DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Opis sastojina pravi se za cijelo okružje, ali se u tom opisu posebno okarakterišu
pojedine čestice. Na drugoj strani nalazi se očevidnost o iskorištenim drvnim masama
u pojedinim godinama, po vrsti i kvaliteti drveta, te po unišlim svotama. Na istoj strani
nalazi se i očevidnost o izvršenim kulturnim radnjama. Na trećoj strani nalazi se račun


o prirastu. Za ovu šumu on će. se posebno voditi za nadstojno drveće. Račun ima ovaj
oblik: 1.) sadanje stanje: broj stabala, kružna ploha, drvna masa; 2.) iskorištena stabla:
broj stabala, kružna ploha, drvna masa; 3.) razlika; 4.) ponovna izmjera inventara.
Iz razlike od 4.) i 3.) rezultira prirast. Na četvrtoj strani navedena je sumarna drvna
masa po vrsti drveća za pojedine čestice.
Sličan jedan arak osniva se kao šumar svih okružja (gospodarske jedinice).
Kako vidimo, ovakova osnova ne bi ovo ime ni zaslužila. Ona ništa ne propisuje, osim
tačnog vođenja evidencije, te stalnog opažanja razvoja šume. Sve stoji u rukama provađača
osnove, komu se propisuju tek posve općeniti napuci. Prema pokretu pristaša
postojane šume ovako bi trebalo postupati sa svakom gospodarskom šumom. Da li oni
imaju općenito pravo, ne ćemo ovdje raspravljati. Ali njihov način sastava osnove,
koja daje vjernu sliku razvoja šume, pruža nam mogućnost, da budemo u stanju ...statovati,
da li će preduzete mjere biti od koristi, te da li ćemo uspjeti našu šumu
poboljšati i iz lijepoga napraviti još ljepše. Ono će ujedno dati dragocjena iskustva
i za gospodarske šume na našem Jadranu.


Ing. O. PIŠKORlC (BREQI):


DRVNI UGALJ, UMJESTO BENZINA, ZA POGON MOTORNIH VOZILA.1


1. Upojni plin uglja kao pogonsko sredstvo za eksplozivne motore uopće.
1) Povjesni pregled. Misao, da se drvni ugalj pretvori suhom destilacijom u
plin, stara je preko sto godina. Prema podacima francuske literature (M. T h é o d o r)
prvi pokušaj pada u god. 1818., kad je neki vlasnik kovačnica htio da plin proizveden
iz drvnog uglja upotrijebi za loženje svojih peći. Međutim tek nakon 20 godina, t. j .
1840. g. zbila se prva industrijska primjena plina od drvnog uglja u Engleskoj, te u
jednoj tvornici porcelana u Francuskoj. Prema njemačkoj literaturi (U hl marin: Enz.
der ehom. ......) prvi pokušaji u tom pravcu izvedeni su god. 1842; u talionici željeza
St. Stephan-a u Štajerskoj. Naredne je godine provodio istraživanja u tom pravcu
Ebe l i na rezultatima njegovog rada, nakon trogodišnjeg ispitivanja (1878.—1881.),
postigao je Dowso n neki praktički uspjeh, tako da je prvi motor na upojni plin
proradio god. 1884. u Manchester-u. Valja samo pripomenuti, da je Ebe l u svojim
ispitivanjima upotrebljavao drvni ugalj, dok je Dowso n u te svrhe upotrebljavao
antracit i pregrijanu vodenu paru. M. Théodo r (Bulletin, str. 41) navodi patent prof.
A r b o i s-a iz Barcelone, što ga je ovaj zatražio god. 1862. za svoj gazožen. »Taj tip
gazožena mi još i danas nalazimo na svim današnjim vozilima«, veli M. Théodor.


2. Dobivanje upojnog plina. Za proizvodnju upojnog plina ima danas raznog
ishodišnog materijala. On se može proizvesti iz svih vrsti kamenog uglja, kao i iz
raznih dijelova vegetabiilija. Tako na pr. mogu u tu svrhu da posluže ljuske od riže,
kokosa ili kave, zatim kom od uljike i t. d. Mogu da posluže i otpaci papira isto tako
kao i alge ili pokvareno brašno. Nije mimoiđeno ni drvo, bilo u komadima, bilo pod
vidom blanjevine ili kao piljevina. Drvo, posve prirodno, slijedi drvni ugalj. Rječju,
svaka ona tvar, u kojoj ima celuloze . lignina) ili kojoj je celuloza bila osnov u prošlosti
(treset, lignit, kameni ugalj, pa i drvni ugalj) može da posluži za proizvodnju
upojnog plina.
1 Skraćena nagrađena natječajna radnja bivšeg stud. šumarstva na zagrebačkom
fakultetu. Natječaj je raspisalo J. Š. U., a nagrada podijeljena o Sv. Savi 1932. g.


265




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Pogon s upojnim plinom zahtijeva veću, prostraniju i težu aparaturu nego pogon
s ostalim gorivima (benzin, kameno ulje I t. d.). Cijela se aparatura u francuskoj literaturi
i praksi naziva gazožen (gazogene), pa ću i ja za ovaj slučaj pridržati tu riječ.
Oazožen se sastoji u glavnom od dva dijela: od generatora plina i od aparature za
čišćenje razvitog plina (otprašivača, franc, dépoussier, te od prača ´ili franc, laveur).
U generatoru pod utjecajem visoke temperature i nedovoljnog pristupa uzduha dolazi
do nepotpunog izgaranja ugljika po formulama:


C + 02 = OOs + 97300 kgcal.
C02 + C = 2 CO — 381700 kgcal.


Temperatura se diže na oko 1000" C, a potrebna toplina proizvodi se prvo potpunim
izgaranjem drvnog uglja, a poslije toplinskom razlikom izvjesnih procesa. Kisik
potječe od uzdušne struje, koja prolazi generatorom. Na 1 kg (čistog) C potrebno je
oko 1 m3 (čistog) 0 ili oko 4´5 m3 uzduha. Iz tih se količina dobije oko 2 m3 CO ili
5 m3 upojnog plina.


Da se dobije neka slika o sadržaju C u drvnom uglju, donosim ove podatke:


Po Bergson-u bio bi sastav drvnog uglja prema načinu dobivanja ovaj:


Ugalj ima % temp eratura


dobiven u C H 0—N pepela pougljavanja
žežuicama (kopama) 90-36 2-74 5-72 l i preko 600° C
zidanim žežnicama (Ofenkohle) 84-18 3-32 11-72 l i 500° C
retortama 85-15 4-24 13-64 0-97 350° C


Ili po vrsti drva prema Juon -u (iz žežnica):


ima %


Drvni ugalj iz C H 0—N pepela


brezovine 87-84 2-94 8-83 1-22


smrekovine 88-12 2-53 8-14 1-21


jelovine 89-71 2-31 6-52. 1-46


Po Klason-u pak odgovarao bi za drvni ugalj iz žežnica posto tnj sastav od


80-8% C 3-8% H i 15-4% O.


Podataka o postotnom sastavu bukovog uglja nažalost nisam mogao naći u literaturi,
koja mi je bila na raspolaganje. U gornjem slučaju proizvodnje upojnog plina
upotrijebljen je suh uzduh i takav plin nazivaju Francuzi »gaz pauvre«, a Nijemci
»Luftgas«. Međutim se može u zajednici s uzduhom upotrijebiti (te se i upotrebljava)
ili vodena para ili voda u kapljevitom agregatnom stanju. Tada se gornjim reakcijama
pridružuje još i ova: H2 0 + C = CO + Ha — 28600 kgcal, te je tako proizvedeni
plin smjesa od »gaz pauvre« li vodenog plina i to u omjeru 3 : 1. To bi bio plin mješanac
(francuski »gaz demi-riche«, njemački Mischgas). Također nisam mogao naći
podatke za postotni sastav plina iz drvnog uglja pa za orijentaciju donosim postotni
sastav plina dobivenog iz koksa kamenog uglja (H e m m e 1 m a y e r: Ch. T.):


Vrst plina % vol H CO C02 CH4 N Kcal/m3
»Luftgas« 2-4 28 4-2 03 65 814—950
Vodeni plin 45—51 45—41 2—6 1-02 7—2 2500—2800


Prema tome je plin mješanac bogatiji na H, CO i CH4 ili termijskim aktivnim
sastavinama, jer prema L o s c h g e-u2 toplina izgaranja plina iznosi:


2 Ho predstavlja toplotu izgaranja, kad se pri ispuhu plinova sadržane vodene
pare potpuno kondenziraju, a Hu, kad vodene pare izlaze djelomice nekondenzirane.
Gornje formule vrijede za temperaturu od 0" C i pritisak od 760 m/m, a % se
odnosi na volumen.


266




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Hu = 30-4% (CO) + 25-7% (H2) + 85-6%´ (CH4) + 141-0% (C2 H4) u kgcal/m3


Ho = 30-4% (CO) + 30-4% (H,) + 957% (OH*) + 154-2% (C3 H») u kgcal/m3


Potreba količine upotrijebljene vodene pare i zraka za dobivanje plina mješanca
zavisi o temperaturi vod. pare, ali se kreće oko 2 m3 uzduha i oko 2 kg vodene pare
po kilogramu C. Također o tome ovisi i količina proizvedenog plina, koja se kreće
oko 5 m3 kg C (ugljika).


Način prilaženja uzduha (ili smjese vodene pare i uzduha) do užarenog dijela
goriva može biti dvojak. Uzduh može prići jednostavno kao kod obične peći, t. j . preko
pepelišta. U ovom slučaju razviti plin struji preko još neužarenog materijala. Drugi je
način, da se uzduh dovodi odozgora (ili sa strane) preko neužarenog materijala i razviti
se onda plinovi vode kroz pepelište u aparaturu za čišćenje (»a flamme renversée«
ili »la combustin renversée«). Prednost je drugog načina pred prvim, što pri prolazu
pljna kroz ognjište izgori u njemu nastali katran i što se može upotrijebiti lošije žeženi
drvni ugalj. Mana je pak, da s plinom odlazi više finog praha, koji također nije poželjan
ni za ventile ni za cilindar. Međutim mu je prednost znatnija od mane.


Plin dobiven na bilo koji način treba se još čistiti. Treba ga osloboditi rna i najmanjih
količina katrana i prašine. To je poglavlje bilo najteže kod primjene upojnog
plina drvnog uglja za motorna vozila, a kako je to pitanje danas riješeno, biće o tom
kasnije govora.


II. Upojni plin drvnog uglja za motorna vozila.
Povjesni pregled. Upotrijebiti upojni plin drvnog uglja za motorna vozila pokušalo
se prvo na motornim čamcima, zatim na kopnenim teretnim vozilima i pada u god.
1905. Prvi ozbiljnije provjeren pokušaj izveden je u Francuskoj travnja mjeseca 1910.
god. na autobusu pruge Montmartre-Place Saint-Michel. Ugodnost motora gonjenog
s benzinom nije silila ljude, da se dalje zabavljaju ovim problemom i da ga nastoje
riješiti sve do pod konac rata. Rat je pokazao, u kako se slabom položaja nalaze uvozne
zemlje benzina potrebnog za pogon motornih vozila, pa je potakao, da se potraže drugi
izvori energije. Tako god. 1917.—1918. Direction des Inventions (Direkcija Izuma) provodi
pokuse s vozilima na putu Paris—Rouen, a god. 1919. nastavlja slične pokuse
Société de moteurs a gaz et d´industrie mécanique.
Počam od god. 1922. radi se življe na tom polju. Te je godine po prvi put priređeno
izložbeno natjecanje kamiona. Ono je »iznenadilo i najžarče pobornike« (u pozitivnom
smislu), kako veli g. M. Théodor . Natječajna se izložba održala i naredna
godine, kad su kola prešla oko 1500 km po okolici Pariza i nastavila se 1925. god.
Ova je (god. 1925.) priređena u Blois-u zajedničkim silama s francuske i belgijske
strane. Qod. 1926. priređene su takve priredbe u Landes-u. Qod. pak 1927. provode
francuske vojne vlastf pokuse s kamionima opterećenim s oko 3 tone i ti su se kamioni
tjerani upojnim plinom drvnog uglja na pruzi od 35 km s usponom od 8—11% posve
dobro držali. Na faložbi u Rallye-u »polovica vozila bilo je snabdjeveno gazoženima
i
sva su vozila radila izvrsno« veli g. Ch. Rou x (Bulletin, god. 1928. str. 25).
God. 1928. priređuje Belgijsko središnje šumarsko udruženje (Société Centrale


Forestiere de Belgique — SCFdeB) veliku izložbu i natjecanje u Qrande-Éspinette-u uz
sudjelovanje belgijskih i francuskih stručnjaka i interesenata. Izneseno je nekoliko
predavanja i provođeni su pokusi. Sam rad bio je razdijeljen u sekcije. Prva sekcija
imala je zadaću, da pokaže pougljavanjc s pomoću metalnih prenosnih žežnica. Druga
sekcija bavila se pitanjem gazožena za drvni ugalj, primijenjenog u automobilistici,
motorima za vuču i industriji. Treća o primjeni strojeva kod šumskih radova, a četvrta


o ispitivanju primjene ostalih vegetabilnih goriva, naročito treseta (kojeg ima u Francuskoj
u znatnim količinama, te čini i pitanje za sebe).
Na kongresu od 1928. zaključeno je, da se održi god. 1930. međunarodni kongres
»šumskog plina« (»gaz de foret«). Rad oko pripreme toga kongresa preuzelo je SCFdeB.


267




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Rezultati toga rada bili su: kongres u palači brisclske (Bruxelles) akademije i natječajna
izložba u Parc de Tervueren-u. Bio je to sastanak izaslanika od kojih dvadesetak
država staroga i novoga svijeta. Uz imena država Francuske, Belgije, Španije, Italije,
Uruguvaya i dr. ne nalazimo samo imena Jugoslavije, iako nju pitanje zamjene benzina
s drugim kojim prikladnim gorivom, a jednako i proda drvnog uglja može dosta
da zanima.


Rad je kongresa bio podijeljen kao i onoga iz god. 1928. Uz Bilgijce I Francuze
nastupili su na izložbi i Talijani, dok su na kongresu s predavanjima .. uvc
učestvovali i Španjolci, Švicari, te Nizozemci. U oba slučaja pretezali su FrancuziBelgijci. Kongres je zaključen ekskurzijom u državnu »Veliku šumu« u Visokim Ardenama
(Paute Ardenne).


Napokon je pala misao o potrebi jedne permanentne međunarodne komisije za
»carbone-carburant«. Ostvarenje te misli povjereno je SCFdeB, koje je i oživotvorilo
tu ideju, te se 3. srpnja 1931. konstituirao jedan stalni međunarodni organ pod imenom
»Comité International Permanent du Carbone Carburant« (C. I. P. C. C).


SI. 1. Shematski prikaz gaz» žena Mateco E. T. I. A.


(I. generator, III. otprašivač, IV. prač; 46 sprem cilindra motora; 20 ventilator)
268




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 55     <-- 55 -->        PDF

2) Uređaj za proizvodnju plina. Za dobivanje plina izvedeno je preko deset


konstrukcija. Te mnogobrojne konstrukcije razlikuju se u detaljima. Ja donosim opis


gazožena Mateco (prema opisu u Comptes-rendus), a to je gazožen, koji radi vodenom


parom si. 1.).


Iz rezervoara 1 pada preko lijevka 2 drvni ugalj u ognjište 6. Kroz sredinu dna
ognjišta 9 ulazi smjesa zraka i vodenih para zagrijanih prolazom kroz cijev 19 i u
međustijenom prostoru ognjišta 5. Razvijeni plin, tjeran strujom odozdo preko perforiranc
stijene 7, odlazi u cijev 14 i 22, kojom se (voden u prostor za otprašivanje 24)
ohladuje zagrijavajući smjesu uzduha i vodene pare, koja smjesa prolazi kroz cijev 21.
U dijelu F (otprašivaču) cijev se naglo sužuje, a tim se povećava brzina plina, te
kad ovaj zajedno s prašinom iziđe u prostor B, proslijedi preko otvora B i prostora
D u cijev 25 prema praču (laveur), dok prašina (uslijed centrifugalne sile) zaostaje u


23. Plin preko cijevi 25 prolazi u IV kroz vodenu kupelj,, iz koje izlazi čist i hladan,
te preko cijevi 46 odlazi spram motora. Uzduh za generator tjera se ventilatorom 20,
a preko cijevi 28 prilazi k njemu vodena para iz malog rezervoara 27, koji se rezervoar
zagrijava prolazom razvijenog plina kroz D.
Potpuna aparatura teži oko 300 kg. Troši 1´2 kg drvnog uglja spram 1 1 benzina
ili po 1 KS h oko 500 g uglja i 0T2 1 vode.


3) Dosadanji rezultati rada u pogledu drvnog uglja. Prema prije rečenom slijedi,
da materijal za razvijanje upojnog plina treba da sadrži što veći % C. Naročito je to
važno kod motornih vozila, gdje se nastoji svesti na minimum težina i obujam samog
gazožena kao i goriva, odnosno omogućiti, da se s jednakom težinom goriva postigne
što veće radno vrijeme. Nadalje se teži za što manjom količinom pepela i što manjom
količinom prašine, koja struji razvijenim plinom prema otprašivaču, kako bi se ovome
smanjile dimenzije (a po tome i težina) i kako bi se omogućila što manja potreba
čišćenja otprašivača. Veća količina C povlači i manje katrana i> time olakšava sam
postupak pranja.


Zapitamo li se, kako stoje gornje težnje spram drvnog ugljena, odgovor (po


g. Ch. Roux-u, ingénieur-conseil en thérmo-chimie) glasi, »da najbolji ugalj za gazožen
jest drvni ugalj zbog velikog sadržaja na ugljiku, zbog male količine pepela i zbog
njegove reaktivne moći, naročito kod proizvodnje vodenog plina« (str. 30 Buli.). Drvni
ugalj nadalje »dozvoljava upotrebu gazožena najmanjih težina i primjenljivih za sva
automobilska vozila« (Ch. Roux). U istom smislu izjavljuju se i prof. E. Dupon t i
J.
A 11 a r d (Comptes-rendus, 1930., str. 58).
Na pitanje, koji je drvni ugalj bolji, da li onaj iz mekog drva ili onaj iz tvrdog,
odgovori su razni. Qod. 1928. u Uvodu Bulletina grof G. d´Alviella , predsjednik
orgaiiizatornog odbora kongresa i izložbe, navodi, da je ugalj johinog drva odličnih
svojstava da posluži kao gorivo pogonskih motora i veli: »Čini se, da je bolji nego
onaj hrastovog drva«. Naročito žestoko za ugalj mekog drva zauzeo se ing. Ch. Roux .
On veli, da najbolji hrastov ugalj nije ga zadovoljio, i to zbog toga, što tvrdi ugalj
ima manju reaktivnu snagu, a time je umanjena i brzina razvijanja plina, što nije
ugodno, naročito kod gazožena malih kapaciteta, a to su oni na motornim vozilima.
Nadalje naročito podvlači, da je njemu »ugalj mekog drva dao uvijek bolje rezultate
nego onaj tvrdog.« Međutim se Roux-ova tvrdnja ne slaže s iskazima Šveđana L i n dmarck
a (Comptes-rendus 1930.), kad veli, da su »u sjevernim zemljama ozbiljnije
poteškoće zbog rlijetkosti drva najbolje kvalitete za gazožene, t. j . tvrdog drva. Drvo
obične smreke sadrži mnogo smola i kiselina, te je potrebna naročita pažnja, da se izbjegne
nepotpuno izgaranje i neprilične posljedice u motoru.« Donosim i mišljenje
Dupont-a i A 11 a r d-a (Comptes-rendus, str. 58.), koje se doduše ne odnosi na drvni
ugalj, već na samo drvo, ali ipak neće biti suvišno. Oni vele: »Prednost je goriva,
koje se ne tare i koje je čisto, lakog rukovanja i daje plin velike kaloričke vrijednosti.


269




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Nažalost (vele oni) to svovjstvo ima samo drvo tvrdo i suho, dok lako (bijelo) drvo
i drvo velikog sadržaja na vodi daje plin male kalorijske vrijednosti i daje mnogo
katranskih i smolnih kondenzata, koji začepljuju cijevi i onečišćuju cilindar.«


U pogledu svojstva drvnog uglja spram temperature njegovog pougljavanja predstoji
po Q. Dupont-u i J. A 11 a r d-u (Comptes-rendus 1930., str. 59 i d.) ovo: Čini
se, da je najbolje riješenje drvo privesti samo početku destilacije, t. j . do jedne temperature,
koja bi omogućila izlaz (iz drva) hidratacione vode, kao i dijela konstitucione
i ugljičnog dioksida. Tako bi se postigla kakvoća uglja, koji se ne bi lako tro, a povisio
bi mu se % CO, jer se ovaj počne već razvijati pod kraj pougljavanja. Optimalna
temperatura pougljavanja kreće se oko 275" C i plin proizveden iz takvog uglja ima
najveću kalorijsku vrijednost, kao što je i zapreminskni postignut maksimum. Međutim
nastojalo se naći načina, kako da se poboljšaju svojstva drvnog uglja, da se upotrijebe
zgodni katalizatori, koji bi rastvorbom ugljohidrata pospješili izlazak konstitucione
vode drva. Pokušavalo se s raznim spojevima (kiselinama, alkalijiiina i solima),
s kojima se drvo prije destilacije impregnira i zatim suši. Najbolji rezultati postignuti
su sa 1%-nom fosfornom kiselinom i suhom destilacijom uz temperaturu između 250°
i 300" C. Kalorička vrijednost ovako dobivenog uglja očito je veća od uglja dobivenog
destilacijom bez impregnacije (ili maceracije).


Drvni je ugalj specifički vrlo lagan — cea 025 kg/l. Uzmemo li u obzir, da
1"5 kg uglja može da zamijeni 1 1 benzina, vidimo, da za ekvivalentni efekat drvnog
uglja trebamo šest puta veći prostor. I na tu neugodnu stranu misli se već dulje vremena
i nastoji ju se ukloniti tako, da se poveća gustoća drvnog uglja. To je od to
veće važnosti, što upojni plin proizveden iz u tu svrhu nepriredenog drvnog uglja
treba za isti efekat veću kompresiju spram benzina, a to znači povišenje troškova, jer
u slučaju zamjene benztoa drvnim ugljom treba preinačiti velik broj motora. Sve to
ne ide lako, jer, kako mi je rekao zastupnik jedne firme, treba znatnih prednosti, da
novo istisne staro, jer su na pr. u proizvodnji motora za benzin angažovani veliki
kapitali, koji se ne daju tako lako pokrenuti. Zato protivno od ing. Dumanois-a ,
koji veli: »Sagradite motore prilagođene za šumski plin«, veli ing. Roux : »Ja obrćem
problem i velim: kušajmo prirediti plin, koji će odgovarati motorima za benzin« (Comptes-
rendus, str. 157). Danas pak ima već više proizvoda drvnog uglja s većom gustoćom,
kao na pr. »carbonite« sa spec. tež. 05—0-6, koji je vrlo dobar, samo danas
još preskup. U svrhu aglomeracije drvni se ugalj samelje, a onda prašina veže s biljnim
smolama, koje se dadu posve oksidirati. Karbomit je djelo M. R o u .-., a on odmah
odgovara na pitanje, kako veliki trebaju biti pojedini komadi, te veli, da im se srednji
promjer treba kretati oko 5 mm. Teoretski bi doduše bolje odgovarala dimenzija od
poprilici jedani i po mm. Uza svu aglomeraciju gorivo mora ipak biti i porozno, ali
ne suviše higroskopično, te ne smije nikada imati više od 5—6% vlage. Konačno ie
važna i standardizacija uglja, da bi svaki mogao na svakom mjestu naći materijal
jednakih kvaliteta.


4) O dosadanjim rezultatima pogona motornih vozila s upojnim plinom. Naprijed
sam već spomenuo rezultate nekih pokusa s vojničkim motornim vozilima, a sad ć.i
prema pruženoj mogućnosti navesti još neke primjere. U tu svrhu prilazem tabelarni
izvadak iz pregleda vozila na izložbi god. 1930. (Comptes-rendus, str. 248):


Mislim, da priložena tablica najbolje govori o rezultatima, možemo reći, najnovijeg
datuma, te ću samo još dodati, da se opskrba vozila gorivom potpuno izvela u
naznačenom vremenu. Benzin je i kod ovih potreban za početak pogona. Ovo su bili
razmjerno kratki putevi i samo vrijeme pogona nije veliko, ali Ch. Rou x je prevalio
put s upojnim plinom od 500 km bez ikakovih poteškoća.


Može se prigovoriti, u slučaju besprikorne funkcije gazožena i motora, da je
težina gazožena gubitak na nosivosti kola. Međutim ta težina iznosi oko 3% bruta ili


270




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 57     <-- 57 -->        PDF

271