnog uglja spram temperature njegovog pougljavanja predstoji
po Q. Dupont-u i J. A 11 a r d-u (Comptes-rendus 1930., str. 59 i d.) ovo: Čini
se, da je najbolje riješenje drvo privesti samo početku destilacije, t. j . do jedne temperature,
koja bi omogućila izlaz (iz drva) hidratacione vode, kao i dijela konstitucione
i ugljičnog dioksida. Tako bi se postigla kakvoća uglja, koji se ne bi lako tro, a povisio
bi mu se % CO, jer se ovaj počne već razvijati pod kraj pougljavanja. Optimalna
temperatura pougljavanja kreće se oko 275" C i plin proizveden iz takvog uglja ima
najveću kalorijsku vrijednost, kao što je i zapreminskni postignut maksimum. Međutim
nastojalo se naći načina, kako da se poboljšaju svojstva drvnog uglja, da se upotrijebe
zgodni katalizatori, koji bi rastvorbom ugljohidrata pospješili izlazak konstitucione
vode drva. Pokušavalo se s raznim spojevima (kiselinama, alkalijiiina i solima),
s kojima se drvo prije destilacije impregnira i zatim suši. Najbolji rezultati postignuti
su sa 1%-nom fosfornom kiselinom i suhom destilacijom uz temperaturu između 250°
i 300" C. Kalorička vrijednost ovako dobivenog uglja očito je veća od uglja dobivenog
destilacijom bez impregnacije (ili maceracije).


Drvni je ugalj specifički vrlo lagan — cea 025 kg/l. Uzmemo li u obzir, da
1"5 kg uglja može da zamijeni 1 1 benzina, vidimo, da za ekvivalentni efekat drvnog
uglja trebamo šest puta veći prostor. I na tu neugodnu stranu misli se već dulje vremena
i nastoji ju se ukloniti tako, da se poveća gustoća drvnog uglja. To je od to
veće važnosti, što upojni plin proizveden iz u tu svrhu nepriredenog drvnog uglja
treba za isti efekat veću kompresiju spram benzina, a to znači povišenje troškova, jer
u slučaju zamjene benztoa drvnim ugljom treba preinačiti velik broj motora. Sve to
ne ide lako, jer, kako mi je rekao zastupnik jedne firme, treba znatnih prednosti, da
novo istisne staro, jer su na pr. u proizvodnji motora za benzin angažovani veliki
kapitali, koji se ne daju tako lako pokrenuti. Zato protivno od ing. Dumanois-a ,
koji veli: »Sagradite motore prilagođene za šumski plin«, veli ing. Roux : »Ja obrćem
problem i velim: kušajmo prirediti plin, koji će odgovarati motorima za benzin« (Comptes-
rendus, str. 157). Danas pak ima već više proizvoda drvnog uglja s većom gustoćom,
kao na pr. »carbonite« sa spec. tež. 05—0-6, koji je vrlo dobar, samo danas
još preskup. U svrhu aglomeracije drvni se ugalj samelje, a onda prašina veže s biljnim
smolama, koje se dadu posve oksidirati. Karbomit je djelo M. R o u .-., a on odmah
odgovara na pitanje, kako veliki trebaju biti pojedini komadi, te veli, da im se srednji
promjer treba kretati oko 5 mm. Teoretski bi doduše bolje odgovarala dimenzija od
poprilici jedani i po mm. Uza svu aglomeraciju gorivo mora ipak biti i porozno, ali
ne suviše higroskopično, te ne smije nikada imati više od 5—6% vlage. Konačno ie
važna i standardizacija uglja, da bi svaki mogao na svakom mjestu naći materijal
jednakih kvaliteta.


4) O dosadanjim rezultatima pogona motornih vozila s upojnim plinom. Naprijed
sam već spomenuo rezultate nekih pokusa s vojničkim motornim vozilima, a sad ć.i
prema pruženoj mogućnosti navesti još neke primjere. U tu svrhu prilazem tabelarni
izvadak iz pregleda vozila na izložbi god. 1930. (Comptes-rendus, str. 248):


Mislim, da priložena tablica najbolje govori o rezultatima, možemo reći, najnovijeg
datuma, te ću samo još dodati, da se opskrba vozila gorivom potpuno izvela u
naznačenom vremenu. Benzin je i kod ovih potreban za početak pogona. Ovo su bili
razmjerno kratki putevi i samo vrijeme pogona nije veliko, ali Ch. Rou x je prevalio
put s upojnim plinom od 500 km bez ikakovih poteškoća.


Može se prigovoriti, u slučaju besprikorne funkcije gazožena i motora, da je
težina gazožena gubitak na nosivosti kola. Međutim ta težina iznosi oko 3% bruta ili


270